žena zna

Zivimo u prgavom vremenu, jos prgavijem svijetu, i jednako losoj ili goroj mikrosredini, ovoj rasparcanoj Bosni koja tesko da jos sta moze dati od onoga sto joj ocerupase. Nije da nema sta dati, ima itekako, od prirodnih bogatstava do izvrsnih pojedinaca, ali to se vise ne trazi, ako se ikada trazilo.

Za vrijeme rata trudila sam se iz loseg izvuci dobro, zvuke granata zamijeniti slikama iz knjiga, prosiriti znanja, vidike, usvojiti manire itd. U osnovnoj skoli sam se trudila ostvariti dobre rezultate u mnogim poljima, u srednjoj skoli takodje. Shodno tome, nasla su se i priznanja u skladu sa postignutim rezultatima, manje ili vise. Nagradjivana sam za dobro, a za lose...pa ucila lekciju da treba i moze bolje i vise. I takva sam postala. U svemu. Bolje i vise, do granica koje ne postavljam ja, jer ja ih ne vidim. Ali nekako, s godinama, drustvo, vrijeme i sredina u kojoj sam izvitroperili su se, preoblikovali u nesto nerazumljivo, zbunjujuce i nelogicno. Tu vise nema nagrada za dobro, ni lekcija za lose. Tu vise nema napretka i uzvodne putanje. Tu je jedna gramziva trka za malim brojem preostalih mjesta koja egzistenciju znace, a sve ostalo su ideali i fatamorgana. Jedino stvarno kako u drustvu, tako i medju ljudima postao je novac (ili oduvijek bio) i zakon interesa (usluga za uslugu).

Zelim napredovati, karakterno, ljudski, biografski, licno. Odgovor sredine na to je pozamasan broj upitnika i odgovaranje od toga s argumentom da je uhljebljenje postignuto ili pak na pomolu ili da je to jedino svjetlo na kraju puta koje zasjenjuje i gasi moja zelja i volja za napredovanjem, usavrsavanjem, i svim onim sto me cini boljom i blizom potpunoj osobi. Odgovor na to je argument nepotrebnosti i suvisnosti toga na putu ka svjetlu i u samoj svjetlosnoj kugli. Ne, to ti ne treba. Draga moja, prepametna si ti za ovaj put, budi sretna sto jos takva prepametna imas priliku da ides putem svjetla, ovaj put nije za takve kao sto si ti, takve mi svrstavamo na margine lijepe nase, takve mi po potrebi kao cirkuske primjerke izlozimo kome treba, od EU, do vlastitog gizdanja, za sve ostalo dovoljna je saka nas prosjecnih i zadovoljnih jeftinim, priglupim i osrednjim temama, dogadjajima i ljudima naseg zivota. Mi smo veliki, pametni, lijepi i snazni, jer smo sve one koji stvarno su takvi - marginalizirali. Zato ne zapitkuj i ne trazi previse, cuti i drzi se uzeta, jer jednom ako ga ispustis radi trckaranja i lutanja besanim stazama svijeta tragajuci za svojim evlijstvom u naucnom, vjerskom i svjetskom smislu, neces se moci vratiti na (nas) pravi put.

Pa ti biraj - sigurnost u besici nasoj ili kojekakve snove i tricarije po bijelome svijetu...

Ljudi se mijenjaju...ili ne. Mislim da karakterno ostajemo zauvijek onakvima kakvi smo postali, ali s obzirom na Panta rei, nesto se ipak mijenja. Navike, stavovi itd. Upravo zbog onoga sto ostajemo cijeli zivot,  nekoga cemo voljeti ili ne. A upravo zbog onoga sto se mijenja, mi drzimo carobni stapic koji moze uciniti da uspijemo ili ne. Nasa prilagodba, nasi stavovi, razmisljanja su ono s cime idemo naprijed ili nazad. A najgore je unaprijed odluciti se za neuspjeh. I time uskratiti i najmanju sansu za nesto iskreno, lijepo, snazno, duboko i dugotrajno. Lahko je ostati u cahuri i biti skriven od poplava i oluja, zivjeti na dodijeljenim stazama i slucajnim prolaznicima, a tesko je, ali mnogo snaznije i hrabrije osvajati puteve i ljude i biti sa njima do kraja.

Sve se mijenja, ali ono najbolje ostaje u nama i nakon promjena.

Jedna draga osoba mi je prije nekoliko godina poslala ovu pjesmu. Sjecam se noci, kompjutera, razgovora...Koliko sam je samo puta poslusala....

Mozes otici na kraj svijeta
ali za onoga koga jednom pustis u srce
ne postoji kraj ni pocetak
samo sada
vece i od tebe
i onog kog volis

Be my dancing king tonight
I've always been your dancing queen
Even when I stopped dancing,
I stayed being (just) yours...

"Navikao sam da tražim i ne nalazim, jedno je zavisilo od mene, drugo je zavisilo ne znam od koga... "

Mesa Selimovic

There used to be a guy who reminds me so much of this one below, and who's story so much alike to this one below, but I do hope he'll be even more happier than Noah.

Iako sam emotivna, ne placem kad gledam limunade (sad story movies). Ovo je jedini tokom kojeg sam imala suzne oci, ni od prasine, ni od prehlade, vec od price koja dotice one koji istinski vole...

Ne molim Te, Gospodine, za čuda i videnja, nego za snagu u svakodnevnom životu. Nauči me umijeću malih koraka. Učini me sigurnim u razdvajanju vremena. Obdari me osjetljivošću da odredim što je veoma važno, a što manje važno.
Molim te za razum da odredim suzdržanost i mjeru, da kroz život ne klizim, već da razumno određujem dnevni raspored, da primijetim svjetlost i vrhunce, da s vremenom na vrijeme nađem vremena za ljepotu, umjetnost i kulturu.
Dozvoli mi da spoznam da snovi o prošlosti i budućnosti ne vode daleko. Pomozi mi da dobro djelujem neposredno, da sadašnji trenutak prepoznam kao najvažniji.
Sačuvaj me naivnog stava da u životu mora sve dobro proteći. Obdari me trijeznom spoznajom da su teškoće, neuspjesi i udarci stalni pratioci života – uz koje rastemo i zrijemo.
Podsjeti me da srce često zamućuje razum. U pravom mi trenutku pošalji prijatelje koji će mi strpljivo reći istinu.
Uvijek ću Tebi i ljudima pustiti da mi govore. Istinu ne možemo reći sami sebi, ona nam biva kazivana. Ti znaš koliko nam treba prijateljstvo. Daj mi da budem dorastao tom najljepšem, najzahtjevnijem i najosjetljivijem daru.
Daj mi dovoljno mašte da u pravom trenutku, na pravu adresu uputim paketić dobrote uz popratno pismo ili bez njega.
Stvori od mene čovjeka koji će brazditi duboko poput broda, kako bi dotakao i one koji su “ispod”.
Oslobodi me straha da propuštam život. Ne daj mi ono što želim, već ono što mi treba.
Nauči me umijeću malih koraka.

Antoan de Sent-Egziperi

Svijet moze biti velik i dalek
za onoga koji putuje
od onog kojeg ljubi
ali ljubiti svog nekog
svakim kilometrom
Save, Drave, Dunava
i kad njegov splav
drugim vodama plovi
nije nista drugo
do svijet na dlanu

Za one nostalgicne poput mene, koji su voljeli Evokse (Ewoks) evo prvi dio jedne epizode zajedno sa uvodnom spicom, a drugi potrazite na youtubu :)

Enjoy!

Kad bih imao jednu malu, malenu kuću.
Kad bih u njoj imao jedan mali tepih
I kad bi sve to bilo moje.

Sto, mastilo, polica
I na prozorima moje zavjese.
I na polici kad bih imao svoje knjige.

Kad bih imao jednu malu, malenu kuću
I u njoj ženu koja bi me bez para voljela….
I kad bi ta žena bila moja.

Ma gdje i u kom mjestu bilo,
Kad bih malu, malenu kuću našao,
Dovoljan bi bio jedan mali tepih,
Dovoljan, pa čak i suvišan.

Ma gdje, u ma kom gradu bilo,
Bilo bi dovoljno da imam policu i svoje knjige,
Ženu koja me ne voli zbog para,
To bi bilo dosta, čak i suviše.

Dževdet Kuderk Solak

Mnogi se na kraju kalendarske godine osjecaju umorno, iscrpljeno i zeljni praznika i odmora. Kako dani prolaze, imam vecu i zreliju zelju za radom, djelovanjem i oplemenjivanjem (mislim prvenstveno na sebe). Znam sto zelim ciniti (koje poslovne ciljeve zelim ostvariti), znam na kojem projektu zelim raditi, znam sto trebam zavrsiti itd. Toliko je neke pozitivne motivacije u zraku. Radujem se novom danu i novoj noci koju mogu iskoristiti na najbolji moguci nacin.

Mogla bih pisati o psiholoskoj pozadini toga, ali cini mi se da ovdje tome nije mjesto. Mogla bih pisati o .... ali kako rece jedan "pametnom i isaret dosta". Samo mi bude zao sto njemu tako pametnom ni knjige isareta ne bijase dosta.

Citajuci neku soft filozofiju naidjoh na

"Nema bica bez bitka, ali ni bitka bez bica." Aristotel

SJecam se da je to bila od prvih misli nad kojima smo se znali zamisliti i pregrijavati mozak nad razlikom biti, bica, i bitka, i cini mi se da jedino oni koji se time bave, koji su do pasa u vodama filozofije mogu istinski to troje razlikovati, a opet pomislim da mi obicni smrtnici to samo mislimo, a da su oni jednako zbunjeni trojstvom biti, bica i bitka koliko krscani Isusom sinom Bozijim, Bogom i Duhom svetim...Troje , a jedno, kako to biti moze?

Razgovaraju čovjek i Bog:

Bog:"Želio bi razgovarati sa mnom?".

Čovjek: "Ako imaš vremena"  

Bog se nasmiješi."Moje je vrijeme vječnost" .
"Što si me htio pitati?"

Čovjek: "Što te najviše iznenađuje kod ljudi?"

Bog odgovori:
"Djetinjstvo dosadno. Žure se odrasti, a kad odrastu željeli bi ponovno biti djeca.
Troše svoje zdravlje da bi stekli novac, potom troše novac da bi vratili zdravlje.
Razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti.
Žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli."

Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini.
Tada upitah: "Kojim bi ti životnim vrijednostima želio podučiti svoju djecu?"

Osmjehujući se, Bog odgovori:
"Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli.
Mogu samo voljeti.
Da nauče da nije najvrjednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu.
Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima ...
Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba.
Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi.
Da nauče opraštati.... tako da sami opraštaju.
Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći niti pokazati.
Da nauče, da se novcem može kupiti sve. Osim sreće i ljubavi.
Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito.
Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima ... a ipak ih voli.
Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.
Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio.
Ali nikada neće zaboraviti kakva si osjećanja u njima pobudio."

"Bivstvovanje (bitak) je ograniceno da bi bilo savrseno."

Ksenofan (570-480)

Cini mi se da bi laicko, naivno razmisljanje bilo postavljanje pitanja da li je analogno gore navedenom sve ograniceno nesavrseno? Iz religijske perspektive samo je Bog savrsen. Samim tim sve ostalo je nesavrseno. Idilicno je poimanje bilo cega savrsenim. Ali...uvijek ima neko ali.

Znamo da ne mozemo imati savrseno znanje (tj. cjelokupno znanje), ali ipak tezimo ka visem i visem, uzimamo svaki puta po jos jednu kapljicu iz mora znanja. Karakter - znamo da ne mozemo biti meleki (andjeli), ali se trudimo biti bolji, nastojimo nagone i emocije usmjeriti na razumski put. A sa religijskog stanovista, taj razumski put se nastavlja onim duhovnim, metafizickim. Ili put razuma prelazi na put uma, odnosno dalje ide putem cistog uma. Kantovski...

Granice. Ogranicavaju. Sputavaju. Ali kao sto svaki list ima lice i nalicje tako i taj pojam. Ako ogranicava i sputava covjeka u djelovanju, ispoljavanju, takodje sprjecava i anarhiju. Granice su granice anarhije, a ne granice covjekovog djelovanja. Ako elektron moze tunelirati, onda i covjek koji ima bilione elektrona moze tunelirati, ali ne materijom vec talasom, bas kao i elektron. Covjekov talas je njegov um. Ono nematerijalno. I bas kao sto Gedel cistu matematiku stavlja u sluzbu Boziju, tako i zakoni fizike nisu nista drugo do zakoni covjekove metafizike.


Za one koji nisu upoznati sa efektom tuneliranja (Quantum Tunnelling - Tunnel Effect ) :

Tuneliranje je proces koji nastaje zbog  talasne prirode elektrona, a predstavlja prolaz elektrona kroz prostore zabranjene  zakonima klasične fizike zbog prisutne energetske barijere.

Za one kojima treba malo podrobnije objasnjenje, evo isjecak iz Zbornika 15. ljetne skole mladih fizicara, dio pod nazivom Kvantno tuneliranje magnetizacije, autora imenom i prezimenom Kreso Zadro:

Tuneliranje je pojava prolaska sustava iz jednog dozvoljenog stanja u drugo klasično zabranjenim putem. Što znači klasično zabranjenim putem? Zamislimo jednostavan pokus u koje kuglica, gibajući se stalnom brzinom i bez trenja po horizontalnoj podlozi, nailazi na izbočinu. Ako je brzina odnosno kinetička energija kuglice dovoljno velika kuglica će prijeći izbočinu. Što znači dovoljno velika? U igri imamo kinetičku i potencijalnu energiju pa zakon o očuvanju energije kaže da se povećanjem potencijalne energije tj. podizanjem uz izbočinu kinetička energija smanjuje.

Dakle, da bi kuglica došla do vrha i prešla izbočinu, početna kinetička energija mora biti veća ili barem jednaka potencijalnoj energiji na vrhu. Ako ne, kuglica će se popeti do neke visine i skliznuti nazad. Gledano klasično ovako očekivanje je u redu. Međutim, kvantno-mehanički, i uz manju kinetičku energiju od potencijalne postoji vjerojatnost da se kuglica nađe s druge strane izbočine. U stvarnijem pokusu izbočina predstavlja potencijalni bedem odnosno područje u kojem na česticu djeluje odbojna sila.

Vjerojatnost prolaska kroz bedem (tuneliranja) je veća ako je razlika visine bedema (potencijalne energije) i energije čestice manja te ako je bedem uži. Pojava prolaska kroz energijski zabranjeno područje potvrđena je u svijetu atoma i niže. Kvantna teorija kaže da je pojava moguća na svim razinama. I na makroskopskoj. Automobilom možemo proći kroz planinu ne vozeći preko nje (iako nema tunela). Ali je vjerojatnost kvantnog tuneliranja velikih predmeta jako mala.

"Posto je dusa sve naucila, onda ne postoji nista sto bi nekoga moglo sprijeciti da, ako se podsjeti samo na jedno - sto se kod ljudi zove ucenjem - sve ostalo pronadje sam, ako je samo hrabar i uporan u trazenju. Jer trazenje i ucenje je u potpunosti samo sjecanje."

Platon : Menon

Na osnovu sljedeceg je nastala knjiga "Ili-ili" :

Zaljubivsi se u Reginu Olsen, koja mu je ubrzo postala vjerenica, ipak odlucuje da je napusti, jer je i suvise voli i smatra da ne bi bila sretna uz njega, filozofa i vjecito nemirnog duha, nezadovoljna sobom i svijetom. Napusta je i ostaje u nju zaljubljen cijelog zivota.

Ili ce razumjeti njegovu filozofiju, pa ce je prihvatitii i sama postati nesretna ili je nece razumjeti, zbog cega ce joj i on ostati dalek, zbog cega nece biti sretna.

"Ako se ozenis, kajaces se. Ako se ne ozenis, kajaces se. Ako se ozenis ili se ne ozenis, jednako ces se kajati."

Soren Kjerkegor

"Umjetnost je vrjednija od istine, život je vrjedniji od ideala života."

Nietzsche

"Volja koja hoće da negira vrijeme kao prošlost je ludost."

Šopenhauer

"Čovjek treba sam da određuje vlastitu sudbinu, koju ne treba samo da izdržava, već i da voli - amor fati."

Friedrich Nietzsche