Kao neko ko je apsolutno apolitičan, i nikad nije bio ni u jednoj političkoj stranci, velik korak je bio otići na osnivačku skupštinu Platforme za progres. Mnogo poštujem i cijenim prof. Hadžikadića, i vjerujem da zaslužuje priliku.
Problemi su nastali pri samom dolasku gdje naše prijave i dolazak nisu registrirali (iako su nam uredno zaprimili sve lične podatke, uključujući i eventualne prethodne političke angažmane, radnu historiju i sl). Samim neregistrovanjem našeg prisustva, nismo imali priliku pročitati i upoznati se s načinom rada Platforme, kao ni sa akterima koji je predstavljaju. Ali, propusti se dešavaju, dajmo priliku u nastavku.
U nastavku kreće otvaranje Skupštine riječima uvodničarke koja nabraja "konstitutivna imena" umjesto svog vlastitog jer tobože predstavlja "sve nas". Jedno je predstavljati sve ljude, a drugo je negirati vlastiti identitet. Ne mislim da čovjek treba bježati od onog što jeste da bi bio sve ono što nije i ne može biti u jednom te istom trenutku. Kvantna mehanika jednostavno ne radi u makrosvijetu.
Zvijezda večeri koja je trebala "da zagrije atmosferu" i "odobrovolji" prisutne je mladi 21-godišnji student Elektrotehničkog fakulteta u Beču. Osoba koja nam 15tak minuta drži govor o tome šta i kako trebamo poduzeti mi u BiH, kako da svojim ostankom u BiH napravimo bolju atmosferu i kako će nam jedino znanje "izvana" pomoći da progledamo.
Problem koji je ovdje prisutan je da osoba koja je napustila BiH i ne misli se vraćati drži govor nama koji smo tu i, nećete vjerovati, trudimo se i pokušavamo svaki dan napraviti nešto bolje, o tome kako da progledamo i da nam bude bolje.
Da odmah raščistimo: nemam ništa protiv dijaspore, dapače, zahvalna sam ljudima koji su otišli i trude se povezati se s ljudima U BOSNI I HERCEGOVINI priznajući njihov trud, rad i zalaganje koje mora biti desetostruko veće nego ono uloženo u inostranom okruženju. Zahvalna sam rijetkim ljudima u inostranstvu kojima se mogu obratiti za pomoć u vezi s nabavkom opreme i literature za izgradnju vlastite ličnosti i svih onih mladih ljudi sa kojima radim u Bosni i Hercegovini da bi sutra bili bolji ljudi. Sretna sam da imam rodbinu i prijatelje koji mi mogu pomoći na daljinski.
Ali, to što je stanje u zemlji alarmantno, to što vlada korupcija i mnogi drugi problemi, to ne znači da ama baš niko u Bosni i Hercegovini "ne valja", i da baš niko ne umije biti dobar i uspješan. Kada sam čula tog mladog čovjeka s mjestom boravka u Beču, pomislila sam na najmanje jednog svog studenta koji je jednako, ako ne i uspješniji od njega, a s mjestom prebivališta u BiH. Koji je putovao po Evropi, iskoristio blagodati Erasmusa i mnoih drugih projekata i oplemenio se i poznavanjem stranih jezika, i razvijajući se u profesionalnom smislu kao inžinjer, i društveno kroz aktivnosti o kojima drugi mogu sanjati, kao što su profesionalno ronjenje, penjanje i dr.
Kada je još jedna mlada osoba izašla da nam se predstavi s ponosom govoreći da je magistar ekonomije i da govori ČAK dva strana jezika, pomislila sam na osobu u BiH koja ima dva završena fakulteta, dva magistarska, 6 stranih jezika i tri knjige.
I tako dalje....
Imamo mi u Bosni i Hercegovini itekako uspješnih ljudi. Možda ih ne čujete i ne vidite jer im ne daju, jer ne mogu doći do tog nadri javnog prostora da biste čuli za njih, ali oni postoje. Čine važne stvari u poljima u kojima djeluju, od umjetnosti, nauke do društvenog rada.
Gledajući te mlade ljude kako jedan za drugim se predstavljaju i poručuju da su uspješni i napredni i da će svojim vlastitim uspjehom, trudom i radom učiniti da i nama ostalim bude bolje, a uz sve to slušajući po nekoliko poštapalica, neugodnih pauza i sličnih propusta u javnom nastupu, ne mogah ne pomisliti - zar ih baš niko nije mogao spremiti za taj tako važan javni nastup? Ako već ne znaju i ne umiju sami sastaviti nekoliko rečenica kojima će se u dvije minute predstaviti pred nekoliko hiljada ljudi, onda je ta ista Platforma morala angažovati konsultante ili neke druge stručnjake koji bi te mlade ljude spremili za javni nastup. Koji bi sa njima izvježbali govor, izgovor, verbalnu i neverbalnu komunikaciju s publikom, kao i odnos na sceni.
Pripremajući se za potpuno nevažnu konferenciju, kolege i ja smo se nalazili desetak puta i isprobavali naše govore, snimali se i puštali u eter snimke i zapisivali greške u govoru da bismo ih osvijestili u našem umu i ne ponavljali ubuduće.
Mozda sam ja cjepidlaka, perfekcionista i trazim previse i nemoguce, ali uz sve što radimo mora ići i prezentacija onoga što radimo. Ako smo tehnička lica, to ne znači da je dozvoljeno biti nepismen i ne poznavati jezik, ako smo humanisti, to ne znači da Njutn i Ajnštajn trebaju biti španska sela za nas. Ako smo pravna lica, to ne znači da ne trebamo znati množiti u glavi dalje od dvocifrenih brojeva.
Javna ličnost koja pretenduje da nekog ili nešto predstavlja, mora biti na određenom nivou znanja po svim parametrima. Renesansni ljudi su izumrli i niko ne govori o novom Da Vinciju, ali osnove se moraju poznavati, a posebno znati predstaviti sebe i ono što neko jeste da bi mogao predstavljati nekoga ili neke druge.
