žena zna

čovjek čovjeka znanjem oplemeniti ne može

27.03.2017.

by T.Ramadan

When you don’t know who you are, you’re afraid of who you are not.

14.03.2017.

Osmijesi

Tako daleko smo bili mi
a tako blizu su slučajni osmijesi
kao odrazi nečeg što vrijeme nije odnijelo
da pomislim da to su oni rijetki snovi
što odrasli ih sanjaju kad zažmure
i kada ih niko od vršnjaka ne gleda
pa ponovo postanu djeca
bez štoperice na računu
i rodbinskih i prijateljskih dioptrija
kad zažmure i kad ništa nije važno
baš tada i jedino tada
urone u čistinu trenutka
bez početka i kraja
tad kad bili smo sretni i nasmijani
tužni, ali iskreni
ljuti, ali strastveni
ćutljivi, ali mudri
kapriciozni, ali posebni
neponovljivi u bilo kojem drugom vremenu
i možda baš zbog te neuhvatljivosti
žudim nas daleke i snene
kao obrise dva osmijeha u snu
koji ne uspijevam prespavati.

10.03.2017.

Sur Stefan Zweig

10.03.2017.

It was a decade ago.. or more...

You remind me a little bit of Lou Salome.

A ti mene na njega. Is it wrong? I don't know.



08.03.2017.

8.mart

Osmi mart je sve samo ne ono što bi trebao biti.

Krećem jutros na posao, jutro kao svako drugo osim što sam si priuštila malo duže uljepšavanje. Vozim se kraj groblja iz čije cvjećare izlazi starac, penzioner, mršav i pogrbljen, s ostarjelom i izblijedjelom odjećom, lošom za ovako hladno vrijeme, za kišu i susnježicu Sarajeva. Po ovom kijametu, ujutro, izlazi iz cvjećare noseći u jednoj ruci kesu narodnog hljeba od juče, onog od pola marke, a u drugoj dva karanfila. Eto, to je slika i prilika "naše" Bosne. Čovjek koji za čitav svoj životni vijek rada, na kraju vaga između hljeba i karanfila za svoju dragu.

S druge strane, oni koji igraju dockane sportove s nezarađenim novcem, svoje drage časte skupocjenim operacijama na svim vidljivim i nevidljivim dijelovima tijela nakon udaraca koje su im dali.

And so on...

05.03.2017.

Guillaume Apollinaire

Je vivais a l'epoque ou finissaient les rois.
Tour a tour ils mourissaient silencieux et tristes.

04.03.2017.

Četvrta tačka

Bila jednom jedna duša. Ni Nur ni Iblis, samo Nefs. Ali niko i ništa nikad nije samo jedno. Kao što atom nije atomos, kao što hidrogen nije početak, tako ni duša nije samo nefs. A toliko bi morala da bude ona što uz tijelo ide, i ona kojoj tijelo pristaje. A tijelo je samo ilovača u boji. Tijelo je samo humus što kora postane. Tijelo je ništa. A duša je ona što postoji.

Ali dušu ne vidiš. I ne razumiješ. To što ne vidiš. I ne bih te smjelaq kriviti za to. A onako tjelesno te krivim. Jer ovo tijelo je tijesno za ovu dušu. A ti to ne čuješ i ne vidiš. Pa se gušim u toj podijeljenosti da budem slika za hiljadu očiju. Jer jedna sam, a njima treba hiljadu. Jer hiljadu sam, a njima treba jedna. A takve nema. Ne u ovom tijelu.

Vrištim prerijama svoga bića. Trčim s vrha na vrh da pobjegnem od očekivanja. Ali tijelom se po duši ne trči. Niti duša po tijelu trčati može. Pa zapnem. I onda procuri suza. Tiha, a gorda. Pa kad me upitaš za nju, moj glas je dublji i jači. Njegovu boju suza nije rastopila. Pa tako čuvam to tijelo u braku s dušom, samo ne znam do kad. Jer sve jednom sjedinjeno rastati se mora. Singularitet je jedini opstojan. Jedini kojeg vrijeme ne nagriza. Jer nema ničeg što cijepati se može. Ali jedini singularitet je On. I zato se Njemu svi vraćamo. Ne jer ćemo umrijeti. Ne jer će nas crna zemlja progutati. Njemu se vraćamo kao varijacije Jednote. Vraćamo se kao ništa Početnom i Konačnom. Zato je krug tako savršen. Odakle god da kreneš, tu je i početak i kraj. Nijedna nauka to tako dobro ne opisuje kao čista planimetrija.

Šta smo nego aksiom u ravni? Šta smo nego tačke bez smisla i svrhe; sem u smislenoj vezi Savršenstva?

Znam da ne razumiješ. I ne trebaš. Baš zato ostajem jednako daleko osviještena i jednako tu uznemirena. Jer nisam Nur, i nisam Iblis. Ja sam samo Nefs što luta ovom ravni tražeći četvrtu tačku da izronim.

04.03.2017.

Molitva (o) svjetlosti

"Bože, daj mi da svjetlost bude u mome srcu, da svetlost bude u mome grobu, da svjetlost bude preda mnom, da svjetlost bude iza mene; daj mi da svjetlost bude na mojoj desnoj i na mojoj lijevoj strani, da svjetlo bude iznad mene i ispod mene, da svjetlost bude u mome vidu i mome sluhu, svjetlost na mome licu i svjetlost u mome tijelu, svjetlost u mojoj krvi i svjetlost u mojim kostima. Povećaj mi svjetlost i daj mi svjetlost! Daruj mi svjetlost i daj mi više svjetla! Daj mi više svjetlosti!"

Jedna od molitvi koja se prenosi od Muhammeda a.s.

01.03.2017.

Jane Wilde

Nisam dio feministickog pokreta, ali kako godine dolaze jedna za drugom, tako i svijest o zeni i zenskom bicu postaje prisutnija.

U ovom trenutku kad bi me neko pitao da izdvojim jednu zenu koja me inspirise i kojoj se divim, to bi bila Jane Wilde. Imati toliku snagu, proci kroz sve sto je ona prosla i na kraju izaci iz svega kao pobjednik, ili pobjednica, je za svako divljenje. Karijera, porodica, licno zadovoljstvo. To je to. Stephen moze biti genijalac, ali je iz zenske perspektive asshole.

S druge strane, nekad jednostavno treba priznati kraj i nastaviti vrijeme od novog pocetka.

"There ought to be something very special about the boundary conditions of the universe. And what can be more special than that there is no boundary? And there should be no boundary to human endeavor. We are all different. However bad life may seem, there is always something you can do, and succeed at. While there is life, there is hope."

23.02.2017.

Dijete u čovjeku

Trenutno radim jedno istraživanje iz psihologije. Jedan od zadataka je upitnik sa određenim pitanjima na koja se treba odgovoriti. Jedan od odgovora koji sam dobila od djevojke sa dvadeset i kusur godina je bio:

"Zbog svega što sam doživjela u životu u meni nema djeteta."

Majka je dvoje djece. A i da nije. Tužno je izgubiti dijete u sebi. Onog trenutka kada napustimo dijete u sebi, vrijeme dobiva bitku. Mi postajemo zupčanik u nemilosrdnoj mašineriji kojoj vrijeme jedino hrđu poklanja.

Više puta sam čitala ovu njenu rečenicu.

"Zbog svega što sam doživjela u životu u meni nema djeteta."

Danas je brat naišao na pojam sinestezije i pitao me da li mogu vidjeti brojeve u bojama. Rekla sam mu da broj pet uvijek vidim u plavom. I na tom testu koji je našao je upravo to bio prvi znak sinestezije. Onda mu nije bilo jasno kako ja to tako povezujem stvari. Otkad znam za stvari oko sebe, povezujem ih i vidim na takav način. I drago mi je da je tako. Ne bih se nikad mogla odreći svoje kreativnosti. Ali isto tako razumijem kako život, ili pak ljudi i okolnosti mogu ubiti dijete u nama. I to je ono što me rastužuje i nad čim se zamislim.

Niko nije zaslužio izgubiti dijete u sebi.

I opet mi zvoni njena rečenica u glavi:

"Zbog svega što sam doživjela u životu u meni nema djeteta."

Možda je to profesionalna deformacija, ali... takva jezička konstrukcija u kojoj je čisto odricanje bez ikakvog pokušaja objašnjenja, sebi ili drugome, bez ikakvih pomoćnih elemenata, je strašna.

NEMA djeteta.

Nije rekla "u meni nema VIŠE djeteta"

Niti "dijete u meni je nestalo"

Ni "dijete u meni je odraslo".

Jednostavna negacija "U MENI NEMA DJETETA.". Tačka.

Zar se može odgajati dijete bez djeteta u sebi?

Trenutno radim s djecom u osnovnoj školi i... biti u potpunosti posvećen djetetu, znati ga saslušati, smijati se šalama koje su samo njemu smiješne, objasniti mu da i nije baš tako kako on misli da jeste s osmijehom na licu, ipak iziskuje određenu dozu vlastite djetinjastosti. A zar ima išta ljepše od dječije radosti i dječijeg duha?

23.02.2017.

Jedna lijepa prica :)



Postoje ljudi koji nas povrijede. I cije uvrede i losa djela nosimo kroz zivot. Sresti ih na ulici, u prolazu, na koncertu, u pozoristu, znaci imati los dan, osjetiti mucninu u zelucu, ili se bar namrstiti.

Kako saradjujem sa razlicitim klijentima, u jednoj firmi sam upoznala covjeka koji je vjerni primjerak mrguda, antiprotivnika i tersa. Sa njim mi je jako tesko raditi. Jedne prilike sam bila u pozoristu, relativno malom (Kamerni 55) i vidjela sam da je dosao sa suprugom. Tako sam se nadala da ga necu morati vidjeti, niti on mene, a na kraju se ispostavilo da su sjedili tacno do mene. Naravno, nije se udostojio ni pozdraviti.

Ali postoje i oni ljudi koje pamtimo od najranije dobi, od vrtica, osnovne ili srednje skole, fakulteta, koji su nas povrijedili i to nosimo kroz vrijeme.

ALI, moj, mozda naivni, moto je da nekome ko shvati da je pogrijesio i iskreno se pokaje i izvine za to, treba oprostiti.

Medju osobama koje su ostavile ruzan trag u mom zivotu, postoji jedna djevojka sa studija koja je vjecito imala kontru na moje rijeci, pa cak i ako je ta kontra bila i "kontra nje". Helem, doslo je vrijeme za trazenje posla i na jednom od tih procedura za dobivanje posla, trebala je polagati odredjene ispite. Buduci da su ispiti strucni, na stranom jeziku, iz oblasti o kojima nista ne zna, onda je potrazila pomoc. Medjutim, buduci da se radi o zaista zahtjevnim testovima, nikoga nije mogla naci. I onda se obratila meni. A neovisno o odnosu koji imam s nekim, vjerujem da uvijek i svakome treba pomoci ukoliko je to u nasoj mogucnosti. Moja bi mama sad rekla da je to naivno i da time ne cijenim i ne postujem sebe, ali... ima nesto u necemu drugom...

I tako sam pristala da joj pomognem ne znajuci da to traje satima itd, i zavrsila sam to. Nakon nekog vremena se iskreno izvinula za svoja prethodna djela nazvavsi ih zlim. Iako je proslo vrijeme, iako te stvari vise apsolutno nisu bitne, ipak mi bude drago da jedan slomljeni most biva nanovo izgradjen. Ne u smislu da cemo postati BFFs, ali drago mi je kada u susretu aura ne postoje djavolje varnice :)

Jednostavno, lijepo je graditi, a ne rusiti :)

22.02.2017.

by Marina Radoš

Što ako su vas slagali da se od ljubavi ne živi?

Meni je mater jednom rekla da se od ljubavi živi, a od para preživljava. Ja njoj virujem.

18.02.2017.

Mala crna is just enough

Da mi je neko prije 15 godina rekao da ću imati preko 50 torbi, ne bih mu vjerovala. Šta će uopšte nekome toooliko torbi? Jedna za posao, za izlazak, za putovanje, za sportsku aktivnost, za šetnju, za plažu... Ali 50 i kusur?

U vikend pospremanju na red su došle i torbe. I onda ugledam jednu koja je prije 15 godina bila jedina, ali posebna. Ona je označavala subotnje veče. Ona je bila i rok i pop, ona je bila dovoljna za sve što jednoj djevojci treba u subotu naveče. Ne, ona nije imala zlatni ili srebreni lanac, ona nije imala lažnu chanel kopču, ona nije imala neki fake natpis, ali je bila savršena. Mala crna torbica, ali ne pismo mala, već dovoljno velika da čuva sve što treba. Mirisala je na amarige de givenchy, na tresor, na d&g onaj prvi bez kojekakvih podnaslova. Šetala se po tabijama, plesala u Slogi, ispijala toplu čokoladu u nekadašnjem Rock teatru okružena kriglama pive uživala status djevojčice, s nevinošću u očima i željom da virne u taj svijet velikih i ozbiljnih. Nije ni slutila koliko je taj svijet okrutan, prazan i siv. Sada je u penziji, napunjena onim što je uvelo u penziju, praznim kutijicama što darovale su je ovosvjetskim tričarijama.

I opet, i pored tolikog broja, uvijek se iznova zaustavim pogledom na nekoj novoj, po navici ružičastoj, uprkos tome što ih je najviše baš u toj boji. A šta ću kad volim torbe, i kad volim ružičasto?



18.02.2017.

Golet

Presaditi svoje korijenje drugdje
čak i kada zemlja je
zatrovana
boli
sa svakim milimetrom pomaka
prema suncu ili kiši ili snijegu
Zemlja je uvijek ista
jednako crna jednako suha
jednako vlažna
jednako slijepa
za smjenu dana i noći
za smjenu doba
za koje nijema sam
u mrtvaji koja kao da živi
duže
što kraći je izdah
moj
prema nekoj drugoj zemlji
i prema nekom drugom nebu.
I ma koliko oči kroz crnicu gledale
ovo korijenje kao da okamenjeno je
u nemoći i nesvijesti
vlastite misli
pa ostanak me gnuša
jednako kao odlazak
na golet
o kojoj baš ništa ne znam
ni koliko je crna
vlažna ili suha
ni koliko moja
pod tuđim nebom
može biti.

17.02.2017.

Po osmijehu me poznas

Malo slabije vidim, ali bih te uvijek prepoznala po osmijehu. - Maminom? - Ne, nego tvom.

07.02.2017.

Od viška glava zaboli

Uvijek sam voljela les multiplicites. Voljela sam više toga čitati, više raditi, više voljeti. Znalo se nekad reći "od viška glava ne boli", al' bo'me zaboli.

Na prvoj/drugoj godini studija sam nabavljala mnoštvo knjiga jer se nisam zadovoljavala tankim i jeftinim skriptama. Nekako sam prilično ozbiljno pristupila pojmu "studiranja". Samo zato da bi mi predmetna asistentica, današnja šefica odsjeka tada rekla: "A vi baš teško učite i razumijevate materiju, dok vam trebaju tolike knjige da (na)učite." Direktor firme me već drugi put pita kada ostanem zadnja u firmi "A je l' ne uspijevaš u radnom vremenu da završiš obaveze?". Kada upišem kurs jezika koji govorim pitaju "A zar ga dosad nisi naučila?".

Pitam se hoću li jednom uspjeti interferirati s uslovima okoline i smještaja kako to propisuje 17025 u 5.3.

05.02.2017.

Let's not wait 24 years to heaven :))

03.02.2017.

jednom davno

Bio sam tvoj
Kada imena nisu bila bitna
Bio sam ime
Što ostalo je kada otišao sam
A ostao u tebi
Poput stiha sto vrti se iznova
A ne znaš mu pjesmu kojoj pripada
Ja sam oduvijek pripadao samo tebi
I u daljini i u tišini
Ostajala si kao priviđenje
Jedne stvarnosti
Iskrene u svojoj naivnosti
Tako sam naivno čekao da dođeš
Bježeći od tebe
Iskušavajući usud te naše stvarnosti.
Bježao sam ponajviše od sebe
Da bih se našao daleko od tebe
Kao da nikada nisi bila ti
Moja
I kao da nikada ja nisam bio tvoj.

02.02.2017.

Mea culpa 2005

"Prvo te ignoriraju, onda te ismijavaju, pa se bore protiv tebe i onda pobijediš." GANDHI

Kada mislim, da više ne mislim na tebe, još uvijek mislim na tebe. Zbog toga ću pokušati, ne misliti, da mislim na tebe. - ZEN IZREKA

Kako je samo odvratan osjećaj postati svjestan onog što imao si tek kad izgubiš. - 4.10.2005.

Naše sadašnje misli mogu utjecati na buduće događaje, ali budući događaji ne mogu utjecati na naše sadašnje mišljenje. GEORGE SOROS

Presjeci veze, budi slobodan!
Zlatu i srebru, dokle ćeš biti rob?
Kad bi more sa testijom crpao,
Za jedan dan nafaku ćeš uzeti!
Oko pohlepnika nećeš napuniti!
Jedan biser, školjki dosta, puna je!
Ko razdere košulju iz ljubavi,
Od pohlepe i od mana taj je čist!
O ljubavi naša lijepa, voljena,
Ti si lijek svim našim bolestima!
I oholom, umišljenom, ti si lijek,
Ti si nama Platon, ti si naš Galen!

Mesnevija I, Dželaludin Rumi

01.02.2017.

Babuška

Je li hrabrije ostati vjeran djetetu u sebi
Ili otisnuti se u svijet ozbiljnih tema
Gdje se trguje velikim riječima
I govori u brojkama?
Da l' kukavički je nikada ne odrasti
Ili udahnuti dah velikog čovjeka
I biti jednako velik kao onî
U čijim očima je tvoje jutarnje ogledalo?
Noću jedino zvijezde imaju zlatan sjaj
I jedino mjesečina srebrnasta je
I za djecu i za odrasle.
Da l' junaci ikad se uplaše?
Da li u strahu hrabrost zanijemi?
A kad jedno zaćuti,
Drugo progovori
Jer sve u paru je stvoreno
Kao što čovjek na istoku
U crno i bijelo tu istinu boji.
I kad ne vidiš, osjetiš je u sebi.
I hrabrost i strah
Da ostanes vjeran svome biću
I da se otisneš u noć.
Jer noć ćuti duže
No što u nju gledaš.
A gledaš je duže
Od toga što pomisliš
U halu vlastitog napuknuća
Kao kad zemlja napukne
Od sunčeve radosti
Pa se sastavi u slatkim suzama
Kao da baš ništa do tada
Po njoj pisalo nije.


Stariji postovi

žena zna
<< 03/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI LINKOVI

mail:
sadržaj
Početkom i krajem isheklana vječnost
A onda preseliš
Bajka
Božijim dermanom
Bujrum
Bez kraja
Bijeg
Bliža no ikad
Da zadržim još zehru sna
Djevojčicin san u svijetu odraslih
Juznije nista novije
*** cuvam (...)
*** Da sam (...)
Disem
Dok nas smrt ne rastavi
Dova za esenciju onog sto nismo
Drvo zivota
Enchante
Et tout c'est toi
Hajdemo publiko amateri
Homo homini
Hvala
*** i sta ako (...)
Ja nisam
Jedan
Jer to nisam ja
*** jos uvijek (...)
Kandzama vremena fetus zove
Kojeg cutim
kratka je nit pocinka
La ilahe ilallah
Laku noc
Lambada tvojih kaplji
Lopoc
Lucifer luci venit cornicem homini fit
Ljiljan
"Ljubav"
Majka
Mrezama slobodna se radjam
Mrvice na putu ka tebi ptice su pojele
Nazdravimo
*** Ne mogu da pisem (...)
Ne zelim da pisem
Nebo nad Berlinom
*** Necu ti traziti (...)
Nemoj
Nesto bih vas zamolila...
Nikad
Utihnucem zelje
Djetetu od djeteta
Pogresna opklada
Nevinosti u ocima zapisanoj
Bivstvovanje tobom
Zivot bez zivota
Zena
*** znam da si tu (...)
Zar sada?
Zaboravi
Wicked game
VR.
*** volis (...)
Ulicna svjetiljka
Ukradena mladost
Tren
Tragom vlastite misli
Ti postojis
Tek toliko
Tebi, kojeg nisam voljela
tako cesto prave ljude zamijenimo pogresnim izborima...
Spektar
Slagalica
Sat budilnik na kraju je stola
Sarajevska
San
Sa stapom u izboranoj ruci
S cetvrt vijeka u dzepu
rijecju...glasom...dahom...
Retiens-moi
Razlivene boje u zlatnom ramu
Ravnoteza
Ravnodusnost u raljama erosa
Prokletstvo uspavanosti jos dolinom tumara
Prnjice u kandzice
Pocetkom i krajem isheklana vjecnost
*** Pitas me (...)
Pathetique
Otrov kroz ljudske puzavice
On laisse aller le temps
Odvise ljudsko
Odvise cudno
Ocuti
Nutrine na policama
Noc te mojom kraljicom krunise

Neotudjiv dio
Neotkidiv dio mene je muzika. Neki od onih koje volim su:

Boris Novkovic, posebno
"U dobru i zlu"
"Ajša"
"Mi smo jači i od sudbine"
"Šta je sa princezom moje vrele mladosti"
"Emily" - izuzetno draga
Olivia Newton John, pa cini mi se sve od nje :)
Kelly Family, posebno
"Nanana"
"Mama"
"An angel"
"I can't help myself"
Roxette, posebno
"Listen to your heart"
"It must have been love"
"Spending my time"...
Cindy Lauper, posebno
"I drove all night"
"Girls just wanna have fun"
"Time after time"
"True colors"
Celin Dion, posebno
"Because you loved me"
"Think twice"
"All by myself"
"The Power of Love"
"It's all coming back to me"...
Severina
"Nedostajes mi"
"Tvoja prva djevojka"
"To je moja stvar"
"Broš"
"Pogled ispod obrva"
"Poželi me"
"Prijateljice"
"Dalmatinka"...
Oliver Dragojević
"Magdalena"
"Cesarica"
"Žuto lišće ljubavi"
"Dženi"...
Kemal Monteno
"Pismo prijatelju"
"Sarajevo, ljubavi moja"
"Nije htjela"
MAGAZIN
"Kako sam te voljela"
"Tri sam ti zime šaptala ime"
"Ti si želja mog života"
"Ginem"
"Minut srca tvog"
...
Roy Orbison
"Love hurts"
"It's over"
"In dreams"
"Goodnight"
"Pretty Woman"
Zana:
"Vejte snegovi"
"Dodirni mi kolena"
"Rukuju se rukuju"
"Ozenices s ti"
Piloti i Kiki Lesandrić
sve :)
Oliver Mandić
"Odlazim a volim te"
i jos poneka...
...

BROJAČ POSJETA
161511

Powered by Blogger.ba