žena zna

24.06.2019.

.

“Često nam je najteže sebi oprostiti. Kada prihvatimo sebe onakvima kakvima jesmo, postajemo sposobniji biti više nego što jesmo.”

Kineska poslovica

Objavio/la Echnaton u 11:57, print, #

13.05.2019.

Čovjek jači od nečovjeka

Kažu da zaboraviš i uroniš u mir i neki novi početak

ali ne možeš pobjeći od onog što ti se ureže u sjećanje

i važnije i trajnije od toga,

ureže se duboko pod kožu i ostane na duši

da živi dalje od sjećanja.

Ne možeš zaboraviti bol, prkos i inat

ono nešto iskonsko u čovjeku

što tjera na preživljavanje i više od toga

što rađa ponos i borbu da čovjek ostane čovjek

u svom dostojanstvu i hrabrosti pored nečovjeka

u ljudskom tijelu.

Pitaju me često otkud mi elan, energija i entuzijazam

da se borim u miru, da radim i budem bolja

u onom što činim, mislim i osjećam.

A ne znaju ili zaborave da i ja bijah

dijete rata koje zna za borbu čovjeka

da ostane živ, da ostane priseban, da ostane human

kad nehumanost u svakoj granati, bombi i geleru

pokazuje sve suprotno od toga.

Naučiš da bez ičega imaš sve

jer imati se ne mjeri novcima i titulama

imati se mjeri srcem, dušom i voljom

da pobijediš sebe u svojim strahovima

i s takvom pobjedom da osvojiš svijet

osmijehom, znanjem, ambicijom, snagom duha i uma.

Nisu ubili dijete kad su to činili glađu, strahom, nasiljem

Neće ubiti čovjeka u meni zaboravom, strahom, nepravdom, lažima.

Dijete koje je preživjelo rat

Preživjeće i sve čim nečovjek u miru

pokušava napraviti što u ratu uspio nije.

Objavio/la Echnaton u 14:03, print, #

29.04.2019.

Napisaću stihove glasnije od ćutnje

Napisaću stihove kad se zavjetujem ćutnjom

o ljubavi što iz straha od sebe same

zažmurila je kao kad se na počinak krene

zažmurila i zaćutila i nestala brže

no što se otkrila pod velom stida

Napisaću stihove kad se zavjetujem ćutnjom

o jednom putovanju od sebe do tebe

gdje ugledah previše istih lica

i pogleda u kojima tražih ono jedno bezvremeno

da ponesem na put od tebe do sebe

da osvijetli noć u kojoj budeš daleko

da osvijetli dan u kojem budeš preblizu

u sjećanju na ono o čemu se zavjetovah na ćutnju

Napisaću stihove kao kad se slika slika

da zapečati trenutak na trenutak vječan na bijelom zidu

gdje uranjaš poput vremeplovca u čudo postojanja

kad sreća je bila stvarna i opipljiva

baršunasta i mirisala na južno voće zaboravljenih snova.

Eto zato ću napisati stihove kad se zavjetujem na ćutnju

kao odgovor na zaborav u procjepu prostora i vremena

od pogleda koji pamtim do ćutnje glasnije od srca što voli kad ne smije da voli.

Objavio/la Echnaton u 15:00, print, #

23.02.2019.

Seksi klarinet!

Nisam znala da klarinet moze zvucati ovako seksi!

Objavio/la Echnaton u 13:48, print, #

15.02.2019.

Quiero bailar! :)

Objavio/la Echnaton u 14:29, print, #

31.01.2019.

Volim te

Volim te.

Kad sam s tobom, srce mi jače udara

A duša se smiri

Pa bih samo da te gledam

Kao prvi i posljednji put

Kao da te nikad prije vidio nisam

I nikad više neću

Gledao bih te snenu i nježnu i tražio tvoj pogled

da u njemu nestanem od svega ovog svijeta

izgubio bih se u tvom pogledu

da me više niko nikad ne nađe

a ti uporno skrivaš pogled

pomalo stidljivo pomalo ženski dovitljivo

kao da mi baš pogledom srce želiš iščupati

jer samo tebe traži i noću i danju zove

i znam da ti to znaš

znam

jer znaš i osjećaš koliko nedostaješ kad nisi tu

pa taj jedan put kad te ugledam

taj jedan put kad si samo moja

ja bih samo da te gledam

Kao prvi i posljednji put

Kao da te nikad prije vidio nisam

I nikad više neću

jer kad sam s tobom, srce mi jače udara

A duša se smiri

uz tebe koju volim.

Objavio/la Echnaton u 15:16, print, #

22.01.2019.

Chicken Soup for the Soul :)

Kad sam bila u Kanadi, otkrila sam seriju knjiga pod naslovom Chicken Soup for the Soul. Ideja je da se za specifične teme skupe različite inspirativne priče običnih ljudi koje bi odgovorile na pitanja i nedoumice isto tako običnih ljudi o običnim i neobičnim pitanjima. Budući da sam jednim dijelom u prosvjeti, zanimalo me (kao i uvijek) kako da budem bolja i šta je to što uspješni nastavnici rade. Našla sam u seriji, seriju knjiga samo na tu temu, koje su bile odlične i zaista inspirativne.

Jedna knjiga koju bih izdvojila, nevezano za tematiku prosvjete :) je općenito knjiga posvećena poztivnom razmišljanju i dobrim prilikama u životu a zove se "The Power of Yes".

U svakom slučaju, objavljene su stotine knjiga u ovoj seriji i vjerujem da svako može naći nešto za sebe :)

https://www.chickensoup.com/books/titles

Objavio/la Echnaton u 11:24, print, #

21.01.2019.

Feuer und Wasser :)

Trenutno pohađam neki kurs iz Filozofije nauke or as it is originally called "Scientific Revolution" i jedan od tekstova koji nam je dat za analizu je ovaj od Le Grand-a:

Would you take him for a Philosopher, who being asked about the Nature of Fire and Water, should tell you that Fire is Fire, and Water, Water? For is it not much the same thing, to say that Fire and Water are such by their Substantial Forms? Or would you think him to be an Interpreter of Nature, who being demanded about the Phases, or Appearances of the Moon or Venus, and the Principles of the Stars, would answer, that they proceed from Forms, as from their Inward Principles? What is this but to call all things by one name, and comprehend them under one and the same Notion?

Prve rečenice su me neopisivo podsjetile na Rammsteinovu "Feuer und Wasser" :))

Objavio/la Echnaton u 15:29, print, #

18.01.2019.

Teško je biti fin, u Bosni...

Spavaš snom pravednika, nakon što si meni darovao nesanicu okrivljenog.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------

U zemlji u kojoj se boriš s vjetrenjačama, a u kojoj prave ne postoje, u kojoj se boriš protiv svakog pogleda zavisti i ljubomore, gledaš u pod da izbjegneš tuđe noge, gledaš u se, preda se, i poda se, da ne bi se slučajno uzoholio pa još veću nesreću na se navukao, u zemlji u kojoj je grijeh raditi pošteno, u kojoj je smrtni grijeh biti optimističan i voljan da nešto promijeniš, u takvoj zemlji je izuzetno teško biti fin.

U takvoj zemlji i najmanje greške se skupo plaćaju. Preskupo. Iskren savjet je smrtna presuda tom odnosu. Osmijeh je razlog potkusurivanja u tom odnosu. Rad, red i disciplina su čorlučenje vrijednim pričljivcima praznog hoda. Pa se u takvom društvu i najmanja greška preskupo plaća. Jer ovdje je pod lupom svaki pošten čovjek i njegov svaki korak. Suviše smo mi mali i uskogrudni da pod lupom ne gledamo komšiju, brata, sestru, prijatelja, ženu, muža, snahu. Razotkrivajući drugog, naše mane i grijesi bivaju manji. U vrtlogu kritike za drugog, naši grijesi nestaju pod našim kućnim pragom.

Teško je biti fin, u Bosni. Jednako kao što je teško biti sretan. Jer je nemoguće pobjeći od urokljivog oka, od ljubomornog pogleda, od zavidne riječi, od ljenosti koja te kao živi mrtvac uzima i vuče u živi pijesak svoje nastambe.

Ovdje nikada nisi dovoljno dobar, pametan, uspješan. Ovdje nikad nisi ništa, ako si ono što jesi, i ako nemaš ništa do svoj rad, volju, želju i ideju. Jer ideje se najskuplje plaćaju. Ko si ti da u jednom mračnom vilajetu imaš ideje? Ideje su za one koji su se izbavili i mogu slobodno da sanjaju i djeluju i donose mir i berićet nama s povezom na očima. Ti koji sklapaš oči u Bosni, nemaš pravo da sanjaš. Snovi su za one što vide smog u kojem se mi u mračnom vilajetu ne vidimo.

Pa zašto onda i dalje pokušavaš biti fin? Znaš da takvo što ovdje ne postoji. Naći će ti grijeh koji će te ocrniti dublje nego što si pokušao čisto progovoriti. Otjeraće te u pijesak iz kojeg nećeš promoliti glavu nikad više. Jer ćeš biti jednako loš kao oni. Jer ko si ti uostalom, da budeš fin? Takvo što nije više teško, već nemoguće u Bosni, u kojoj smo svi isti, jednako nejednaki, jednako mizerni i jednako s glavama u smogu dok nas vlastiti udisaj na izdisaj života ne dovede.

Objavio/la Echnaton u 03:35, print, #

08.01.2019.

Zar i prilike u nauci morate privatizirati?

Znam da sam "i Bogu i narodu" s ovim dosadila, ali se još uvijek ne mogu pomiriti s privatizacijama i korupcijama i prisvajanjem općih stvari u Bosni i Hercegovini!

Ali kad dijaspora (protiv koje zaista nemam ništa protiv, štaviše, cijenim i poštujem ljude koji su se ostvarili u inostranstvu i pomažu BiH) uzme za pravo da selektuje i dijeli djecu na dovoljno i nedovoljno dobre, onda zaista ne mogu biti ravnodušna.

Svjetska naučna isntitucija svake godine organizuje svjetsko takmičenje za srednjoškolce, otvoreno za SVE! gdje se može prijaviti neograničeno mnogo timova iz svih škola, stručnih, gimnazija i sl.

Međutim, kod nas i to mora biti privatizovano i tri (tajnom selekcijom) odabrana sveta čovjeka odlučuju koje dijete će moći učestvovati u tome, a koje ne.

Naravno, niko ne brani djeci koja nisu dovoljno dobra prema njihovim kriterijima, i koja budu odbačena, da sama oforme svoj tim, ako uspiju naći nekoga/ikoga da im bude mentor i da ih vodi.

Kakvu poruku to šalje djeci?

Svojevremeno, kad sam bila gimnazijalka, u jednom takmičenju iz drame koje se svake godine održavalo u Francuskoj, Prva gimnazija je imala primat da svake godine ekskluzivno i isključivo učestvuje u tom takmičenju i predstavlja BiH. Ali sam bila dovoljno ambiciozna i nevinog pogleda na svijet, da ja, iz škole koja nije Prva gimnazija, sam odlučila da učestvujem samostalno na tome, bez ikakve podrške predmetne profesorice i kolega učenika. I pobijedila sam. Prvi put u historiji je neka druga škola a ne Prva gimnazija, pobijedila i osvojila prvo mjesto u državi i priliku da predstavlja BiH na svjetskom takmičenju u drami na francuskom jeziku. Zajedno s profesoricom i drugih 9 kolega iz razreda sam otišla na takmičenje i bila sretna da smo imali/dobili priliku da predstavljamo BiH legalno i legitimno.

Gledam kako 15 godina poslije, ti moji vršnjaci i mlađi, pod okriljem kojekakvih asocijacija dijele djecu i određuju prilike za njihovo napredovanje, usavršavanje, razvijanje kreativnosti, inteligencije i odabir životnih puteva.

Toliko me boli ta nepravda u BiH koja je sistemski ugrađena ovdje i koja se produbljuje, i boli me još više zbog djece koja nikad neće imati priliku da ostvare svoj potencijal zbog pojedinih "mladih i naprednih intelektualaca".

Kao neko ko je radio s djecom i mladima posljednjih 15 godina, svih uzrasta, na tri različita jezika, u različitim oblastima, od historije i geografije, do prirodnih i matematičkih nauka, znam šta znači želja za znanjem, uzbuđenje pri novom znanju, znam šta znači osjećaj kada se okuraže jer su shvatili neku oblast, i znam koliko će toga biti uskraćeno za koliko mnogo djece zbog nepravdne selekcije nekih novih klinaca koji su došli na "naučnu vlast".

Objavio/la Echnaton u 12:42, print, #

04.01.2019.

Bujrum, dragi

Nemoj postati jedna od njih

Molim te

Nemoj biti ona s kojom sjedim na zakazanoj kafi

Nemoj biti ona što me sa zen osmijehom pita

Kako sam i što je novoga kod mene

Nemoj kurtoazno klimati glavom

i čuditi se mom ushićenju dok govorim

Ni mojim facijalnim ekspresijama.

Nas ovdje na Balkanu još nisu preodgojili

Da s izvježbanim osmijehom i svezanim želucem

Općimo s ljudima iz potrebe i manira

Mi se još uvijek svađamo i volimo s jednakim žarom

Još uvijek izlazimo jer nam je ćejf

I ostajemo kod kuće jer nam se ne da izaći

Pa te molim da me ne učiš unutrašnjem zadovoljstvu

Ni odabranim riječima ni govorom tijela

Ni suptilnim metodama

Jer još uvijek na čehri čovjeka čitamo

Otkucaje i dosadu i bijes i tjeskobu

I ljubav i sreću i zadovoljstvo

Nemoj da se čitamo ko tuđini

Daj da se izljubimo i posjedimo ko nekad

Kad vrijeme nismo mjerili brojem eura i dolara

Putovanja, sastanaka i promocija

Budimo ljudi rođeni tu na Balkanu

Sa svim manama i vrlinama

Jer ja nemam vremena ni riječi

Za tebe još jednu našu, a njihovu.

Objavio/la Echnaton u 09:56, print, #

31.12.2018.

Ah ti leptirici

Ne znam nista o tebi. Dugo. Predugo. Ali si mi tu noc istovremeno i nedostajao i bio tu kao najveci ljubavnik. Neobjasnjivo sam te osjecala u zraku, na ulici, liscu, posvuda... razumno sam znala da nisi i da ne mozes biti tu, ali sam te osjecala kao neku neraskidivu vezu. I veceras saznam da si bas tada bio tu, u blizini, u tisini, kao izuzetak vremenu i prostoru. I ma koliko to bilo nevazno u svemu danas i sada, nekako sam sretna da te jos uvijek mogu namirisati u svome gradu, protivno svakoj prostornoj i vremenskoj logici :)

Objavio/la Echnaton u 17:19, print, #

25.12.2018.

Idlično radno jutro u Bosni

Jutros sam osjetila po prvi put onaj miris jutra na zapadu kada idete na posao. Živite u nekom stančiću van centra, ulice do centra nisu zakrčene golfovima dvicama i poklonjenim krntijama od autobusa trećih zemalja, teleće glave nisu namrgođene s cigaretom među zubima (jer ih ovog jutra nema besploslenih na ulici). A ni smog nije toliko glasan da mi steže glasne žice. Puše neki vjetrić, mjestimično jači, a pahulje snijega padaju nekak nježne i romantične, ne onako vlažne, bljutave i haotične kao inače u Bosni. Prethodni snijeg se otopio, temperatura je ovih dana bila pozitivna, pa su i ulice ovog jutra bile suhe, savršene za lijepu žensku obuću i šetnju pod normalnim pahuljama snijega.

A onda idila prestaje ulaskom u zgradu i pogledom na "našteljene" ruralne face s "izblajhanim" kosama i jeftinom šminkom, i plitke poglede druge polovice ove zemlje... Idila prestaje ulaskom u prostorije gdje šefuje stranački nepismeni kadar, spreman svaku ljepotu poružniti i svaku pamet zamesti daleko od vidljivog i čujnog, kao da pamet i ljepota nikada ovim prostorima disale nisu...

Objavio/la Echnaton u 12:34, print, #

18.12.2018.

Nauko, tužna ti je sudba bosanska...

Spremajući neko istraživanje iz ekonomije i razvoja ustavno uređenih sistema, konstantno sam nalazila podatke, što u knjigama, što u člancima, da je osnov za razvoj jedne države i njene ekomije, razvoj osnovnog i srednjeg obrazovanja s akcentom na tehnološke nauke, prirodne nauke i posebno matematiku.

•Greater attention must be afforded to those factors which can improve the acquisition and adaptation of the world pool of knowledge to domestic production processes. An emphasis on technical education and science and mathematics should increase as the level of development increases. Better state economic policies can contribute in a complementary fashion to raising both private sector and public sector efficiency by rewarding technological competency, rather than connections or power.

Svaka analiza bilo koje regije u svijetu, pokazuje da je direktno proporcionalan odnos ekonomskog razvoja i kvalitetnog obrazovnog sistema s posebnim naglaskom na prethodno spomenute grupe predmeta.

Divno je što u Bosni svi pjevaju. Divno je što u Bosni (crnog) humora nikad ne manjka. Divno je što imamo pojedince u tehničkim, prirodnim i matematičkim naukama kao igle u plastu sijena zabodene duboko u Zemljin plast sijena bez želje, volje i ambicije o ikakvom nesujetnom udruživanju da se zajedno nešto napravi i uradi.

Divno je što žive od meraka i ćejfa kakvog nigdje nema.

Ali šta ćemo s činjenicama? Šta ćemo s onim što nam stvarno nedostaje?

Otužno je koliko je mladost zatrovana ljenošću i neambicioznošću za znanjem. Žalosne su njihove ekspertize u prepisivanju. Patetična je njihova samohvalna komunikacija bez trunke konkretnog znanja.

Znam da ne možemo svi biti naučnici, ali možemo razvijati analitičnost i logiku u poljima za koje imamo afinitet. Možemo usvojiti induktivni i deduktivni način razmišljanja. No, za takvo što nam treba kvalitetan kadar koji će djecu učiti tome, a ne svršenici trpgpdišnjih zanata u zgradi što nosi naziv Pedagoška akademija ili Prirodno-matematički fakultet.

Toliko razočarenja u ispuštenom uzdahu ćutnje nosim na riječi hvale studenata za profesore iz srednje škole koje poznajem sa studija i znam koliko su godina obnavljali, koliko su ispita prepisali, i kako su uopće došli do mjesta gdje predaju čaršijske fazone, a ne nauku.

Kako onda nekome prezentovati nauku kada je za njega vrijednost u prepisivanju i obnavljanju godina, jer je tome naučen od dotične profesorice; a ne naučna saznanja i dostignuća ljudskog roda?

Objavio/la Echnaton u 15:23, print, #

15.12.2018.

Nedostaješ! (15.11.2018)

Baš sad mi nedostaješ

Da tišinu poljupcima utišamo

Da nestanem u tvome pogledu

Da ostaneš u mome zagrljaju

Kao da nikad nisam otišla

Kao da me nisi ispratio i zaželio sretan put

Baš tako mi nedostaješ

Poput želje zadržane u zatvorenim dlanovima

Poput ućutanog vriska pod baldehinom

Poput najdužeg uzdaha

Kad voliš dalje od vremena kojem pripadaš...

Nedostaješ...

Objavio/la Echnaton u 23:38, print, #

15.12.2018.

Čuvaj se!

Nekad osjećam da smo još toliko toga trebali reći

Često pomislim na sve o čemu smo trebali razgovarati

A nismo

Tu veče kad smo se pozdravljali zauvijek

Kada su sati migoljili pod najtežom tišinom ikada

Jer nismo znali ni umjeli sve što na srcu je bilo

I ostalo

Čuvali smo ono drugo u pogledu i neizgovorenom

A nismo uspjeli sačuvati nas

Mi smo bili duše bez tijela i prije našeg susreta

Pripadali smo nečemu i nekome drugom

Davno prije rastanka

A ostali smo pripadati jedno drugom

U vremenu koje se ne mjeri ni pogledom ni dodirom

Tek jutarnjom i večernjom molitvom za ono drugo

I baš u toj molitvi sve neizgovoreno kao da nestane

Jednom jedinom mišlju o onom drugom, snenom, nezaboravljenom.

Objavio/la Echnaton u 23:34, print, #

15.12.2018.

μαθητεία

Već sam ranije pisala o sistemskom uništavanju u Bosni i Hercegovini. Čega? Svega. Ponajprije ljudi, onih dobrih, vrijednih, nesebičnih, a onda naravno institucija, zajednice i općenito, sistema vrijednosti.

Prije skoro jednu deceniju sam aplicirala za posao koji volim raditi, kojem sebe dajem 500%, u kojem uživam i koji ZNAM i UMIJEM KVALITETNO raditi. Za taj posao sam aplicirala četiri puta. Sva četiri puta sam bila odbijena iako sam bila najbolji kandidat. Vrijeme je pokazalo koliko sam dobra u tome što radim. U bilo kojoj sredini, s ljudima iz bilo kojeg dijela svijeta, i na bilo kojem jeziku koji govorim.

Tek danas, nakon toliko godina saznam da su postojali mladi ljudi koji su se pokušali suprotstaviti sistemu i primanju loših ljudi na važna mjesta. Saznam da su im prijetili jer su se javno pobunili protiv mojih odbijenica, i primljenih ljudi.

Iako je lijepo znati da su i tada neki (mnogi) prepoznali kvalitet, trud, rad i zalaganje, usprkos orkestriranom linču, prošle su godine, i činjenica da je neko postao svjestan istine ne znači mi toliko. Zabole oduzete prilike, zaboli vrijeme ukradeno od napredovanja i razvijanja u intelektualnom i profesionalnom smislu, zaboli nepravda sistemski (u)činjena.

Ne, nismo svi isti, i ne, nismo svi imali iste startne pozicije. I ne, nismo svi imali iste prepreke na putu. I hvala Bogu, nismo svi imali iste ambicije i težnje.

Objavio/la Echnaton u 23:27, print, #

01.12.2018.

Ljubav za ovaj i onaj život

U proteklih nekoliko dana bila sam s različitim ljudima na terenskom poslu. Uz to je uobičajeno i ostajati do kasno u noć i završavati nezavršene poslove u toku dana i sl. I kroz te duge sastanke i druženja, ljudi se zbliže i bolje upoznaju.

Upoznah čovjeka od šezdesetak godina, "pred penziju" čija žena je 100%tni invalid. U kolicima je uvijek. A on je s njom uvijek i pomaže joj u svemu. Oni idu na "igranke" uz muziku 60tih koju najviše vole, putuju i uživaju. On je taj koji preuređuje kuću da bi njoj bilo lakše, koji ide u drugu državu da nabavi posebnu pasminu da bi njihova unukica provodila još više vremena kod njih, da bi joj udovoljili. On kupuje posebno auto u kojem bi se ona osjećala ugodno i u koji mogu stati i invalidska kolica i kofesi sa svim stvarima potrebnim za odlazak na more. I njegov komentar na sve to je "Siguran sam da je obratno, da bi i ona isto (u)činila."

Eto, to je ljubav. To je ono čega danas nema. Toliko je sebičnosti, netolerancije, trke za nebitnim stvarima.

Za drage ljude, u vremenu kad je aerodrom bio "u drugoj dimenziji", znala sam se pojaviti da ih ispratim s malim poklonima pažnje. U vremenu kada je još bila prisutna postratna kriza, s mora bih se vraćala s morskim školjkama i kamenjem koje sam pažljivo danima skupljala i uređivala da bi ih počastila.

Jedino povratno što pamtim u posljednje vrijeme je koncert-žurka i naručena live muzika baš za mene za moj rođendan u ponoć. Bilo je lijepo znati da je neko kome je stalo spremio takvo iznenađenje. Hvala joj za to.

I ne mislim na velike plišane igračke, ni na skupocjene večere i nakit, već na one neke nematerijalne stvari koje zaista znače veliku pažnju i ljubav. I vrijeme i posvećenost.

Zato se divim čovjeku koji svoju nepokretnu ženu nosi na četvrti sprat zgrade bez lifta da bi posjetili svoju kćerku i zeta i unuku. Mlad čovjek od tridesetak godina bi odbio u startu da je svaki puta nosi i rekao bi "de bogati da se nađemo u restoranu/kafiću", ali čovjek koji je šećeraš i ima godina i ne tako dobrog zdravlja, spreman je za svoju ženu i život dati. Jer je to ljubav i za ovaj i onaj život.

Objavio/la Echnaton u 08:30, print, #

26.11.2018.

Još smo živi, zdravi i umni

Kao neko ko je apsolutno apolitičan, i nikad nije bio ni u jednoj političkoj stranci, velik korak je bio otići na osnivačku skupštinu Platforme za progres. Mnogo poštujem i cijenim prof. Hadžikadića, i vjerujem da zaslužuje priliku.

Problemi su nastali pri samom dolasku gdje naše prijave i dolazak nisu registrirali (iako su nam uredno zaprimili sve lične podatke, uključujući i eventualne prethodne političke angažmane, radnu historiju i sl). Samim neregistrovanjem našeg prisustva, nismo imali priliku pročitati i upoznati se s načinom rada Platforme, kao ni sa akterima koji je predstavljaju. Ali, propusti se dešavaju, dajmo priliku u nastavku.

U nastavku kreće otvaranje Skupštine riječima uvodničarke koja nabraja "konstitutivna imena" umjesto svog vlastitog jer tobože predstavlja "sve nas". Jedno je predstavljati sve ljude, a drugo je negirati vlastiti identitet. Ne mislim da čovjek treba bježati od onog što jeste da bi bio sve ono što nije i ne može biti u jednom te istom trenutku. Kvantna mehanika jednostavno ne radi u makrosvijetu.

Zvijezda večeri koja je trebala "da zagrije atmosferu" i "odobrovolji" prisutne je mladi 21-godišnji student Elektrotehničkog fakulteta u Beču. Osoba koja nam 15tak minuta drži govor o tome šta i kako trebamo poduzeti mi u BiH, kako da svojim ostankom u BiH napravimo bolju atmosferu i kako će nam jedino znanje "izvana" pomoći da progledamo.

Problem koji je ovdje prisutan je da osoba koja je napustila BiH i ne misli se vraćati drži govor nama koji smo tu i, nećete vjerovati, trudimo se i pokušavamo svaki dan napraviti nešto bolje, o tome kako da progledamo i da nam bude bolje.

Da odmah raščistimo: nemam ništa protiv dijaspore, dapače, zahvalna sam ljudima koji su otišli i trude se povezati se s ljudima U BOSNI I HERCEGOVINI priznajući njihov trud, rad i zalaganje koje mora biti desetostruko veće nego ono uloženo u inostranom okruženju. Zahvalna sam rijetkim ljudima u inostranstvu kojima se mogu obratiti za pomoć u vezi s nabavkom opreme i literature za izgradnju vlastite ličnosti i svih onih mladih ljudi sa kojima radim u Bosni i Hercegovini da bi sutra bili bolji ljudi. Sretna sam da imam rodbinu i prijatelje koji mi mogu pomoći na daljinski.

Ali, to što je stanje u zemlji alarmantno, to što vlada korupcija i mnogi drugi problemi, to ne znači da ama baš niko u Bosni i Hercegovini "ne valja", i da baš niko ne umije biti dobar i uspješan. Kada sam čula tog mladog čovjeka s mjestom boravka u Beču, pomislila sam na najmanje jednog svog studenta koji je jednako, ako ne i uspješniji od njega, a s mjestom prebivališta u BiH. Koji je putovao po Evropi, iskoristio blagodati Erasmusa i mnoih drugih projekata i oplemenio se i poznavanjem stranih jezika, i razvijajući se u profesionalnom smislu kao inžinjer, i društveno kroz aktivnosti o kojima drugi mogu sanjati, kao što su profesionalno ronjenje, penjanje i dr.

Kada je još jedna mlada osoba izašla da nam se predstavi s ponosom govoreći da je magistar ekonomije i da govori ČAK dva strana jezika, pomislila sam na osobu u BiH koja ima dva završena fakulteta, dva magistarska, 6 stranih jezika i tri knjige.

I tako dalje....

Imamo mi u Bosni i Hercegovini itekako uspješnih ljudi. Možda ih ne čujete i ne vidite jer im ne daju, jer ne mogu doći do tog nadri javnog prostora da biste čuli za njih, ali oni postoje. Čine važne stvari u poljima u kojima djeluju, od umjetnosti, nauke do društvenog rada.

Gledajući te mlade ljude kako jedan za drugim se predstavljaju i poručuju da su uspješni i napredni i da će svojim vlastitim uspjehom, trudom i radom učiniti da i nama ostalim bude bolje, a uz sve to slušajući po nekoliko poštapalica, neugodnih pauza i sličnih propusta u javnom nastupu, ne mogah ne pomisliti - zar ih baš niko nije mogao spremiti za taj tako važan javni nastup? Ako već ne znaju i ne umiju sami sastaviti nekoliko rečenica kojima će se u dvije minute predstaviti pred nekoliko hiljada ljudi, onda je ta ista Platforma morala angažovati konsultante ili neke druge stručnjake koji bi te mlade ljude spremili za javni nastup. Koji bi sa njima izvježbali govor, izgovor, verbalnu i neverbalnu komunikaciju s publikom, kao i odnos na sceni.

Pripremajući se za potpuno nevažnu konferenciju, kolege i ja smo se nalazili desetak puta i isprobavali naše govore, snimali se i puštali u eter snimke i zapisivali greške u govoru da bismo ih osvijestili u našem umu i ne ponavljali ubuduće.

Mozda sam ja cjepidlaka, perfekcionista i trazim previse i nemoguce, ali uz sve što radimo mora ići i prezentacija onoga što radimo. Ako smo tehnička lica, to ne znači da je dozvoljeno biti nepismen i ne poznavati jezik, ako smo humanisti, to ne znači da Njutn i Ajnštajn trebaju biti španska sela za nas. Ako smo pravna lica, to ne znači da ne trebamo znati množiti u glavi dalje od dvocifrenih brojeva.

Javna ličnost koja pretenduje da nekog ili nešto predstavlja, mora biti na određenom nivou znanja po svim parametrima. Renesansni ljudi su izumrli i niko ne govori o novom Da Vinciju, ali osnove se moraju poznavati, a posebno znati predstaviti sebe i ono što neko jeste da bi mogao predstavljati nekoga ili neke druge.

Objavio/la Echnaton u 11:27, print, #

22.11.2018.

Čitaj!

Naiđoh na link s televizijskim prilogom o događaju koji će se održati u BiH u narednim danima. I za tv prilog, intervjuisani su određeni profesori, studenti, asistenti, doktori nauka, inžinjeri i slično. Međutim, već nakon prvog intervjua je postalo mučno to slušati i gledati. Zbog čega? Najprije zbog artikulacije. Ili zbog odsustva artikulacije. Jedno je biti "šaner" i "kulirati" i praviti se važan među učenicama završnih godina u sarajevskoj gimnaziji, a sasvim nešto drugo davati intervju za televiziju. Tu nema prostora za gutanje slova (i samoglasnika i suglasnika jednako), gledanje u novinarku niže od njenih očiju itd. Ne može se reći "iz cijelih krajeva BiH", jer ne postoje "necijeli" krajevi Bosne i Hercegovine. Takođe, pri navođenju gradova, ako se pokušava u jednakom broju spomenuti broj gradova iz Federacije BiH i iz Republike Srpske, onda se ne može reći, nakon nabrajanja svih gradova, "čak i iz Prijedora". Po čemu je Prijedor značajniji od Banja Luke, Teslića, Tuzle, Zenice ili Stoca?

Kad sam imala 13 godina, prvi put sam predala knjigu pjesama na recenziju. To je bilo u vrijeme kada je u BiH još bilo kvalitetnih ljudi koji se ne boje reći svoje mišljenje, i kada je kvalitet, istinski kvalitet, nalazio svoj put do mjesta koje mu pripada.

Ferida Duraković mi je napisala recenziju, ili bolje reći kritiku, u kojoj me nimalo nije štedila. Kritika me je mnogo pogodila. I danas je pamtim, čini mi se svaku riječ. Dvije pune stranice A4 su bile svrsishodne, detaljne i s mnogo konstruktivne kritike. Suština napisanog je bila: Čitaj! I u zadnjoj rečenici kritike je napisala tu istu riječ tri puta: Čitaj, čitaj, čitaj! Tako je završila svoj komentar na moju početničku zbirku poezije.

Tad me je sve to mnogo pogodilo. Bila sam ponosna na ono što sam radila i uradila, a onda sam dobila takvu kritiku. No, u godinama koje su uslijedile, ta je kritika bila nešto najbolje što mi se desilo. Mnogo sam čitala, i čitanje me je oplemenilo, produhovilo, učinilo boljom osobom, proširilo vidike, učinilo moj svijet mnogo većim od 7 kontinenata i 8 planeta Sunčevog sistema.

Želim reći da je čitanje kao hobi ili povremena aktivnost jedna od najvažnijih stvari koje ispunjavaju nečiji život, neovisno o tome da li je čovjek nobelovac ili komunalac.

Uspjeh se ne mjeri brojem "prekucanih" zbirki zadataka, ni brojem petica, ni brojem članaka, ni javnih pojavljivanja. Uspjeh je mnogo širi i veći pojam od površne "milenijumske predstave".

Stoga, molim Vas, ko god bili, čime god se bavili, koliko god godina imali, čitajte, čitajte mnogo, čitajte na svim jezicima koje govorite, kad god imate priliku za to. A kad nemate, stvorite je sami sebi. Jer nerijetko prilike smo prinuđeni sami sebi stvarati, i izboriti se za svoj komad plavog neba.

Objavio/la Echnaton u 09:57, print, #

Stariji postovi

<< 06/2019 >>
ned	pon	uto	sri	cet	pet	sub
						01
02	03	04	05	06	07	08
09	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30