žena zna

čovjek čovjeka znanjem oplemeniti ne može

18.02.2017.

Mala crna is just enough

Da mi je neko prije 15 godina rekao da ću imati preko 50 torbi, ne bih mu vjerovala. Šta će uopšte nekome toooliko torbi? Jedna za posao, za izlazak, za putovanje, za sportsku aktivnost, za šetnju, za plažu... Ali 50 i kusur?

U vikend pospremanju na red su došle i torbe. I onda ugledam jednu koja je prije 15 godina bila jedina, ali posebna. Ona je označavala subotnje veče. Ona je bila i rok i pop, ona je bila dovoljna za sve što jednoj djevojci treba u subotu naveče. Ne, ona nije imala zlatni ili srebreni lanac, ona nije imala lažnu chanel kopču, ona nije imala neki fake natpis, ali je bila savršena. Mala crna torbica, ali ne pismo mala, već dovoljno velika da čuva sve što treba. Mirisala je na amarige de givenchy, na tresor, na d&g onaj prvi bez kojekakvih podnaslova. Šetala se po tabijama, plesala u Slogi, ispijala toplu čokoladu u nekadašnjem Rock teatru okružena kriglama pive uživala status djevojčice, s nevinošću u očima i željom da virne u taj svijet velikih i ozbiljnih. Nije ni slutila koliko je taj svijet okrutan, prazan i siv. Sada je u penziji, napunjena onim što je uvelo u penziju, praznim kutijicama što darovale su je ovosvjetskim tričarijama.

I opet, i pored tolikog broja, uvijek se iznova zaustavim pogledom na nekoj novoj, po navici ružičastoj, uprkos tome što ih je najviše baš u toj boji. A šta ću kad volim torbe, i kad volim ružičasto?



18.02.2017.

Golet

Presaditi svoje korijenje drugdje
čak i kada zemlja je
zatrovana
boli
sa svakim milimetrom pomaka
prema suncu ili kiši ili snijegu
Zemlja je uvijek ista
jednako crna jednako suha
jednako vlažna
jednako slijepa
za smjenu dana i noći
za smjenu doba
za koje nijema sam
u mrtvaji koja kao da živi
duže
što kraći je izdah
moj
prema nekoj drugoj zemlji
i prema nekom drugom nebu.
I ma koliko oči kroz crnicu gledale
ovo korijenje kao da okamenjeno je
u nemoći i nesvijesti
vlastite misli
pa ostanak me gnuša
jednako kao odlazak
na golet
o kojoj baš ništa ne znam
ni koliko je crna
vlažna ili suha
ni koliko moja
pod tuđim nebom
može biti.

17.02.2017.

Po osmijehu me poznas

Malo slabije vidim, ali bih te uvijek prepoznala po osmijehu. - Maminom? - Ne, nego tvom.

07.02.2017.

Od viška glava zaboli

Uvijek sam voljela les multiplicites. Voljela sam više toga čitati, više raditi, više voljeti. Znalo se nekad reći "od viška glava ne boli", al' bo'me zaboli.

Na prvoj/drugoj godini studija sam nabavljala mnoštvo knjiga jer se nisam zadovoljavala tankim i jeftinim skriptama. Nekako sam prilično ozbiljno pristupila pojmu "studiranja". Samo zato da bi mi predmetna asistentica, današnja šefica odsjeka tada rekla: "A vi baš teško učite i razumijevate materiju, dok vam trebaju tolike knjige da (na)učite." Direktor firme me već drugi put pita kada ostanem zadnja u firmi "A je l' ne uspijevaš u radnom vremenu da završiš obaveze?". Kada upišem kurs jezika koji govorim pitaju "A zar ga dosad nisi naučila?".

Pitam se hoću li jednom uspjeti interferirati s uslovima okoline i smještaja kako to propisuje 17025 u 5.3.

05.02.2017.

Let's not wait 24 years to heaven :))

03.02.2017.

jednom davno

Bio sam tvoj
Kada imena nisu bila bitna
Bio sam ime
Što ostalo je kada otišao sam
A ostao u tebi
Poput stiha sto vrti se iznova
A ne znaš mu pjesmu kojoj pripada
Ja sam oduvijek pripadao samo tebi
I u daljini i u tišini
Ostajala si kao priviđenje
Jedne stvarnosti
Iskrene u svojoj naivnosti
Tako sam naivno čekao da dođeš
Bježeći od tebe
Iskušavajući usud te naše stvarnosti.
Bježao sam ponajviše od sebe
Da bih se našao daleko od tebe
Kao da nikada nisi bila ti
Moja
I kao da nikada ja nisam bio tvoj.

02.02.2017.

Mea culpa 2005

"Prvo te ignoriraju, onda te ismijavaju, pa se bore protiv tebe i onda pobijediš." GANDHI

Kada mislim, da više ne mislim na tebe, još uvijek mislim na tebe. Zbog toga ću pokušati, ne misliti, da mislim na tebe. - ZEN IZREKA

Kako je samo odvratan osjećaj postati svjestan onog što imao si tek kad izgubiš. - 4.10.2005.

Naše sadašnje misli mogu utjecati na buduće događaje, ali budući događaji ne mogu utjecati na naše sadašnje mišljenje. GEORGE SOROS

Presjeci veze, budi slobodan!
Zlatu i srebru, dokle ćeš biti rob?
Kad bi more sa testijom crpao,
Za jedan dan nafaku ćeš uzeti!
Oko pohlepnika nećeš napuniti!
Jedan biser, školjki dosta, puna je!
Ko razdere košulju iz ljubavi,
Od pohlepe i od mana taj je čist!
O ljubavi naša lijepa, voljena,
Ti si lijek svim našim bolestima!
I oholom, umišljenom, ti si lijek,
Ti si nama Platon, ti si naš Galen!

Mesnevija I, Dželaludin Rumi

01.02.2017.

Babuška

Je li hrabrije ostati vjeran djetetu u sebi
Ili otisnuti se u svijet ozbiljnih tema
Gdje se trguje velikim riječima
I govori u brojkama?
Da l' kukavički je nikada ne odrasti
Ili udahnuti dah velikog čovjeka
I biti jednako velik kao onî
U čijim očima je tvoje jutarnje ogledalo?
Noću jedino zvijezde imaju zlatan sjaj
I jedino mjesečina srebrnasta je
I za djecu i za odrasle.
Da l' junaci ikad se uplaše?
Da li u strahu hrabrost zanijemi?
A kad jedno zaćuti,
Drugo progovori
Jer sve u paru je stvoreno
Kao što čovjek na istoku
U crno i bijelo tu istinu boji.
I kad ne vidiš, osjetiš je u sebi.
I hrabrost i strah
Da ostanes vjeran svome biću
I da se otisneš u noć.
Jer noć ćuti duže
No što u nju gledaš.
A gledaš je duže
Od toga što pomisliš
U halu vlastitog napuknuća
Kao kad zemlja napukne
Od sunčeve radosti
Pa se sastavi u slatkim suzama
Kao da baš ništa do tada
Po njoj pisalo nije.

01.02.2017.

Tiho, tiše, najtiše

Što te više sputavaju, to više izranjaš.
Šo te više poniru, to brže roniš.
Što te više uranjaju, to duže dišeš.
Što te jače guše, to glasnije pjevaš.
Što se više deru, to se jače smiješ.
Što te grublje stišću, ljepšu siluetu praviš.
Što te dublje režu, ti dalje ploviš.
Dok ne isploviš na obali
od školjki i koralja
i pjeva galebova
u suton
tih kao
vječnost.

01.02.2017.

Klementina

Gledala sam mnogo filmova u kojima lik u ruci (ili bolje reći šaci) slomije čašu, flašu i sl. Ali nisam nikad vjerovala da čovjek zaista može to tako učiniti, a da bar ne zavrišti ili napravi neku reakciju.

Večeras sam u šaci smrvila keramičku solnicu. Doslovno. Komadići keramike su bili sitni poput zrna riže što upijaju vlagu. I nisam ništa osjetila. Inače sam neko ko ima jaaako nizak prag boli.

Krv je odjednom preplavila dlan. A nisam ni hemo... Tek koji trenutak poslije sam počela osjećati peckanje, pa onda oštru bol poput oštrice noža. Stavila sam dva velika flastera, ali to ne pomaže. Valjda zato ljudi kad rasijeku šaku idu na previjanje, šivanje i šta već.

Ali ovdje nije poenta u bolu. Bar ne fizičkom. Fizička pojava je samo eskpresija psihe.

Trčiš, trčiš ali te na kraju sustignu....

Kad sam bila mala, prije rata na videokaseti sam imala crtić o nekoj Klementini. Na kraju je na nebu progone plave oči, ona trči, vozi, ili je voze, stabla su okolo, ali je oči sve vrijeme progone dok na kraju ne osvane u vječnosti. Voljela sam pjesmu o Klementini.

23.01.2017.

Rire

Lorsque tous les souvenirs disparaissent

Il ne reste que ton rire

Mais le rire sans voix

Comme l’image arrêtée dans le temps

Qui vient parfois

En tant qu’un témoin

De ta présence

Et ton existence

Dans une époque volée

De nos chemins

Une fois croisés.

22.01.2017.

Consciousness

There are things we’ve done

things we shouldn’t have

ever

things that haunt us

through the air we breathe

through the moonlight in the sky

or just by echoing in the silence

of ourselves.

You might seek vengeance for someone

You might want them hurt

but it’s their conscious

that hurts the most

the deepest

and stays forever.

There’s no movie or book

song or far away land

that can erase the memory

of our faults and sins

and in the end no one wins

nor the victim

nor the one who made harm

‘cause in the end

it’s the death that awakens all

in their own volatility.

19.01.2017.

Wanna see a play? No thx.

Kada pozoveš nekoga u pozorište, to bi trebao da bude opušten događaj, da čovjek olakša dušu i zaboravi na svakodnevne stresne situacije. Ali u Bosni je i to drugačije.

Volim ići u pozorište. Neke sam predstave gledala i po šest puta. Ali u zadnje vrijeme je i taj užitak ukraden. Neko bi rekao da sam dopustila da bude ukraden.

Kupila sam karte. Ušle smo. "Znaš da sam prvi put ovdje?" - uzbuđeno mi govori.
"Zaista? Svidjeće ti se. Lijepo je."
"Da li se ovdje ostavljaju stvari? Je li sigurno? Bojim se da mi neko bundu ne ukrade."
"Neće ti niko ništa. Sigurno je."

Komedija je. Ljudi se smiju. Ona plače od smijeha. Doslovno. Traži mi maramicu. Natopljena je njenim suzama od smijeha. Drago mi je.

U suštini je satira. Govori o ponoru koji dotičemo svaki dan. Govori o bijedi u kojoj živimo jer smo im dopustili. I smijemo se tome. Jer je smiješno. Da nije tako, bilo bi tužno. U svakom slučaju, završava suzama.

Druga predstava je pokušaj komedije. Ima poruku. Ali ima i previše režiserskih poteza koje vanpozorišni narod ne razumije. I predstava se doima razvučenom, pomalo dosadnom i napornom, u konačnici nelogičnom i nejasnom. A kada nešto ne razumijemo, to ne volimo. Sjedimo u pozorištu i gledamo predstavu, a ja osjećam nemir u stomaku zbog iščekivanja reakcije da li je to bilo dovoljno dobro uloženih sat i po vremena za moje pare. Jer prošli put je negodovanje išlo do te mjere da je zaprijećeno neodlaskom u pozorište do daljnjeg. Opet za moje novce.

Jednom sam bila sama u pozorištu (Narodnom) prije desetak godina. Bio je petak veče. Predstava je bila takva da je između dva čina bila pauza. I onda krenu pogledi iščuđavanja "Šta će dama sama u pozorištu?!". Vjerovatno jer su kavaliri izumrli ili naselili neki drugi planet. Nedugo nakon toga me je jedan prijatelj/udvarač pozvao u pozorište. Super! Veoma rado! Ne sjećam se tačno kako je to izveo, ipak tome ima skoro 10 godina, ali je prilično nesuptilno rekao da svako sebi treba da plati fucking kartu. I ne, nije poenta u 10 km, i ne, nije neko ko nema, i ne, nije neko ko mi daje slobodu da budem feministica, ne, to je samo jedan... no name. To je bio naš prvi i posljednji izlazak.

Od tog "samostalnog" odlaska u pozorište prije deset godina, nisam odlazila sama. Osim koji put kada sam gledala i slušala filharmoniju dok je prijateljica tu svirala. Ali to i ne računam u "samostalni" odlazak budući da bismo se vidjele prije i poslije njenog nastupa.

Kako god, čini mi se da je vrijeme za ponovni "samostalni" odlazak u pozorište. Ne marim za "ugođaj" onog do sebe, plaćam samo jednu kartu, i slobodna sam u svakom smislu za sve u vezi s odlaskom u pozorište. Ugođaj samo za mene i po mojoj volji.

18.01.2017.

Let's dance! :)

17.01.2017.

Igračka budućnosti

Kao da nikad teže nije bilo
biti žena
Žena koja radi
jedan, dva i više poslova
Žena majka
koja sasluša, razumije i posavjetuje
Žena supruga
koja opet sasluša, razumije i posavjetuje
Žena kuharica
što osmijeh okusom toplog jela crta
Žena spremačica
čija posteljina uvijek miriše
i kroz čije prozore sunce uvijek ljepše sija
Žena zavodnica
crveni ruž, čipka i visoke potpetice
Žena djevojka
očiju zagledanih u njegove
Žena intelektualka
s političkom analizom i
prognozom za budućnost
Žena avanturistkinja
na planini, u kanjonu i pod vodom
Žena je ona koja ne plače
koja se ne mršti i ne ljuti
koja nema loš dan
koja ne zna za umor
ona koja sve zna i umije
Žena je robot
od krvi i mesa
Žena je robot
čije baterije se ne pune
Žena je robot
za koji ne treba uputstvo
Žena je sve to
i ništa!
Za robota na navijanje
samo s jednom funkcijom:
igračka budućnosti.

14.01.2017.

Slika kao dar

Slika za slikom
trenutak za trenutkom
instagram facebook twitter
a čovjek postao neka nejasna tvorevina
koju više ne umijemo ni prepoznati.
Pokloniti nekome svoju sliku
pa na poleđini napisati neku poruku
mudrost, stih, ili tek citat
bilo je bogatstvo što duše spaja
a danas je slika valuta
kojom čovjeka prestaje biti to
a postaje predmet nečijeg
hedonizma, možda?
Ne, hedonizam je nešto drugo.
I hedonizam je izgubio svoje čari.
Topla čokolada, voćne korpice,
sladoled na štapiću ili u kornetu,
dodir jagodicama prstiju,
poljubac u kosu
ili samo blizina i isti zrak
u tramvaju ili liftu
postali su usputnosti.
Možda je konzumerizam to što čovjeka otima?
Ne, i novac je izblijedio.
Oni nepoznati likovi s osmijehom ili bez
postali su nebitni.
Ali ne u korist riječi ili osmijeha
već poroka bez imena.
U smjeni jednih za drugim
i imena su postala nebitna.
A važna je slika
kao otisak
na hartiji jednog vremena
slika o nama samima
ali kao da u strahu od poniranja
u dubine vlastitih albuma
izviru one o opipljivom
čineći nas beskrajno profanim
u ovom trenutku što život se zove.

12.01.2017.

Rire

Toliko ljudi upoznaš, a opet je dovoljan osmijeh preko žice afin des sensations surgissent comme celles dans l'histoire de la madeleine. On a lu Proust en meme temps sans parole échangée. Je me souviens que Proust était parmi les derniers auteurs dont on a parlé. L'année suivante, j'ai écrit l'histoire sur nous imaginaires, l'histoire qui t'a étonné et qui a marqué mon chemin en quelque sorte.


Apres toutes ces années, je connais tout sur toi, je connais ton rire, ton silence, tes paroles et toi d'auparavant, toi brut. Et cependant, je reste pétrifiée devant toi, comme une fillette de dix-sept ans. Bien que je te connaisse, mes paroles tournent vers une direction inconnue. Et on finit par ne se comprendre pas. On reste des côtés différents comme des étrangers complets.

Et pourtant, je reste incapable d'échapper à ce sentiment de t'avoir si proche comme si tu n'étais pas parti depuis 10 ans.

10.01.2017.

Samo jedan je po vodi hodao

Tlo postaje voda
A po vodi ne umijem hodati
I po tlu najprije bojažljivo puzah
Dok uspijeh stati na svoje dvije noge.
Po vodi hodati ne umijem
A kažu da život je uzburkano more
Sto preploviti treba
Brodolomu odoljeti
I smrt na kopnu dočekati.
Ni kopnom brdovitim
Izbrazdanim i kamenitim
Ja hodati ne umijem.
Dođoh na ovaj svijet u proljeće
Kad zelen golet prekriva
Kad djeteline pružaju ruke
Da ih kao srećku grebalicu ubereš
I s osmijehom uploviš u ljeto
Jesen, zimu i jos jedno proljeće.
A meni hladnu vodu pod stopala daju
Promrzlu vodu pod tlo mi prodaju
A ja po vodi hodati ne umijem.
Ja plivam kroz vašu mutnu vodu
I ostajem s čulima u zraku
Da kad kopno ugledam,
Da ponovo pužem
I iznova prohodam na svoje dvije noge
Tlom najdaljim od zraka vašeg
Jer po vodi hodati ne umijem.

09.01.2017.

Pika

.



08.01.2017.

Malo moje čupavo

Volim te čupavu i snenu
Dok mi bježiš pogledom
Dok te hvatam nespremnu
Zajedno s pramenom kose
Nemirnim i zaigranim
Što bi s mojim prstima da se igra
Tražim te u toj ženskoj stidljivosti
Da te volim poljupcima po vratu
I još malo više i malo niže
Da mirišem tvoju mliječnu put
Da te golicam i osmijeh ti izmamim
I te smijalice kao pečat
Tvoje posebnosti
Želim te
Samo gledati
Kako snena gledaš na sat
Dok ponoć otkucava vertigo u nama
Želim te ljubiti pogledom
Dok odlaziš u noć
I ostavljaš me u zagrljaju tvog parfema
Želim te voljeti
Daleko u proljeću kad te sretoh
I još dalje pod nekom drugom zvijezdom
Kada više niko nikoga ne bude volio.


Stariji postovi

žena zna
<< 02/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728

MOJI LINKOVI

mail:
sadržaj
Početkom i krajem isheklana vječnost
A onda preseliš
Bajka
Božijim dermanom
Bujrum
Bez kraja
Bijeg
Bliža no ikad
Da zadržim još zehru sna
Djevojčicin san u svijetu odraslih
Juznije nista novije
*** cuvam (...)
*** Da sam (...)
Disem
Dok nas smrt ne rastavi
Dova za esenciju onog sto nismo
Drvo zivota
Enchante
Et tout c'est toi
Hajdemo publiko amateri
Homo homini
Hvala
*** i sta ako (...)
Ja nisam
Jedan
Jer to nisam ja
*** jos uvijek (...)
Kandzama vremena fetus zove
Kojeg cutim
kratka je nit pocinka
La ilahe ilallah
Laku noc
Lambada tvojih kaplji
Lopoc
Lucifer luci venit cornicem homini fit
Ljiljan
"Ljubav"
Majka
Mrezama slobodna se radjam
Mrvice na putu ka tebi ptice su pojele
Nazdravimo
*** Ne mogu da pisem (...)
Ne zelim da pisem
Nebo nad Berlinom
*** Necu ti traziti (...)
Nemoj
Nesto bih vas zamolila...
Nikad
Utihnucem zelje
Djetetu od djeteta
Pogresna opklada
Nevinosti u ocima zapisanoj
Bivstvovanje tobom
Zivot bez zivota
Zena
*** znam da si tu (...)
Zar sada?
Zaboravi
Wicked game
VR.
*** volis (...)
Ulicna svjetiljka
Ukradena mladost
Tren
Tragom vlastite misli
Ti postojis
Tek toliko
Tebi, kojeg nisam voljela
tako cesto prave ljude zamijenimo pogresnim izborima...
Spektar
Slagalica
Sat budilnik na kraju je stola
Sarajevska
San
Sa stapom u izboranoj ruci
S cetvrt vijeka u dzepu
rijecju...glasom...dahom...
Retiens-moi
Razlivene boje u zlatnom ramu
Ravnoteza
Ravnodusnost u raljama erosa
Prokletstvo uspavanosti jos dolinom tumara
Prnjice u kandzice
Pocetkom i krajem isheklana vjecnost
*** Pitas me (...)
Pathetique
Otrov kroz ljudske puzavice
On laisse aller le temps
Odvise ljudsko
Odvise cudno
Ocuti
Nutrine na policama
Noc te mojom kraljicom krunise

Neotudjiv dio
Neotkidiv dio mene je muzika. Neki od onih koje volim su:

Boris Novkovic, posebno
"U dobru i zlu"
"Ajša"
"Mi smo jači i od sudbine"
"Šta je sa princezom moje vrele mladosti"
"Emily" - izuzetno draga
Olivia Newton John, pa cini mi se sve od nje :)
Kelly Family, posebno
"Nanana"
"Mama"
"An angel"
"I can't help myself"
Roxette, posebno
"Listen to your heart"
"It must have been love"
"Spending my time"...
Cindy Lauper, posebno
"I drove all night"
"Girls just wanna have fun"
"Time after time"
"True colors"
Celin Dion, posebno
"Because you loved me"
"Think twice"
"All by myself"
"The Power of Love"
"It's all coming back to me"...
Severina
"Nedostajes mi"
"Tvoja prva djevojka"
"To je moja stvar"
"Broš"
"Pogled ispod obrva"
"Poželi me"
"Prijateljice"
"Dalmatinka"...
Oliver Dragojević
"Magdalena"
"Cesarica"
"Žuto lišće ljubavi"
"Dženi"...
Kemal Monteno
"Pismo prijatelju"
"Sarajevo, ljubavi moja"
"Nije htjela"
MAGAZIN
"Kako sam te voljela"
"Tri sam ti zime šaptala ime"
"Ti si želja mog života"
"Ginem"
"Minut srca tvog"
...
Roy Orbison
"Love hurts"
"It's over"
"In dreams"
"Goodnight"
"Pretty Woman"
Zana:
"Vejte snegovi"
"Dodirni mi kolena"
"Rukuju se rukuju"
"Ozenices s ti"
Piloti i Kiki Lesandrić
sve :)
Oliver Mandić
"Odlazim a volim te"
i jos poneka...
...

BROJAČ POSJETA
158977

Powered by Blogger.ba