žena zna

čovjek čovjeka znanjem oplemeniti ne može

09.01.2018.

LJUBAV NAKON LJUBAVI

Zima prije deset i više godina. Čitah je nekoliko puta pa ti je na kraju i poslah. I sad je iskopah u teretu tridesetogodišnjakinje.

LJUBAV NAKON LJUBAVI

 

Doci ce vrijeme

kada ces, zanosno,

pozdraviti svoj dolazak

na svoja vlastita vrata, u svoje ogledalo,

I svaki ce se smjeskati dobrodoslici onog drugog,

 

i reci, sjedi ovdje. Jedi.

Opet ces zavoljeti stranca koji je bio ti.

Daj vina. Daj hljeba. Vrati srce

sebi, strancu koji te volio

 

citavog tvog zivota, kojeg si prezirao

zbog onog drugog, koji te zna napamet.

Skini ljubavna pisma s police,

 

fotografije,ocajnicke biljeske,

zguli svoju sliku s ogledala.

Sjedni. Blaguj svoj zivot.

 

Derek Walcott

27.12.2017.

Noć nosi najglasnije želje

Nekad poželim samo ćutati noć s tobom
Ušuškati se u trenutak čist
Od ičeg što bilo je i što će da osvane
Voljeti u tišini tmine glasnije no ikad
I biti voljena do drhtaja usana
Što čuvaju tvoj pogled od ukletnika danju
I šapuću ljubav glasnije od mjesečine punog mjeseca noću
Kad poželim ćutati s tobom
Kao da ništa osim vjetra, mjesečine i nas
Nikad nije ni postojalo.

24.12.2017.

Nedostaješ

Nedostaješ na sjedištu kraj mene
U sumraku decembra
Dok magla kriomice guta put pred nama
A pod bljedunjavom mjesečinom
Proviruju bijeli krovovi
Pa nam onako ćutke namignu
Sa svakim odbljeskom jednorogih ledenica.
Nedostaješ mi u toplini kaputa, kapa i šalova
Da zamaglimo stakla oko nas
osmijesima i uzdasima.
Nedostaješ mi da me rumeniš
pogledom otisnutim po mome licu
Dok pokušavam uhvatiti pravac ceste
Gdje baš niko ne postoji osim nas dvoje
Blesavo zaljubljenih u život, sreću i leptirove
Eto tako mi nedostaješ
u ovom savršenom decembarskom sumraku
Da dijelimo trenutak u beskraju
I beskraj od tebe do mene
Na hiljadu i jedan pedalj
Sve dok nam se usne ne spoje u jedno
I zaboravim da mi toliko nedostaješ...

19.12.2017.

It takes time to come to love.




15.12.2017.

by Pablo Neruda

Znat ćeš da te ne volim i da te volim,
jer živjet je moguće na dva načina,
riječ je samo krilo tišine,
a vatra čuva polovinu studeni.

Volim te da bih te počeo voljeti,
da bih ponovo počeo beskraj,
da te ne bih prestao voljeti nikada:
zato te još uvijek ne volim.

Volim te i ne volim, kao da imam
u svojim rukama ključeve sreće
i nesigurnu sudbinu nesretnika.

Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.
Zato te volim kada te ne volim
i zato te volim kada te volim.

15.12.2017.

...

“Želio bih učiniti s tobom ono što proljeće s trešnjama čini“, Pablo Neruda

12.12.2017.

Topla decembarska noć

Dvanaest stepeni u decembarskoj noći u Sarajevu
Zamiriše kao mladost u proljeće
I kao ljubav u augustovskom sutonu
Dok drugdje zima ćuti u svakom kristalu.
I dok još jedino vjetar na trenutak
me dotakne i pogladi po obrazu
Šapućući decembarske stihove
S tobom sanjam pod nekim drugim nebom
Smijući se ničemu i svačemu
Gledajući u oči onog drugog
Kao da pogledom tražimo misao iza zjenice
Da nas sačuva u kristalu onog što ćuti
I tek s vjetrom odnese neki notni zapis
Od mene do tebe
Kao da nikad nije ni došao decembar
I kao da nikad ti i ja nismo prestali biti mi.

11.12.2017.

by Huxley

“The great tragedy of science is the slaying of a beautiful theory by an ugly fact.”

23.11.2017.

Iz djela "Prekinuti školski čas" Hermana Hesea

Više ne znam kakav je to rad bio kojim nas je učitelj zaposlio dok se on, iza daščanog zaklona svog visokog sedišta, bavio službenim poslovima. To ni ukom slučaju nije bio grčki, jer je čitav razred bio na okupu, dok smo na časovima grčkog samo nas četvorica ili petorica „humanista" sedeli prema maestru. To je bila prva godina u kojoj smo učili grčki, a odvajanje nas „Grka” ili „humanista” od ostalog školskog razreda dalo je jednu novu notu čitavom školskom životu. S jedne strane, nas nekoliko Grka ili budućih sveštenika, filologa i drugih akademičara već sada smo sebe smatrali istaknutim i donekle povlašćenim u odnosu na veliku gomilu budućih štavi jača, tkača, trgovaca ili pivara, što je značilo čast i polaganje prava i podstrek, jer mi smo bili elita, određeni za nešto više no što je zanat i zarađivanje novca, ali ta počast je imala, kao što je i pravo, i svoju sumnjivu i opasnu stranu. Znali smo da nas u daljoj budućnosti očekuju ispiti neizmerne težine i strogosti, pre svega strašni pokrajinski ispit, radi koga se svi učenici humanisti iz čitave pokrajine Švapske pozivaju u Štutgart na takmičenje i tamo se višednevnim ispitom izrešeta prava elita, ispit od čijeg ishoda je većini kandidata zavisila čitava budućnost, jer većina onih koji ne bi prošli kroz ta uska vrata time bi bila takođe osuđena na odricanje od nameravanih studija. I od kada sam ja sam pripadao humanistima, učenicima koji su bili uzeti u obzir i predviđeni za elitu, već više puta mi je, po svoj prilici podstaknuta razgovorima s mojom starijom braćom, dolazila misao da za jednog humanistu, jednog pozvanog, ali još ni izdaleka izabranog, mora biti vrlo tužno i gorko da skine svoju počasnu titulu i da poslednji ili najviši razred naše škole ponovo odsedi kao običan među mnogim drugim običnima, srozan i ravan njima.

23.11.2017.

by Michelle Obama

"Being smart is cooler than anything in the world."

"Choose people who lift you up."

"Find people who will make you better."

"Remember who you always were, where you came from, who your parents were, how they raised you."

"Success doesn't count unless you earn it fair and square."

"Success is only meaningful and enjoyable if it feels like your own."

"The one thing people can't take away from you is your education."

"There are still many causes worth sacrificing for, so much history yet to be made."

"When you're not engaged in the day-to-day struggles that everybody feels, you slowly start losing touch."

"Whether you come from a council estate or a country estate, your success will be determined by your own confidence and fortitude."

21.11.2017.

Naiva

Kao nekom bajalicom omađijan,

ostaješ u procjepu vremena i prostora

jer samo tu uspijevaš biti ono što jesi.

A smjene epizodnih likova u smjenama

dana, noći, mjeseci i godina

imaju velika očekivanja za tebe malog ili velikog

da postaneš sve ono što svrbež i osip ti nosi.

Jedina prepoznatljivost na tebi je platno naive

na kojem postoji kuća, dvorište, domaća životinja

i minijaturice tebe i epizodnih likova

čije replike ne prestaju s melodijom svršetka.

I u tom spletu usiljenog smijeha i zaludih riječi

što kao teške kapi dažda po goloj koži padaju,

postaješ minijaturica skrivena iza minijature

glasova i pokreta na nijemom crno-bijelom filmu.

A kada si jedini bez lika i glasa na vrtuljku

vrtloglavice postaju jače do sljepila

u kojem vertigo još samo tijelo nosi

dok misli počivaju u procjepu vremena i prostora

gdje još jedino si bio vjeran sebi.

 

 

21.11.2017.

Stepski vuk

Dobila sam u zadatak da napišem jednom srednjoškolcu esej na temu Stepskog vuka. Đe me nađe!

Tu sam knjigu čitala sedam puta. Živjela sam svaki redak. Nosila sam je kao svetu knjigu pred svaku tešku odluku i misao. A onda je nastao život. Dosadan i siv. I nisam se dugo vraćala na Hessea. A sad sam opet tu. I ne moram biti suicidalna da bih vidjela genijalnost ove knjige. Opet iznova. I sjetim se kako su se tada čitala odlična štiva. Kako smo bili gladni i žedni dobre literature. I kako smo je gutali u dahu i živjeli svaku riječ.

Danas je rijetkost čuti preporuku za dobru knjigu. Ili ako uputiš preporuku, odgovor je u favoriziranju aktivnosti sagovornika tako da to što imaš preporuku i čitaš knjige je znak dokolice i odsustva društvenog i poslovnog života, a ne ičeg drugog. I onda ostajemo u ćutnji ili prebiranju svakodnevnice kao šablonizirani hrčci u kavezu.

I tako mi bude drago da opet pročitam tu genijalnu knjigu i da "opletem" o svemu o čemu tada nisam pisala i govorila...

15.11.2017.

ILC

Volim pratiti MOOC-ove. Desetine sam odslusala, a na jos toliko sam prijavljena. Obicno to drze ili studenti ili doktoranti, a rijetko redovni profesori, direktori i sl.

Iznenadila sam se na kursu Kosmologije i tamne materije, da je predavac i vodja kompletnog kursa bio zamjenik direktora Kolaboracije linearnog sudaraca u Japanu, istovremeno i profesor Univerziteta u Berkeleyu, prof. Hitoshi Murayama.

To je nešto što na ovim prostorima neće zaživjeti, ma kakvi zaživjeti, neće se pojaviti kao ideja ni za 500 godina.

Nije dovoljno samo istraživati, baviti se uskim, najužim dijelom nauke i međudjelovati samo sa sebi sličnima. Izazov je prići onima koji nemaju ta (potrebna) znanja, i pokušati ih oplemeniti onim što znaš. Posao "predavača" u BiH se dvojako tretira. S jedne strane, "predavač" je vrtsa "uslužnog radnika" čija svrha je da usluži nečije dijete. Pa tako danas imamo raznorazne "predavače" s jako malo stručnosti i znanja u svemu tome. Ne sumnjam da je i to doprinijelo tom shvatanju i poimanju "predavača".

S druge strane, univerzitetski profesor je uzvišena kategorija koje jednom kad je se dočepa, samo nebo je granica. To su sveznajući nedodirljivi ljudi koji su uvijek upravu, i bilo koja druga aktivnost u životu osim rada na univerzitetu je ponižavajuća.

E pa s takvim načinom razmišljanja zato smo tu gdje jesmo. SVima je mrsko i teško i ispod neke granice vlastitog identiteta raditi nešto drugo osim uvriježenog mišljenja ruralne mase. E pa dok nam je tako, Japan će nastaviti ubrzano odlaziti od Bosne i Balkana, kao galaksije od Zemlje...

13.11.2017.

Iz knjige Style Guy

»Svakoj djevojci treba napisati pjesmu,
čak i ako zbog toga moramo ovaj prokleti svijet
okrenuti naglavačke.«

Richard Brautigan


»Božice koje su živjele uz bogove u primitivnim religijama
više nisu u našem emocionalnom dijapazonu«, pomislio je.
»Svaki odnos koji bismo imali prema takvim nadljudskim
ženama bio bi mazohističan.«

Robert Musil, Čovjek bez svojstava

13.11.2017.

Iz knjige "Mind Plater" by Najwa Zebian

"For them to see you shine, you must stay far away, for you are just like the sun; when you're too close, your light makes them blind. And when you're too far, they seek you. So let them seek you. They're getting your light regardless, but appreciating your presence is different from recognizing your existence. If they don't appreciate your presence, they may never even recognize your absence."

10.11.2017.

Iz pera Derviša Sušića

Drago moje rodno Sarajevo, jest da sam te se ja, Hasan Kaimija, plaho zaželio. Uvijek ljudsko srce vuku zvuci i oblici zapamćeni u vrijeme kad se uživalo u carstvu majčina krila. I lijepo si mi kad te ovako svisoka pogleda čovjek koji na tvom sokaku kruh svagdašnji nije zarađivao i koji nije osjetio surovost tvojih zatvorenih kapija i sumnjičavih očiju. Prosto da klekne preda te i pokloni se čudima tvoje ljepote namjernik koji ima dovoljno groša za pojasom, dovoljno da ne mora od tebe u zajam zaiskati i dovoljno da može pobjeći kad mu ti i ono drugo lice svoje pokažeš.

Pa pošto ja dosad na tvom sokaku hljeb svagdašnji zarađivao nisam, niti mi, čini mi se, može nauditi surovost tvojih zatvorenih kapija i sumnjičavih očiju, a imam podosta groša za pojasom i u njedrima i imaću uvijek dok je ove magije i širokih šejhovskih rukava, dok ja dolazim ovakav, a tvoji žitelji me dočekuju ovako, biću sit i zdrav i moći ću da ti se divim, a ti mene da poštuješ. Ja u tvoju sitničavu sujetu dirati neću.

Ali neću ni kao Gazi Husrefbeg po tebi zidati zadužbine, pa da ti meni na kraju odmjeriš od šake do lakta i da ja odem na onaj svijet šutnjom i mržnjom zatrovan kao što je odlazila većina onih koji su ti neko dobro učinili. Neću, da znaš, tako mi ovih mojih snažnih šaka, hitre dovitljivosti i opsjene za priproste pomoću kojih se jedino može izići s tobom na kraj.

10.11.2017.

Iz knjige "Norveška šuma"

“Iz te je žene izbijala nekakva tajanstvenost. Na licu je imala mnogo bora. To je odmah upadalo u oči, ali nije zbog njih izgledala staro. Naprotiv, one su na njoj naglašavale nekakvu mladost koja nije imala veze s godinama. Borama je ondje bilo mjesto, kao da su od rođenja na njezinu licu. Kad bi se nasmiješila, i bore su se smiješile s njom; kad se mrštila, mrštile su se i bore. A kad se nije ni smiješila ni mrštila, bore su preko njezina lica bile razmještene na neki čudno topao, ironičan način.“

– Haruki Murakami, Norveška šuma

07.11.2017.

Iz knjige "Male uspomene" Ž.Saramaga

"Jedino sam ja znao, iako nisam znao da znam, da je u nečitkim slojevima sudbine i u slijepom vijuganju slučaja bilo zapisano da ću morati da se vratim u Azinjagu da bih se napokon rodio."

"Ne zna se sve, nikada se ne zna sve, ali ima trenutaka kada smo skloni da poverujemo da možemo da saznamo sve, možda zato što su nam u tom trenutku prepuni duša, svest i um, ili ono nešto što nas koliko­toliko čini ljudima."
07.11.2017.

Iz knjige "Žene koje trče s vukovima"

Svi smo ispunjeni težnjom za divljinom. Za tu čežnju ne postoji mnogo protuotrova koje bi društvo dopuštalo. Naučeni smo da osjetimo sram zbog takve žudnje. No, sjenka Divlje žene još viri iza nas tijekom dana i noći. Bez obzira na to gdje smo, sjenka što kaska za nama nesumnjivo ima četiri noge.

Clarissa Pinkola Estés

07.11.2017.

Apres la pause...

Baš sad bih bila s tobom
I nestajala između sati i tvojih dodira
U notama što nas u zagrljaju golicaju
Kao da su baš za nas svirane
U noći gdje caruje ista želja
Da ostanem u tvom pogledu
Takva netaknuta ičim
do tvojim obećanjem
Da će ovo trajati i kad vrijeme zaćuti.

--------------------------------------------------------

Zaboravila sam koliko jako se voli
i koliko zaboli
kad se zaljubiš.
Pa ućutiš
Kad shvatiš da za leptirove treba dvoje.
U vrtlogu života između sunca i mjesečine
Zaboravila sam da za ljubav treba više
Od punog mjeseca i pokojeg zalaska sunca
I da još toliko puta dva treba da
Leptirovi odlete nekuda drugdje
Da bih i sama letjeti mogla.
Mislila sam da magareće godine
Odnose i šašavost i sve ono neobjašnjivo
U mom osmijehu, pogledu i koraku.
Ali ne, i za još ovoliko godina
Jednako ću strasno da volim i da želim
Jer samo tako znam da živim
A da nisam postala brončana statua
Pod jesenjim lišćem u parku
Što ljubavi nijemo namiguje.

----------------------------------------------------------

Voditi ljubav s tobom
Dok se vani smjenjuju kiša, sunce i duga
Ljubiti se slasno, strasno
Dugo, duže i sporije
Nježnije od kapi kiše na našim usnama
Maziti se kao prvi put
Svaki put kad se dotaknemo
Svaki put kad se pogledamo
Da se izgubim u tvom pogledu
I da uroniš u mom
Sa svakim uzdahom
Otisnutim na koži
Što drhti i naježi se
Pod tvojim poljupcem, dodirom
Cijelim tvojim bićem
U mislima s tobom
Dok se vani smjenjuju kiša, sunce i duga.


Stariji postovi

žena zna
<< 01/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

MOJI LINKOVI

mail:
sadržaj
Početkom i krajem isheklana vječnost
A onda preseliš
Bajka
Božijim dermanom
Bujrum
Bez kraja
Bijeg
Bliža no ikad
Da zadržim još zehru sna
Djevojčicin san u svijetu odraslih
Juznije nista novije
*** cuvam (...)
*** Da sam (...)
Disem
Dok nas smrt ne rastavi
Dova za esenciju onog sto nismo
Drvo zivota
Enchante
Et tout c'est toi
Hajdemo publiko amateri
Homo homini
Hvala
*** i sta ako (...)
Ja nisam
Jedan
Jer to nisam ja
*** jos uvijek (...)
Kandzama vremena fetus zove
Kojeg cutim
kratka je nit pocinka
La ilahe ilallah
Laku noc
Lambada tvojih kaplji
Lopoc
Lucifer luci venit cornicem homini fit
Ljiljan
"Ljubav"
Majka
Mrezama slobodna se radjam
Mrvice na putu ka tebi ptice su pojele
Nazdravimo
*** Ne mogu da pisem (...)
Ne zelim da pisem
Nebo nad Berlinom
*** Necu ti traziti (...)
Nemoj
Nesto bih vas zamolila...
Nikad
Utihnucem zelje
Djetetu od djeteta
Pogresna opklada
Nevinosti u ocima zapisanoj
Bivstvovanje tobom
Zivot bez zivota
Zena
*** znam da si tu (...)
Zar sada?
Zaboravi
Wicked game
VR.
*** volis (...)
Ulicna svjetiljka
Ukradena mladost
Tren
Tragom vlastite misli
Ti postojis
Tek toliko
Tebi, kojeg nisam voljela
tako cesto prave ljude zamijenimo pogresnim izborima...
Spektar
Slagalica
Sat budilnik na kraju je stola
Sarajevska
San
Sa stapom u izboranoj ruci
S cetvrt vijeka u dzepu
rijecju...glasom...dahom...
Retiens-moi
Razlivene boje u zlatnom ramu
Ravnoteza
Ravnodusnost u raljama erosa
Prokletstvo uspavanosti jos dolinom tumara
Prnjice u kandzice
Pocetkom i krajem isheklana vjecnost
*** Pitas me (...)
Pathetique
Otrov kroz ljudske puzavice
On laisse aller le temps
Odvise ljudsko
Odvise cudno
Ocuti
Nutrine na policama
Noc te mojom kraljicom krunise

Neotudjiv dio
Neotkidiv dio mene je muzika. Neki od onih koje volim su:

Boris Novkovic, posebno
"U dobru i zlu"
"Ajša"
"Mi smo jači i od sudbine"
"Šta je sa princezom moje vrele mladosti"
"Emily" - izuzetno draga
Olivia Newton John, pa cini mi se sve od nje :)
Kelly Family, posebno
"Nanana"
"Mama"
"An angel"
"I can't help myself"
Roxette, posebno
"Listen to your heart"
"It must have been love"
"Spending my time"...
Cindy Lauper, posebno
"I drove all night"
"Girls just wanna have fun"
"Time after time"
"True colors"
Celin Dion, posebno
"Because you loved me"
"Think twice"
"All by myself"
"The Power of Love"
"It's all coming back to me"...
Severina
"Nedostajes mi"
"Tvoja prva djevojka"
"To je moja stvar"
"Broš"
"Pogled ispod obrva"
"Poželi me"
"Prijateljice"
"Dalmatinka"...
Oliver Dragojević
"Magdalena"
"Cesarica"
"Žuto lišće ljubavi"
"Dženi"...
Kemal Monteno
"Pismo prijatelju"
"Sarajevo, ljubavi moja"
"Nije htjela"
MAGAZIN
"Kako sam te voljela"
"Tri sam ti zime šaptala ime"
"Ti si želja mog života"
"Ginem"
"Minut srca tvog"
...
Roy Orbison
"Love hurts"
"It's over"
"In dreams"
"Goodnight"
"Pretty Woman"
Zana:
"Vejte snegovi"
"Dodirni mi kolena"
"Rukuju se rukuju"
"Ozenices s ti"
Piloti i Kiki Lesandrić
sve :)
Oliver Mandić
"Odlazim a volim te"
i jos poneka...
...

BROJAČ POSJETA
196498

Powered by Blogger.ba