žena zna

čovjek čovjeka znanjem oplemeniti ne može

11.07.2018.

Happy B-Day my dear :)

Za mog najvjernijeg citatelja i pratitelja - Sretan rodjendan, zlatni djecace! :)



09.07.2018.

Ostah ...

Ostalo mi je pola srca na tvom dlanu.
S ovo pola moga mogu se buditi
I zanoćiti da osvanem
Ali ne mogu voljeti.
Ostao mi je osmijeh u tvojim očima.
Izmamio si ga i zadržao
Kao pobjednik trofej na najvišoj polici.
Ostao mi je poljubac dug i sjetan
Na tvojim usnama
Da zamiriše kao jorgovan u proljeće.
Ostala sam ja tvoja u tom nekom
Nestvarnom vremenu
A da ti nikada nisam zaista
Pripadala.

09.07.2018.

S portala www.amazonke.com by Ilda Dedić

Žena sam i mogu da trpim. Ne trebam, ali mogu. Granice bola koji mogu podnijeti jedva da se mogu dosegnuti. Jer taman kada pomisliš da si me ubio, da moje nježno biće i sićušna figura ne mogu više podnijeti, ja ustanem ponovo.

Žena sam i mogu da pognem glavu. Mogu tako nisko da je spustim da se sama sebe zastidim. Ali mogu i hoću ako treba. Ako mislim da vrijediš.

Žena sam i mogu da se odreknem svega i svih za voljenog čovjeka. Mogu da trpim prijekor cijeloga svijeta. Mogu da budem odbačena i osuđena. Mogu i neću se žaliti. Sve ću ja stojećki podnijeti.

Žena sam i mogu da zažmirim i da se pravim slijepa a i gluha. Mogu da zažmirim na prevaru i da se oglušim na uvredu. Ne trebam, ali mogu. Mogu da pređem preko poniženja. Mogu da oprostim preljubu i izdaju. Ljubit ću te iako znam da te i neka druga ljubila. Da su i njene usne dodirivale tvoje. Nalazit ću njene tragove svud po tebi. Mirisat ćeš na nju, a ja ću te i dalje voljeti. Ja ću i dalje tražiti opravdanja za svaki tvoj ružan postupak, za svaku izdaju, za svaku prevaru. Ne trebam, ali mogu.

Žena sam. Nježna sam, krhka sam i možeš lako da me slomiš. Možeš lako da gaziš preko mene i preko mog ponosa. Ne trebaš, ali možeš.

Progutat ću i ono što ni pas s maslom ne može. Stajat će mi teške riječi u grlu danima, gušit će me, ali na kraju ću ih progutati, neću ih izgovoriti, ali ostat će u meni. Ostat će da peku i da mi grizu iznutricu. I onda će se jednog dana nešto slomiti u meni. Bez glasa, bez jauka. Nešto će pući. Rasut će se u hiljadu komadića i neće biti nikakve šanse da s ponovo sastavi. Ne znam kako se to zove . Ne znam ni šta je to, ali znam da od tog trene mene za tebe više nema. Znam da me od tog trena nemaš. I to nije ni moja odluka, ni moj ponos.

Ne. To je valjda ona granica trpljenja koja se nije ni nazirala, a odjedanput si je prešao. To su valjda one ružne riječi koje su mi jele iznutricu. To je onaj nevidljivi zid za koji nisi znao da postoji. Za koji nisam ni ja znala da postoji. A onda si lupio glavom u njega i postao svjestan da me nemaš više. I ne možeš me dobiti nazad. Sva vojska svijeta me ne može vratiti. Ni sve blago kupiti. Jer više ne postojiš. Svaki osjećaj za tebe je mrtav. Ja sam mrtva.

Žena sam i koliko god da granica mog trpljenja bila daleko ipak ima kraj i dođe kad se najmanje nadaš. A tad je sve uzalud. Tad više ne postojiš.

09.07.2018.

Herzlichen Glückwunsch zum Geburstag

Postoje ljudi koji dođu i odu iz našeg života, a da ih se posve rijetko, skoro nikako i ne sjetimo. A postoje i oni koji i kada odu, ostanu jer to zaslužuju. Možda ne postupcima prema nama, ali svojim nekim općim djelovanjem koje zaslužuje poštovanje i pažnju.

I uvijek kažem, kada prođu oluje i nevremena, da mi je drago da su ti ljudi bili dio mog života. Obogatili su ga riječju, mišlju, uspomenom, poukom, podukom.

Ich wünsche dir alles Gute zum Geburtstag und alles Gute in deinem Leben.
08.07.2018.

Ispovjedaonica

Jos nisam srela i upoznala nekoga kome mogu reci svoje najmracnije tajne. Kome mogu povjeriti one stranputice i dogadjaje zbog kojih katkad mrzim samu sebe.

Postoje (tek poneko, ali postoji) osobe koje mogu pozvati kad mi se dogodi bezdan, kad me obuzme beznadje i kad izadjem iz uzasnog i teskog razgovora s nekim bliskim. Imam i gdje prespavati. Ali i dalje ne poznajem (musko ili zensko) nekog dovoljno otvorenog, bliskog i svog da bih mu mogla olaksati dusu. Ono tipa "Ubila sam covjeka. Ne slucajno. Vec jer sam to morala uciniti. Ili bih ja umrla da to nisam napravila." Naravno, nije upitanju nista slicno, ali eto, pozelim imati svog licnog svecenika s kojim bih i nakon ispovijedi ispijala limunade, gledala filmove i znala da nema te ucjene i dogadjaja koji bi ga natjerao da zucne i rijec ikome ili me gleda drugim ocima...

04.07.2018.

Imaš pravo na snove, balkanska ženo, majko, kraljice! - by Marija Klasiček

Ima tih žena koje misle da su krhke, nevažne i male. Ima ih koje se boje podići pogled i sanjati, jer im je netko, jednom, rekao da su bezvrijedne. Rekao im da nisu dovoljno dobre da bi živjele život koji žele. Slagao ih da nisu dovoljno lijepe, pametne i talentirane. Da su rođene u krivom gradu, pogrešnoj obitelji i pričaju krivim jezikom.

Rekli su im, čak, da bi mogle možda ganjati te svoje snove, da su se rodile, npr. u neko drugo vrijeme ili da su iz bogatije obitelji. Da bi sve to imalo smisla kada bi one bile Amerikanke ili Engleskinje ili Francuskinje, jer to je ipak svijet i tamo su čuda ipak moguća, ali ovako, ovdje, neka zaborave na snove.

Snovi se ne događaju balkanskoj ženi.
Snovi su nešto što je luksuz, a luksuz je gubljenje vremena.
Ima tih žena koje su povjerovale, da su krhke, nevažne i male, da su rođene na pogrešnom mjestu i posve krivo vrijeme i u potpuno krivoj porodici… ima ih.
Ali ja nisam jedna od njih.

Meni naš Balkan nikad nije bio ni velik ni mali. Nikad nije bio ništa osim nekog geografskog područja, gdje svi govore istim jezikom, ali se ne razumiju, iz prostog razloga što to ne žele. Prepun prirodnih ljepota, bogate povijesti, divnih rijeka, planina i još ljepšeg Mediterana, ponekad mi se činio kao raj na zemlji.

Ljudi su ga učinili krutim, postavivši mu glupe granice i odredivši da živimo kako živimo, u čudnom, patrijarhalnom društvu u kojem se žena ni ne bori da bi bila žena, već spušta glavu i tjera i druge žene oko sebe da učine isto, jer to tako treba, tako je oduvijek bilo i tako će zauvijek biti.

Često mi se čini da smo se same porobile. Same smo odlučile biti male, krhke, poslušne ženice. Odlučile smo da nam je mjesto u kuhinji i s djecom. Odlučile smo da nemamo mišljenje i da nam je to u redu. Odlučile smo da je sasvim u redu da neka tamo glasna babetina izvikuje kako je protiv kažnjavanja muškaraca koji nas mlate, jer muško je muško i to je njegovo bogom dano pravo. Odlučile smo da se nećemo boriti za sebe, da ćemo primati udarce, trpjeti pijance i kurviše, kockare i seljačine, jer su to radile i naše matere i njihove matere i tako stoljećima unazad.

Odlučile smo da ćemo pustiti i Crkvu da gura prste u naša spolovila i određuje hoćemo li ili nećemo abortirati. I rekle smo na glas da je to u redu, jer su popovi prvi do Boga, iako s Bogom mnogi od njih nemaju veze. Na sve smo to pristale i onda se čudimo što nam ne daju sanjati?

Gledaju to tako i naše djevojčice. Njihova su srca puna leptira i cvijeća. One žele biti glumice i pjevačice i uspješne spisateljice. Žele putovati svijetom i kupati se na Maldivima, probati sve neobične indijske delicije i pokušati proniknuti u tajne egipatskih piramida.

Sanjaju i trebaju sanjati.

Al’ vide majku s kuhačom, spuštena pogleda i usana koje se odavno nisu nasmiješile i osjećaju sram zbog svojih snova. Vide oca koji galami i sve muškarce u porodici koji nedjeljom sjede oko stola, glade svoje trbuhe, izvikuju – “Ženo daj vina” i slušaju kako se “svo to žensko čeljade danas uobrazilo i s tim Facebookom i Instagramom, umislilo da može imat’ pravo glasa i parirat muškarcu”, pa im duše, još uvijek tako mlade i neiskvarene, već počinju osjećati teret otaca. Teret Balkana. Teret ovog tvrdog mentaliteta.

Još i ako se zaljube, u nekog tko nije njihove narodnosti ili vjere, nastaje kaos i lom. I rijetko koja pronađe snage da se othrva tom pritisku i pobjegne od okova, putem vlastite sreće.

I onda se dogodi da to neka učini. Neka poput mene, dovoljno luda da ide protiv Balkana i njegova tereta. Da mu ruši granice i da je baš briga što mnogi tvrde da je ne razumiju, iako je jezik isti. Dovoljno uporna da uputi pozdrav osmijehom, jer je na svakom jeziku isti. Iz dana u dan, dok ne slomi barijere. Dovoljno hrabra da je nije briga za mišljenje. Dovoljno drska da sanja i da živi te svoje snove. Iako živi točno ovdje, u srcu balkanske zadrtosti.

Dovoljno opasna, glasna i prisutna da mladim djevojkama u glave “ulije lude ideje”, o sreći i snovima i vjeri i činjenici da točno ovdje mogu biti žene i mogu živjeti kako žele. I mogu voljeti koga žele i mogu raditi posao iz snova i mogu zarađivati samo ljepotom i objavama na društvenim mrežama. I mogu biti popularne i uspješne i svoje.

Mogu.

Utirem put svakoj djevojčici. Rušim ti sve te bedeme, balkanska nacijo. Rušim ti predrasude. Kidam ti lance okova u koje si pred stotine godina bacio svoje najveće blago – balkansku ženu.

Kažem ti da je moguće biti ostvarena i glasna i sretna i uz to imati porodicu za koju ti nije teško – ništa. Moguće je.

I ne dam ti nikad više da kažeš – da nije!

04.07.2018.

By Igor Karanov

"Gravitacija sreće je beskonačna. Evo, čak i sad, kad sam ustao iz kreveta i seo da pišem, vidim da sam još pored nje – i njeni sanjivi pokreti jasno govore da, što se nje tiče, ja i dalje ležim tamo. Meka je i topla i trideset hiljada puta privlačnija i poželjnija nego sve utegnute boginje seksa na visokim štiklama.

Lepota nije gibanica pa da se za nju daje recept. Lepota je krajnje lična stvar, jedan trenutak između dvoje ljudi. Sve ostalo je puki fotošop."
03.07.2018.

Pruži mi ruku i poklonit ću ti moje Sarajevo na dlanu

Voljela bih ti pokazati svoj grad - moje Sarajevo.

Šetali bismo Obalom, a ja bih ti pokazivala otiske kulture

Što nam Austrougari ostaviše u amanet.

Skrenula bih kod Dva ribara da bar čuješ

Misao o jednoj kultnoj kafani

I produžila prema Čobaniji da ti povjerim

Tračak svoje mladosti kroz sjećanje

Na legendarni Rok teatar,

Moju najdražu Čobaniju džamiju

I jednu i jedinu Galiju

Gdje sam jela najbolju postratnu pizzu.

Nastavili bismo do Drvenije i njenog solitera

Pa produžili ka Papagajci - 

Hitu moderne predratne arhitekture.

Ali prije toga bi morao vidjeti Sinagogu i njen vrt -

Svjedočanstvo našeg multikulturalizma.

A onda bismo došli do mog djetinjeg parka

Gdje sam prvi puta vozila se u voziću

I šetala čvrsto držeći za ruku svoju majku.

Pokazala bih ti Bistrik - tu gdje napravih

Prve korake i progovorih prve riječi

Pokazala bih ti legendu o Sedam braće i osam vrata

I morali bismo napraviti veliki krug oko male džamije

Jer legenda tako kaže.

Prošli bismo kroz prolaz kraj Akademije

I vidio bi jednu od najljepših -

Crkvu Svetog Ante.

Možda bih te pozvala na piće u Pivnicu

Da se počastimo 

I da mi kažeš koliko je već na prvu šetnju

Lijepo ovo moje Sarajevo.

A onda bi nastavili kraj osnovne škole Edhem Mulabdić

Sve do Careve džamije

I jednog od najljepših harema u gradu

Tamo gdje nane i dede divane poslije teravije

Čekajuć' sehur i sabah namaz.

Ne bih ti mogla prećutati priču o hotelu Nacional

O njegovoj slavi i sjaju

Što još jedino u priči živi.

A onda bismo pogledali k nebu

I vidjeli dvije krasotice čuvarice moga grada

Žutu i Bijelu tabiju. 

Govorio bi mi da si čuo za ta mjesta

I da želiš da idemo gore. 

Otići ćemo i do jedne i do druge

I do Vratničke kapije,

Ali strpi se još malo da ti pokažem još toliko toga

Što je tako blizu

Poput Vijećnice i gradske biblioteke.

Ispričala bih ti predaje o njoj

I one zapisane kao priču o Inat kući 

I one kuloarske kao priču o masonskoj loži.

Vodila bih te za ruku žurnim korakom

Sve do Aleje ambasadora i Darive i Bentbaše

Vidio bi branu i ne bi vidio tekiju što nekad je tu bila

Ali bih ti morala ispričati i o tome.

Znam da bi me pažljivo slušao

Jer i ti voliš ćutati o sufijama

I njihovim predajama i mudrostima.

A mudrost historije umjetnosti bi učio

Iz jednog skrivenog kutka

Skrivenog i za same Sarajlije

Ukliještenog između Gazi Husrev-begove medrese i biblioteke

Gdje stara jevrejska kuća u svome koritu, pločicama i pejzažima na stropu 

Pripovijeda o smjenama prošlih vremena.

Pokazala bih ti da ovaj grad nije ono što vidiš i čuješ sada

On je ponosni svjedok svih prošlih vremena

I onih koja svanuće kad nas jednom ne bude.

Ali dok nas bude

Bila bih tvoj najvjerniji vodič

S osmijehom na usnama

Strašću u očima

I pregršt vremena u zagrljaju.

I bez vode čaršijske

Ostao bi zaljubljen u ovaj grad

Kao Apollinaire u Pariz.

30.06.2018.

Zagrljaj

Dugo se nismo vidjeli.
A onda si se samo pojavio preda mnom
Kao predskazanje nečeg ljepšeg, boljeg -
Nestvarnog.
Ne sjećam se da sam nešto izgovorila
Samo sam te tako snažno zagrlila
Da se sva nakupljena želja
U trenutku izlila na tvoja ramena i leđa
A svi prećutani poljupci su se pretočili
U onaj jedan dugi na ničijem prostoru
Između lica i vrata.
I valjda od siline želje čuvane u zavjetu ćutnje
Uzvratio si poljupcem i zagrljajem
Onako iskreno, nevino i strastveno
Sve to istovremeno
Kako samo zaljubljen čovjek čini.
Voljela sam taj zagrljaj nego svu stvarnost
U kojoj sam se probudila.

30.06.2018.

Ostah žedna svoga vremena

Srce mi je ostalo u tom nekom drugom vremenu.
Kojeg se ne sjećam.
Svaki novi pokušaj je poput talasa
Koji divno krene prema meni,
ali samo me raspršene kapljice dotaknu po
Člancima i malo iznad do koljena.
Ostajem žedna u svako predvečerje
Kad talasi svoj ples započinju. 
Gledam ih zaigrane i daleke
Kako započinju svoj ples i
Kako zorom bivaju tiši
Dok potpuno ne utihnu zamirući
U buđenju još jednog novog dana.
U pogledu neko drugo vrijeme,
U duši neki dugi uzdah
Koji ne mogu čuti ni razumjeti,
na usnama tišina i u srcu želja
Da se probudim u tom nekom drugom vremenu, 
zaboravom daleko od ove prolaznosti
Što do kosti boli.

30.06.2018.

Mani... iranski Buda?

Citam o manihejstvu. Religiji iz treceg stoljeca nove ere. Dakle pojavila se prije Islama. Religija koja u osnovi ima dualizam ali s primjesama ranog krscanstva. Religija koja i nije klasicna religija jer njeni pripadnici mogu biti pripadnici bilo koje religije, a istovremeno ne pripadati nijednoj. Religija koja priznaje i Zaratustru i Isusa i Budu i mnoge druge. Pitam se kako Islam gleda na taj naizgled miroljubivi i pomirljivi metod ujedinjenja ljudi... u osnovi je vjerovanje koje se u potpunosti krsi s islamskim, a koje vjerovanjem i u Isusa i Budu i Zaratustru takodje biva u klincu s Islamom.

S druge strane, Crkva bosanska je nastala na ostacima ili osnovama manihejstva. Mozda je zato tako blagonaklono gledala na Islam? Mozda je zato Islam napitomije primljen u Bosni...

22.06.2018.

Grehota

"Imati dobar sex, a nemati djecu je grehota."

22.06.2018.

Cekam let za Sarajevo, a sve mi leti na usne "Let za Pariz" :)

Cesto putujem. Najcesce poslovno. Udji/izadji. Brzinski. Znam napamet raspored svog kofera za svako putovanje. Spisak vec odavno ne pravim jer znam napamet sta na spisku pise.

I tako u toj rutini zaboravim da u svemu tome moze biti i lijepih trenutaka. Ne sjecam se slike iskrenog doceka na aerodromu. Sto kaze ova jedna moja, "da dodje, plati parking i kupi ruzu da te doceka, sve skupa 8 maraka". Ali skupo je to. A najskuplji je osjecaj, ideja i zelja da nekome priustis lijep trenutak. Danas ljudi, cak i kad poklanjaju poklon, to urade tako hladno i rutinski da se jos osjecas krivim sto si primio poklon.

Sjecam se da me je tata prije koju godinu cekao u prostoru gdje ljudi cekaju jedni druge, a ja sam samo dala mu kofer i pozurila ka autu. Bojim se da ne bih znala prepoznati neciju zelju i ideju. Bojim se svoje rutine i hladnoce. Bojim se da nisam postala "jedna od njih". Ali valjda dok sam jos uvijek svjesna, ima nade.

Veceras ponovo dolazim u svoj grad. I razmisljam o tome "da dodje, plati parking i kupi ruzu". Ma jok. Nista od toga. Ali lijepo zvuci :)

21.06.2018.

"Daleko vam kuća od moje bila" :)

Volim nauku. Oduvijek sam voljela brojeve, bila najbolja i najbrža u računanju, nalaženju nepoznate itd. I nekako prirodno se nalazila u tom okruženju. Druge grupe bi bile zanimljive s vremena na vrijeme, ali mi je nedostajala intellectual intrigue. I onda sam se pronašla u jednom takvom okruženju i jedva sam čekala proljeće i naša "prinudna" druženja. I sama sam duhom rasla u jednoj takvoj atmosferi. Ali mi je u nekom trenutku "zafalila" i ona druga strana. I onda sam "prešla na drugu stranu", "prešla u drugi klan". I bilo je opuštajuće za promjenu, Ali, prokleti čovjek, želi ono što ga istovremeno i boli i voli.

I onda shvatih čitajući njegove riječi na dalekom sjeveru: volim nauku, volim naučni metod, traganje za smislom, ali ne volim taj bosanski šićar što ga oni prave. Ne volim te klanove i nadri-kvazi-elitu koju puč na silu pravi. Šta ću - naopaka sam.

Eto, neka vam je sveta ta vaša zajednica, i meni je moja sloboda misli i osjećaja. Hvala Bogu pa ima nauke i dalje od našeg "merhametli" svijeta. Hvala Bogu pa smo različiti i na "narode i plemana podijeljeni"...

"O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali." (539-XLIX/11)

19.06.2018.

Oslo

Trenutno odredište: Oslo. Iako sam pretrpana obavezama i pomalo sam se umorila od putovanja, opet kada negdje dođem, uživam u novoj sredini i otkrivanju ljepota toga mjesta. Krenula sam u grad bez karte i spiska muzeja i važnih trgova za obići. Jednostavno sam se prepustila gradu i njegovim ulicama, muzici uživo, rijeci turista i suncu koje nikad ne zalazi.

Pomalo neobičan i pomalo drugačiji skandinavski grad. Prohladan u osvit ljeta, vjetrovit kao Pariz u proljeće, a opet topao i osunčan kao nijedan drugi.

Na ulicama su veliki baloni u obliku medvjeda s porukama ljubavi i optimizma (npr. Hug life). Cvijecće u velikim betonskim kružnim i polukružnim saksijama prosto mami svakog prolaznika. A veliko crveno srce poput lizalice u dvorište glavne crkve daje sliku savršenog spoja moderne umjetnosti i tradicije i religije.

I onda me neka tuga uhvati pri pomisli na Bosnu... Tako nam malo fali, a tako veliko to bude... U svemu! U ljubavi, u vođenju države, u životu... Nisam muškarac, ali volim vidjeti lijepu žensku osobu. I od toliko država, gradova i kontinenata, nigdje ljepših žena nego u Bosni. Prirodnih, iskrenih, sa sjajem u očima. A one za koje kažeš da ne znaju za sebe poslije 35te, da se opuste, udebljaju i ni na šta ne liče od trke za djecom i kutljačom, pa na to ti mogu samo reći da je zato kriv balkanac bosanac koji ne zna šta ima. Koji ne zna cijeniti, voljeti i poštovati, prvo sebe, a onda sve drugo. Jer da sebe poštuje, poštovao bi i svoju suprugu i dao joj mjesto koje zaslužuje. Bio bi ponosan što ima lijepo i njegovano žensko, a ne bi klicao od sreće što je on dasa, a ona jadnica crče radeći po kući, oko djece i još trči da mu šta dodatno zaradi.

I ne znam šta je to sitno i jeftino u balkancu, šta je to prokleto u njemu što mu tako malo ne da i od tako malo napravi tako puno da upropasti cijeli naraštaj generacija i onda se pitamo što ne može bolje, što smo nesretni, što nema ljubavi, što ljudi varaju i šta sve još se ne pitamo...

18.06.2018.

Mmm... miriše na ljubav :)

U vremenu kad ljubav ostaje skrivena

pod velima iskrenih duša

i kad ljepota ostaje uspavana

za one koji ne osjećaju

volim što volim

i kad osmijeh i tuga se smjenjuju

jer znam da sam živa

ma gdje bila i koga upoznala.

Sretna sam zbog svake duse

koja moju dotakne glasom, riječju, tišinom

Sretna sam i kada odu i svoj put pronađu drugdje

jer su bili dio moga puta i dio moje priče.

Imati bogatstvo u rukama je poput prašine

što jednim uzdahom nestane

a bogatstvo sjećanja je veće i od sunca i mjesečine

i obasjava dušu i noću kad zaspim

i jutrom kad ugledam novi dan na horizontu.

Ljepše je buditi se uz ljubav

nego uz želju za drhtaj duše.

Ljepša je i želja od racija

koji objašnjava neobjašnjivo

Jer nekad jednostavno treba zaćutati i ne misliti -

samo voljeti...

 

17.06.2018.

Najljepša

Ljepota je u oku posmatrača -
Tako kažu.
A ja znam da si najljepša
Ne jer moje oko takvom te vidi
Već što tvoj osmijeh i
Miris tvoje mliječne puti i
Baršunaste zlatne niti tvoje
I slijepac bi najljepšim vidio.
A ja se zagledam u tvoje oči
I vidim rijeku vremena u njima
Sve do trenutka kad nestajem
A one me prate zajedno s dobrima
Na bolji svijet.
Ostanem dugo na tvojim mednim usnama
Pa ne znam da l' bih ih gledao il' ljubio
Sočnije od zrelih trešanja u proljeću.
Onda te uzmem za ruku
I držim je dugo u svojoj
Da ne odeš nekud drugdje
Nekom tamo ko neće znati
Ljubiti te pogledom
I ko neće znati milovati tvoje ruke, vrat i lice
Poljupcima i jagodicama prstiju
Kao behar u proljeće.
Eto to si meni ti,
Behar, bijel, crven i ružičast
Sve odjednom
Kao otisak raja u mome zagrljaju
Dok te gledam snenu zaljubljenu.

15.06.2018.

Noć uoči Bajrama

Noć uoči Bajrama u Sarajevu
Miriše posebnim mirisom
Kao kad se miris somuna razlije
Sarajevskim ulicama u Ramazanu.
Lišće u krošnjama tiho šušoće
Kao da neku svoju zadnju teraviju klanja
I cvrčci tiho cvrče
Poput ponizne molitve skrivene u tmini
Od urokljivog ljudskog oka
Pa sve što diše zahvaljuje svome Gospodaru
Na milosti i blagodati da živi i osjeća
Tu ljepotu skrivenu u tišini i tmini
A otkrivenu u iskrenosti od bića do Boga jedinoga.
Volim noć uoči Bajrama u Sarajevu
Kada duše se sreću u nekom drugom halu
Gdje progovaramo kroz povjetarac
U krošnji zrelih trešanja
I kroz šušot djetelina.
Noć kad tijela spavaju, a duša se budi
Da osluhne istinu tišu od mjesečine
Sjajniju od augustovskog sunca
Pa ipak, to se jasnije vidi u ovoj noći
Nego za sve dane osvijetljene do ove večeri
Kad živim kao da prvi i posljednji put volim i živim
Pa mogu već u zoru biti bilo šta i bilo gdje
Poslije ove noći ljepše od svih dana
Ove noći uoči Bajrama u mome Sarajevu.

15.06.2018.

Topla junska noć

U jednoj junskoj noći
Bili smo ti i ja
Zaigrani riječima
Pomalo nespretni
Malo više zaljubljeni
A preskromni
Da si priznamo želju
Da bismo sve te riječi
Zamijenili poljupcima
I sve te poglede
Onim dugim zagrljajima
Poslije kojih utonemo u san
S mirisom onog drugog na koži
U jednoj junskoj noći
Kad se tvoj i moj parfem
Miješaju s mirisom lipa
Čeznutljivo mi golicajući sjećanje na tebe
Kao da svaka noć je baš ta junska
Kad voljeh te do ušiju
Kao djevojčica s maslačkom u kosi.

14.06.2018.

Hvala vam, dragi moji! :)

Lijepo je nekome pozeljeti laku noc i lijepe snove. Lijepo je poceti dan porukom za dobar pocetak dana i lijepom mislju. Lijepo je dijeliti lijepe misli i ideje s dragim ljudima. Drago mi je da imam takve ljude oko sebe. Danas sam provela dan s dvoje takvih prekrasnih ljudi koji svijet oko sebe cine ljepsim mjestom za zivot. S ljudima koji nisu bezbrizni i besposleni, vec nalaze lijepo i dijele lijepo s ljudima u svojoj okolini. Koji su bogatiji svojim duhom od svih onih s mnostvom nula iza prirodnog broja na racunu u banci. Koji su prije svega ljudi, a onda biciklista, aktivista, majka ili profesor.


Stariji postovi

žena zna
<< 07/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

MOJI LINKOVI

mail:
sadržaj
Početkom i krajem isheklana vječnost
A onda preseliš
Bajka
Božijim dermanom
Bujrum
Bez kraja
Bijeg
Bliža no ikad
Da zadržim još zehru sna
Djevojčicin san u svijetu odraslih
Juznije nista novije
*** cuvam (...)
*** Da sam (...)
Disem
Dok nas smrt ne rastavi
Dova za esenciju onog sto nismo
Drvo zivota
Enchante
Et tout c'est toi
Hajdemo publiko amateri
Homo homini
Hvala
*** i sta ako (...)
Ja nisam
Jedan
Jer to nisam ja
*** jos uvijek (...)
Kandzama vremena fetus zove
Kojeg cutim
kratka je nit pocinka
La ilahe ilallah
Laku noc
Lambada tvojih kaplji
Lopoc
Lucifer luci venit cornicem homini fit
Ljiljan
"Ljubav"
Majka
Mrezama slobodna se radjam
Mrvice na putu ka tebi ptice su pojele
Nazdravimo
*** Ne mogu da pisem (...)
Ne zelim da pisem
Nebo nad Berlinom
*** Necu ti traziti (...)
Nemoj
Nesto bih vas zamolila...
Nikad
Utihnucem zelje
Djetetu od djeteta
Pogresna opklada
Nevinosti u ocima zapisanoj
Bivstvovanje tobom
Zivot bez zivota
Zena
*** znam da si tu (...)
Zar sada?
Zaboravi
Wicked game
VR.
*** volis (...)
Ulicna svjetiljka
Ukradena mladost
Tren
Tragom vlastite misli
Ti postojis
Tek toliko
Tebi, kojeg nisam voljela
tako cesto prave ljude zamijenimo pogresnim izborima...
Spektar
Slagalica
Sat budilnik na kraju je stola
Sarajevska
San
Sa stapom u izboranoj ruci
S cetvrt vijeka u dzepu
rijecju...glasom...dahom...
Retiens-moi
Razlivene boje u zlatnom ramu
Ravnoteza
Ravnodusnost u raljama erosa
Prokletstvo uspavanosti jos dolinom tumara
Prnjice u kandzice
Pocetkom i krajem isheklana vjecnost
*** Pitas me (...)
Pathetique
Otrov kroz ljudske puzavice
On laisse aller le temps
Odvise ljudsko
Odvise cudno
Ocuti
Nutrine na policama
Noc te mojom kraljicom krunise

Neotudjiv dio
Neotkidiv dio mene je muzika. Neki od onih koje volim su:

Boris Novkovic, posebno
"U dobru i zlu"
"Ajša"
"Mi smo jači i od sudbine"
"Šta je sa princezom moje vrele mladosti"
"Emily" - izuzetno draga
Olivia Newton John, pa cini mi se sve od nje :)
Kelly Family, posebno
"Nanana"
"Mama"
"An angel"
"I can't help myself"
Roxette, posebno
"Listen to your heart"
"It must have been love"
"Spending my time"...
Cindy Lauper, posebno
"I drove all night"
"Girls just wanna have fun"
"Time after time"
"True colors"
Celin Dion, posebno
"Because you loved me"
"Think twice"
"All by myself"
"The Power of Love"
"It's all coming back to me"...
Severina
"Nedostajes mi"
"Tvoja prva djevojka"
"To je moja stvar"
"Broš"
"Pogled ispod obrva"
"Poželi me"
"Prijateljice"
"Dalmatinka"...
Oliver Dragojević
"Magdalena"
"Cesarica"
"Žuto lišće ljubavi"
"Dženi"...
Kemal Monteno
"Pismo prijatelju"
"Sarajevo, ljubavi moja"
"Nije htjela"
MAGAZIN
"Kako sam te voljela"
"Tri sam ti zime šaptala ime"
"Ti si želja mog života"
"Ginem"
"Minut srca tvog"
...
Roy Orbison
"Love hurts"
"It's over"
"In dreams"
"Goodnight"
"Pretty Woman"
Zana:
"Vejte snegovi"
"Dodirni mi kolena"
"Rukuju se rukuju"
"Ozenices s ti"
Piloti i Kiki Lesandrić
sve :)
Oliver Mandić
"Odlazim a volim te"
i jos poneka...
...

BROJAČ POSJETA
223482

Powered by Blogger.ba