žena zna

čovjek čovjeka znanjem oplemeniti ne može

14.01.2017.

Slika kao dar

Slika za slikom
trenutak za trenutkom
instagram facebook twitter
a čovjek postao neka nejasna tvorevina
koju više ne umijemo ni prepoznati.
Pokloniti nekome svoju sliku
pa na poleđini napisati neku poruku
mudrost, stih, ili tek citat
bilo je bogatstvo što duše spaja
a danas je slika valuta
kojom čovjeka prestaje biti to
a postaje predmet nečijeg
hedonizma, možda?
Ne, hedonizam je nešto drugo.
I hedonizam je izgubio svoje čari.
Topla čokolada, voćne korpice,
sladoled na štapiću ili u kornetu,
dodir jagodicama prstiju,
poljubac u kosu
ili samo blizina i isti zrak
u tramvaju ili liftu
postali su usputnosti.
Možda je konzumerizam to što čovjeka otima?
Ne, i novac je izblijedio.
Oni nepoznati likovi s osmijehom ili bez
postali su nebitni.
Ali ne u korist riječi ili osmijeha
već poroka bez imena.
U smjeni jednih za drugim
i imena su postala nebitna.
A važna je slika
kao otisak
na hartiji jednog vremena
slika o nama samima
ali kao da u strahu od poniranja
u dubine vlastitih albuma
izviru one o opipljivom
čineći nas beskrajno profanim
u ovom trenutku što život se zove.

12.01.2017.

Rire

Toliko ljudi upoznaš, a opet je dovoljan osmijeh preko žice afin des sensations surgissent comme celles dans l'histoire de la madeleine. On a lu Proust en meme temps sans parole échangée. Je me souviens que Proust était parmi les derniers auteurs dont on a parlé. L'année suivante, j'ai écrit l'histoire sur nous imaginaires, l'histoire qui t'a étonné et qui a marqué mon chemin en quelque sorte.


Apres toutes ces années, je connais tout sur toi, je connais ton rire, ton silence, tes paroles et toi d'auparavant, toi brut. Et cependant, je reste pétrifiée devant toi, comme une fillette de dix-sept ans. Bien que je te connaisse, mes paroles tournent vers une direction inconnue. Et on finit par ne se comprendre pas. On reste des côtés différents comme des étrangers complets.

Et pourtant, je reste incapable d'échapper à ce sentiment de t'avoir si proche comme si tu n'étais pas parti depuis 10 ans.

10.01.2017.

Samo jedan je po vodi hodao

Tlo postaje voda
A po vodi ne umijem hodati
I po tlu najprije bojažljivo puzah
Dok uspijeh stati na svoje dvije noge.
Po vodi hodati ne umijem
A kažu da život je uzburkano more
Sto preploviti treba
Brodolomu odoljeti
I smrt na kopnu dočekati.
Ni kopnom brdovitim
Izbrazdanim i kamenitim
Ja hodati ne umijem.
Dođoh na ovaj svijet u proljeće
Kad zelen golet prekriva
Kad djeteline pružaju ruke
Da ih kao srećku grebalicu ubereš
I s osmijehom uploviš u ljeto
Jesen, zimu i jos jedno proljeće.
A meni hladnu vodu pod stopala daju
Promrzlu vodu pod tlo mi prodaju
A ja po vodi hodati ne umijem.
Ja plivam kroz vašu mutnu vodu
I ostajem s čulima u zraku
Da kad kopno ugledam,
Da ponovo pužem
I iznova prohodam na svoje dvije noge
Tlom najdaljim od zraka vašeg
Jer po vodi hodati ne umijem.

09.01.2017.

Pika

.



08.01.2017.

Malo moje čupavo

Volim te čupavu i snenu
Dok mi bježiš pogledom
Dok te hvatam nespremnu
Zajedno s pramenom kose
Nemirnim i zaigranim
Što bi s mojim prstima da se igra
Tražim te u toj ženskoj stidljivosti
Da te volim poljupcima po vratu
I još malo više i malo niže
Da mirišem tvoju mliječnu put
Da te golicam i osmijeh ti izmamim
I te smijalice kao pečat
Tvoje posebnosti
Želim te
Samo gledati
Kako snena gledaš na sat
Dok ponoć otkucava vertigo u nama
Želim te ljubiti pogledom
Dok odlaziš u noć
I ostavljaš me u zagrljaju tvog parfema
Želim te voljeti
Daleko u proljeću kad te sretoh
I još dalje pod nekom drugom zvijezdom
Kada više niko nikoga ne bude volio.

07.01.2017.

Toplo uz dobru muziku i snjeznu idilu - parfait

07.01.2017.

Malo ljeta u ovoj polarnoj zimi, malo mladosti i lijepih sjecanja na 15+ unazad...

07.01.2017.

.

06.01.2017.

Nefsun

There's a hidden corner
Lighten by the candles
Silenced by the piano
Playing the welcoming.
There really is something
You knew nothing about
And I forgive you
Your ignorance
For you haven't felt it
I forgive you your silence
For that melody
You haven't heard before
But I cannot forgive
Your manful blindness
For you do not recognize
Majesty of what a woman
Truly is.

06.01.2017.

Cloverman

Farewell my dear

May your path be straight enough

to reach your goal

may the wind on your route

summon the good spirits

may your dawns dwell in gaiety

and your nights in serenity.

Farewell my friend

May the truth speak from your heart

and may your heart speak love

May love whisper to your thoughts

and your thoughts whisper hope

May the hope never leave your soul

and your soul leave the past

For the past had just given you place

with a smell of spring in the air

Hence do not walk as a blind man

by your clover

Keep it close to your palm

and closer to what you are.

Farewell my cloverman

to where you can think, feel and live

Your life as it is.


05.01.2017.

Iz knjige "Ljubavnik" od Marguerite Duras

Jednoga dana, bila sam već u godinama, na nekom javnom mjestu, u predvorju, prišao mi je nepoznat čovjek. Predstavio se i rekao Poznajem vas oduvijek. Svi kažu da ste u mladosti bili lijepi, došao sam vam reći da ste za mene sada ljepši nego kad ste bili mladi, manje mi se sviđalo vaše lice mlade žene od ovoga sadašnjega, opustošenoga.

 (...)

Priča moga života ne postoji. Nje nema. Nikada nije bilo središta. Nije bilo puta, niti crte. Postoje satno prostrani predjeli u kojima se pretvaramo da je nekoga bilo, ali to nije istina, nije bilo nikoga. Povijest jednog djelića svoje mladosti već sam manje-više napisala, hoću reći bar toliko da je se može naslutiti, pa i upravo sada o tome govorim, o toj priči o prijelazu preko rijeke. No ovo što sada radim ujedno je i slično i različito. Ranije sam govorila o jasnim razdobljima, o onima osvijetljenima. Ovdje govorim o skrivenim razdobljima te iste mladosti, o tome kako sam, čini se, prikrivala neke činjenice, neke osjećaje, neka zbivanja. Pisati sam počela u sredini koja me odgajala u stidljivosti. Pisanje je tada još bilo etičko. Danas pisanje često ne znači ništa. Ponekad znam od trenutka kad ono ne stapa sve stvari u jednu jedinu, kad se prepušta taštini i vjetru, pisanje nije ništa. Od trenutka kad ono ne stapa sve stvari u jedinstvenu stvar u svojoj biti neodredivu pisanje nije ništa drugo doli reklama. Ali najčešće ne mislim ništa. Vidim da su svi putovi otvoreni, kao da više nema zidova, da pisanje ne zna kamo da se djene da bi se skrilo, da bi se stvaralo, da bi se čitalo, vidim da se njegova temeljna bestidnost više ne poštuje, ali onda dalje i ne mislim.

 

Sada vidim da sam kao vrlo mlada, kao osamnaestogodišnjakinja, kao petnaestogodišnjakinja, već imala lice koje nagoviješta ono koje je došlo kasnije, s alkoholom, u srednjem životnom razdoblju. Alkohol je preuzeo ulogu koju Bog nije imao, i on je također imao zadaću da ubije, da me ubije. To lice obilježeno alkoholom imala sam već prije alkohola. Alkohol ga je samo potvrdio. Imala sam u sebi mjesto za njega, znala sam to poput ostalih, ali, začudo, znala sam to već unaprijed. Jednako kao što sam imala u sebi mjesto za žudnju. S petnaest sam godina imala lice užitka, a da nisam poznavala užitak. To se lice vrlo jasno vidjelo. Čak ga je i majka morala vidjeti.

(...)

Moja je kosa teška, podatna, bolna, to je bakrenasta masa koja mi dopire do slabina. Često kažu da je to ono najljepše na meni, a ja razumijem što to znači da nisam lijepa. Tu izuzetnu kosu dat ću odrezati kao dvadesettrogodišnjakinja u Parizu, pet godina nakon rastanka s majkom. Rekla sam režite. Odrezao je. Sve jednim jedinim pokretom, da bi bolje vidio što radi, hladne su škare dotakle kožu na vratu. Kosa je pala na pod. Pitali su me da li je hoću, da će mi je umotati. Rekla sam, ne. Poslije mi više nisu  govorili da imam lijepu kosu, hoću reći, nisu mi govorili onako kao  ranije, prije nego što sam je odrezala. Kasnije su češće govorili  ima lijep pogled. Ni smiješak nije loš.

(...)

Mogla bih se prevariti, pomisliti da sam lijepa poput onih lijepih žena  koje svi gledaju, jer mene zaista mnogo gledaju. Ali ja znam da to nije  pitanje ljepote, već nešto drugo, da, nešto drugo, naprimjer, pitanje  duha. Onako kako želim izgledati, tako izgledam, lijepa također ako  žele da to budem, lijepa i zgodna, recimo, za obitelj, samo za obitelj, ne više od toga, sve što drugi žele od mene, ja to mogu postati. I vjerovati u to. Vjerovati da sam ljupka I to. Čim nešto povjerujem, to postaje  istina za onoga ko me gleda i ko želi da budem po njegovu ukusu, to također znam. Pa tako, posve svjesno mogu biti ljupka čak i ako me progoni pomisao da ubijem svoga brata. Za tu smrt, jedan jedini sudionik, moja majka. Kažem riječ ljupka kako se to govorilo u mojoj blizini, u blizini djece.

Ja sam vec upucena. Nešto već znam. Znam da nije odjeća ta koja čini  žene više ili manje lijepima, ni njihova njega, ni cijena mirisnih krema, ni biranost ukrasa. Znam da je bit negdje drugdje. Ne znam gdje. Samo znam da nije ondje gdje žene misle da jest.


Gledam žene na ulicama Saigona, u zabiti džungle. Neke od njih vrlo  su lijepe, vrlo bijele, bave se svojom ljepotom s najvećom pomnjom,  osobito u zabiti. One ništa ne rade, samo se čuvaju, čuvaju se za Europu, za ljubavnike, za praznike u Italiji, za duge dopuste od šest mjeseci svake treće godine, kad će moći napokon pričati o onome što se ovdje događa, o tom kolonijalnom i tako osobitom življenju, o posluzi ovih ljudi, ovih slugu, tako savršenoj, o raslinju, o balovima, o bijelim vilama tako velikima da se u njima možeš izgubiti, u kojima stanuju činovnici u udaljenim mjestima. One čekaju. Odijevaju se bez cilja. Ogledaju se. U sjeni ljetnikovaca ogledaju se za  kasnije, misle da žive kao u romanu, imaju nizove vješalica prepunih haljina s kojima ne znaju što bi, nakupljenih kao i vrijeme, kao dugi niz dana iščekivanja. Neke polude, neke bivaju napuštene zbog mlade služavke koja šuti. Napuštene. Čuje se kako ih pogađa ta riječ, zvuk što ga ona stvara, zvuk pljuske kojom udara. Neke se ubijaju.
Ta izdaja žena prema njima samima, što su je one same skrivile, uvijek mi se činila pogreškom.

(...)

Nikada nisam pisala kad sam vjerovala da pišem, nikada nisam voljela kad sam vjerovala da volim, uvijek sam samo čekala pred zatvorenim vratima.

 

05.01.2017.

Zima je toplija uz osmijeh i šoljicu razgovora :))

Mmm...



05.01.2017.

Iz knjige "Žene koje trče s vukovima" - Clarissa Pinkola Estes

"Svi smo ispunjeni težnjom za divljinom. Za tu čežnju ne postoji mnogo protuotrova koje bi društvo dopuštalo. Naučeni smo da osjetimo sram zbog takve žudnje. No, sjenka Divlje žene još viri iza nas  tijekom dana i noći. Bez obzira na to gdje smo, sjenka što kaska za nama nesumnjivo ima četiri noge."

28.12.2016.

!

It's so fucking hard to stay positive in this country.

28.12.2016.

Iz knjige "Drugi spol" - Simone de Beauvoir

Za antike, zatvoreni svijet, neprovidni atom se predstavljalo u obliku kugle; nepokretna, jajna stanica čeka; nasuprot tomu, otvoreni, vitki, spretni spermatozoid označava nestrpljivost i neizvjesnost egzistencije.

...često prispodobljavamo jajnu stanicu s imanencijom, spermatozoid s transcendencijom; baš odustajući od svoje transcendentnosti, mobilnosti, potonji prodire u ženski element: ščepa ga i uškopi inertni lik koji ga apsorbira nakon što mu je otkinuo repić; riječ je o čaroliji, uznemiravajućoj poput svih pasivnih radnji; dok je aktivnost muške gamete racionalna, u njoj je riječ o pokretu mjerljivom kategorijama vremena i prostora. Zapravo je ovdje riječ gotovo samo o zabludama. Muške i ženske gamete stapaju se zajedno u jajetu; zajedno se ukidaju u svojem totalitetu. Pogrešno se smatra da jajašce proždrljivo upije mušku gametu, kao što je pogrešno reći da si ona slavodobitno prisvoji rezerve ženske stanice jer se u činu koji ih miješa gubi individualnost jedne i druge. Nesumnjivo se taj pokret činio mehaničkoj filozofiji racionalnim fenomenom bez premca; no za suvremenu fiziku ta je ideja nejasna jednako kao djelovanje izdaleka; uostalom, ne znamo pojedinosti fizičko-kemijskih djelovanja koja dovode do plodonosnog susreta.

Zaključujemo dakle da je uloga dviju gameta u temelju identična; one zajedno stvaraju živo biće u kojem se obje gube i nadilaze. No u sporednim i površinskim pojavama koje uvjetuju oplođivanje, putem muškog elementa dolazi do izmjene situacije, nužne za novi procvat života; putem ženskog elementa taj se procvat utvrđuje u stabilan organizam.

25.12.2016.

Otkucaji (b-day)

Pogledah na sat
Kad tamo otkucava
Tačno tri godine
Od posljednjeg osmijeha.
Činilo mi se kao da je tu
Bilo kada
Kada poželim nasmijati se
A sada otkucaji
Kucaju na vrata svijesti
Da otvorim i ugledam
Vrijeme bez osmijeha
Vrijeme ćutnjom zapečaćeno
Kao vrata stana
U kojem zločin se zbio
Žutom trakom omeđena.
Kao omađijana nekim čudnim tamjanom
Ne čujem i ne vidim
Pješčana zrna
Što u vječnost padaju
Zaboravljam da se taj sat ne može okrenuti
I krenuti ispočetka
Početak je jedan
Jedna sam ja
U ovom jednom svijetu
Gdje već sutra
Nekom drugom će otkucati
Godine kao sati
Bez mog osmijeha
Bez mojih riječi
Kao da nikada
Progovorila
Nisam.

23.12.2016.

Iz knjige "Drugi spol" - Simone de Beauvoir

"Jedna od povlastica koju opresija osigurava opresorima jest da se i najniži među njima osjeća superiornim."

(...)

"Postoji mnogo istančanijih načina na koji muškarci izvlače korist od ženske drugosti. Za sve one koji pate od kompleksa manje  vrijednosti, ona je čudesan melem: nitko prema ženama nije  arogantniji, agresivniji ili prezirniji od muškarca zabrinutog za svoju muževnost. Oni koji se ne boje sebi sličnih mnogo su spremniji u  ženi pronaći sličnog; no čak i njima je mit Žene kao Drugoga iz mnogo razloga drag. Ne može ih se kriviti što nisu radosno žrtvovali sve blagodati koje iz toga mita crpe: znaju što gube odustajući od žene kakvu priželjkuju, ne znaju što će im donijeti žena kakva će biti sutra. Potrebno je zaista mnogo samoodricanja da odbacite položaj jedinoga i apsolutnoga Subjekta. Uostalom, velika većina muškaraca nije izravno u toj mjeri drska. Ne postavljaju ženu kao inferiornu: danas su previše prožeti demokratskim idealom da u svim ljudskim bićima ne bi prepoznali jednake. U krilu obitelji, djetetu ili mladiću čini se da žena posjeduje isto društveno dostojanstvo kao odrasli muškarci. Kasnije mladić, želeći i voleći, iskusi otpor i neovisnost žene koju želi i voli. Oženjen, poštuje u svojoj ženi suprugu, majku, a u konkretnom iskustvu bračnog života ona se pred njim potvrđuje kao slobodno biće. Tako se može uvjeriti da među spolovima više nema socijalne hijerarhije i da je ugrubo, uza sve razlike, žena jednako vrijedna. Budući da ipak utvrdi neke inferiornosti - od kojih je najvažnija profesionalna nesposobnost - pripisuje ih prirodi. Kada je prema ženi suradnički i dobronamjerno nastrojen, tematizira princip apstraktne jednakosti, a konkretnu nejednakost koju ustvrđuje ne uspostavlja on. No čim uđe u sukob sa ženom, situacija se obrće: tematizirat će konkretnu nejednakost te će mu ona čak poslužiti kao argument za poricanje apstraktne jednakosti. Na taj način mnogi muškarci tobože iskreno potvrđuju da žene jesu jednake muškarcima i da nemaju što zahtijevati, no u isto vrijeme i to da žene nikad neće moći biti jednake muškarcima i da su njihovi zahtjevi uzaludni. Naime, muškarcu je teško procijeniti golemu važnost socijalnih diskriminacija koje se izvana čine beznačajnima, ali su njihove moralne, intelektualne reperkusije toliko usađene u ženu da se može činiti da potječu od njezine iskonske prirode."

22.12.2016.

Iz knjige "Drugi spol" - Simone de Beauvoir

"Muškarcu ne bi palo na pamet pisati knjigu o jedinstvenoj situaciji u kakvoj se unutar čovječanstva nalaze muškarci2. Želim li se definirati, prvo moram izjaviti: »Ja sam žena«. Ta istina čini temelj na kojemu će  se izgraditi svaka druga tvrdnja. Nijedan muškarac se nikada ne  postavlja ponajprije kao pojedinac određenog spola: to da je čovjek se podrazumijeva. Formalno, u općinskim registrima i izjavama o   identitetu, rubrike muško i žensko pojavljuju se kao simetrične. Odnos između dvaju spolova nijeodnos dvaju elektriciteta, dvaju polova.  Muškarac istodobno predstavlja i pozitivno i neutralno do te mjere da se na francuskom kaže »les hommes« za ljudska bića, s obzirom  na to da se pojedinačno značenje latinske riječi »vir« prilagodilo općem značenju riječi »homo«. Žena predstavlja negativ - tako da joj je svako određenje nametnuto kao ograničenje, bez reciprociteta. Znala sam se živcirati tijekom apstraktnih rasprava kadabi mi muškarci govorili: »Mislite to jer ste žena.« No znala sam da mi je jedina obrana odgovor: »Mislim tako jer je to istina«, čime bih eliminirala svoju subjektivnost. Nije  dolazio u obzir odgovor: »A vi mislite suprotno jer ste muškarac«, jer se podrazumijevada činjenica bivanja muškarcem nije posebnost. Muškarac je u pravu bivajući muškarcem, a žena je ta koja je u krivu. Praktički, jednako kao što je za antiku postojala apsolutna okomica prema kojoj se definirala kosa crta, postoji apsolutni ljudski tip, a to je muški tip. Žena ima jajnike, maternicu, te posebne uvjete koji je zatvaraju u njezinu subjektivnost. Često se kaže da ona razmišlja  hormonima. Muškarac nadmoćno zaboravlja da su i u njegovoj  anatomiji hormoni, i testisi. On svoje tijelo shvaća kao izravnu i normalnu vezu sa svijetom vjerujući da ga je pojmio u svojoj  objektivnosti, dok tijelo žene smatra otežalim svime što ga specificira: smatra ga preprekom, zatvorom. »Ženka je ženka zbog određenog manjka svojstava«, govorio je Aristotel. »Ženskikarakter treba sagledavati kao karakter pogođen prirodnom manjkavošću.« Sveti Toma pak izjavljuje da je žena »nesavršeni muškarac«, »usputno« biće. To simbolizira priča o Genezi u kojoj se Eva pojavljuje izvučena, prema Bossuetovim riječima, iz »suvišnog Adamova rebra«. Čovječanstvo je muško i muškarac definira ženu ne po njoj samoj nego u odnosu na njega; ne smatra je se autonomnim bićem. »Žena, relativno biće...«, piše Michelet."

21.12.2016.

.

21.12.2016.

.


Stariji postovi

žena zna
<< 01/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

MOJI LINKOVI

mail:
sadržaj
Početkom i krajem isheklana vječnost
A onda preseliš
Bajka
Božijim dermanom
Bujrum
Bez kraja
Bijeg
Bliža no ikad
Da zadržim još zehru sna
Djevojčicin san u svijetu odraslih
Juznije nista novije
*** cuvam (...)
*** Da sam (...)
Disem
Dok nas smrt ne rastavi
Dova za esenciju onog sto nismo
Drvo zivota
Enchante
Et tout c'est toi
Hajdemo publiko amateri
Homo homini
Hvala
*** i sta ako (...)
Ja nisam
Jedan
Jer to nisam ja
*** jos uvijek (...)
Kandzama vremena fetus zove
Kojeg cutim
kratka je nit pocinka
La ilahe ilallah
Laku noc
Lambada tvojih kaplji
Lopoc
Lucifer luci venit cornicem homini fit
Ljiljan
"Ljubav"
Majka
Mrezama slobodna se radjam
Mrvice na putu ka tebi ptice su pojele
Nazdravimo
*** Ne mogu da pisem (...)
Ne zelim da pisem
Nebo nad Berlinom
*** Necu ti traziti (...)
Nemoj
Nesto bih vas zamolila...
Nikad
Utihnucem zelje
Djetetu od djeteta
Pogresna opklada
Nevinosti u ocima zapisanoj
Bivstvovanje tobom
Zivot bez zivota
Zena
*** znam da si tu (...)
Zar sada?
Zaboravi
Wicked game
VR.
*** volis (...)
Ulicna svjetiljka
Ukradena mladost
Tren
Tragom vlastite misli
Ti postojis
Tek toliko
Tebi, kojeg nisam voljela
tako cesto prave ljude zamijenimo pogresnim izborima...
Spektar
Slagalica
Sat budilnik na kraju je stola
Sarajevska
San
Sa stapom u izboranoj ruci
S cetvrt vijeka u dzepu
rijecju...glasom...dahom...
Retiens-moi
Razlivene boje u zlatnom ramu
Ravnoteza
Ravnodusnost u raljama erosa
Prokletstvo uspavanosti jos dolinom tumara
Prnjice u kandzice
Pocetkom i krajem isheklana vjecnost
*** Pitas me (...)
Pathetique
Otrov kroz ljudske puzavice
On laisse aller le temps
Odvise ljudsko
Odvise cudno
Ocuti
Nutrine na policama
Noc te mojom kraljicom krunise

Neotudjiv dio
Neotkidiv dio mene je muzika. Neki od onih koje volim su:

Boris Novkovic, posebno
"U dobru i zlu"
"Ajša"
"Mi smo jači i od sudbine"
"Šta je sa princezom moje vrele mladosti"
"Emily" - izuzetno draga
Olivia Newton John, pa cini mi se sve od nje :)
Kelly Family, posebno
"Nanana"
"Mama"
"An angel"
"I can't help myself"
Roxette, posebno
"Listen to your heart"
"It must have been love"
"Spending my time"...
Cindy Lauper, posebno
"I drove all night"
"Girls just wanna have fun"
"Time after time"
"True colors"
Celin Dion, posebno
"Because you loved me"
"Think twice"
"All by myself"
"The Power of Love"
"It's all coming back to me"...
Severina
"Nedostajes mi"
"Tvoja prva djevojka"
"To je moja stvar"
"Broš"
"Pogled ispod obrva"
"Poželi me"
"Prijateljice"
"Dalmatinka"...
Oliver Dragojević
"Magdalena"
"Cesarica"
"Žuto lišće ljubavi"
"Dženi"...
Kemal Monteno
"Pismo prijatelju"
"Sarajevo, ljubavi moja"
"Nije htjela"
MAGAZIN
"Kako sam te voljela"
"Tri sam ti zime šaptala ime"
"Ti si želja mog života"
"Ginem"
"Minut srca tvog"
...
Roy Orbison
"Love hurts"
"It's over"
"In dreams"
"Goodnight"
"Pretty Woman"
Zana:
"Vejte snegovi"
"Dodirni mi kolena"
"Rukuju se rukuju"
"Ozenices s ti"
Piloti i Kiki Lesandrić
sve :)
Oliver Mandić
"Odlazim a volim te"
i jos poneka...
...

BROJAČ POSJETA
156576

Powered by Blogger.ba