žena zna

čovjek čovjeka znanjem oplemeniti ne može

30.12.2006.

Utihnućem želje

poželim pljunuti

a da u pljuvački nema krvi

poželim skočiti

a da ne padnem

poželim gledati

a da na očima nije staklo

poželim popiti gutljaj vode

a da u njoj nije prah

poželim čitati

a da nisu dijagnoze i prognoze

poželim leći

a da nije bolnički krevet

poželim voziti se

a da nisu bolnička kolica

poželim tetovaže

a da nisu tvrdi flasteri

poželim parfem

a da nije sumporasti opijum

poželim šalove i marame

a da nisu suhi zavoji

poželim muškarca

a da nije u bijelom

poželim sebe

al' bez aparata i preparata

poželim živjeti

a da ne um(i)rem

 

27.12.2006.

Djetetu od djeteta

Kad bi kosti umjele govoriti

Kad bi prsti međ' kamenjem umjeli govoriti

Kad bi mrtve zjene u svod zagledane umjele govoriti

koliko bi surove istine

krvlju potopljene

izgovorile

 

Kad bi koža umjela pustiti jecaj

Kad bi rastrgane nitne tijela umjele pustiti jecaj

Kad bi mrtvo srce zauvijek zaustavljeno umjelo pustiti jecaj

koliko bi glasne zvuke

oružjem nadjačane

pustilo

 

Kad bi materica umjela suzu roditi

Kad bi svako prerezano rebro umjelo suzu roditi

Kad bi mrtva majka s fetusom u sebi umjela suzu roditi

koliki bi zarcvenjeni okean

bestidnošću prebojen

naplavila

 

Kolike bi još kule i gradove

načinila sva istruhla tijela fetusa i dojenčadi

Kolike bi još mostove i pute

načinila sva potrošna tijela silovanih djevojčica

Kolike bi još uvale ispunila

sva krvca nasilno istisnuta, a tek zorom protekla

 

ispunjava i plavi

izgrađuje i puni –

svijet na djeci o(p)staje

27.12.2006.

.

beznačajno?

27.12.2006.

.

poznato?

27.12.2006.

.

primjetno?

27.12.2006.

Pogrešna opklada

mislih da ću ja biti ta koja odlazi

mislih da će ljeta ispiti slast sa usne

mislih da će snjegovi prekriti pogled

mislih da će kilometri progutati misao

da će talasi slova u pijesku isprati

da će budilnik spriječiti idilu

da će vjetri želje zakovitlati

da će apatija uzde uzet

 

pogrešno mišljah

ti si bio taj koji odlazi

bez pogleda

bez dodira

bez misli

ičega

 

pogodbe su strašna stvar

trampe su pogubne

lomače nezasite

 

kad život smrti

tebe trampi

 

19.12.2006.

Nevinosti u očima zapisanoj

 

 

ljubavi,

to što ljubavlju nazivaš

ljubavlju se ne zove

 

Nije to trenutak strasti

niti su to godine smiraja

Nije to uzavrela požuda

niti su to razmijenjeni osmijesi

 

Nije to posijano sjeme

niti su to godišnje sjetve

Nije to ubrani grozd

niti su to plodonosne žetve

 

Poljubac kojim zaključaš riječ

Dodir kojim zamrzneš pokret

Dah kojim prisvajaš moj

ni zrnom pustinje ljubav nije

 

I ne znam što jeste

ne znam što bješe

niti što biti će

 

ali,

ljubavi,

to što ljubavlju nazivaš

ljubav se ne zove

19.12.2006.

.

.

19.12.2006.

.

.

19.12.2006.

Bivstvovanje tobom

ako nisam tvoj dlan koji snijeg prima

ako nisam tvoja beonjača u kojoj mjesec se ogleda

ako nisam tvoja ušna resica što zatreperi na zvuk kišnih kapi

ako nisam tvoja donja usna što zadrhti pred pohabanom željom

ako nisam tvoj korak kojem snjegovi i ledovi klanjaju se

ako nisam tvoj san kojem predaješ sebe pred noćne vile

ako nisam tvoja smijalica što vaskrsne u osvit sreće

ako nisam tvoja misao kojom zori otpozdraviš

ako nisam tvoja molitva kojom vječnosti hrliš

nek' budem i ostanem ništavna

van bedema tvojih dvora

van carstva tvojega

van tebe

takvoga

19.12.2006.

.

.

19.12.2006.

.

.

15.12.2006.

Život bez života

 

To sjajno ruho što oblačiš

i lažni osmijeh što stavljaš

na uvehlo lice

 

Te hladne ruke kojim grliš

i te prazne riječi kojim hraniš

svoje zatrovano srce

 

Te uši kojim ne čuješ

i slijepe oči kojim ne vidiš

ljepotu zbog tmine

 

I zbog čega

I zbog koga

postala si slijepa i nijema

 

Zarad sjaja i blještavila

čija svjetlost s mrakom druguje

 

Zarad ovosvjetskog govora

koji dušu truje

 

I sve će opet ništa da postane

i svo blago svijeta da nestane,

ali ti –

ti umireš da bi živjela vječno,

jadno i ponizno, ili srećno,

ti umireš da bi živjela

s dušom svojom

i onim što je na njoj

jer sve to je

samo tvoj put i samo tvoja borba

 

15.12.2006.

Žena

Plesala je pjesmu munja

i pjevala ples grmljavine

 

Slušala je riječima hrskavog lišća

i pripovijedala svakom mukom kapljom

 

Umjela je poći na počinak

i rosom šaptati svakoj zori

 

Pojila je rijeku svojom krvlju

i opraštala se svojim dahom

 

I rađala, i živjela, i disala

i šaputala i počivala

 

Plesala je pjesmu munja

i pjevala ples grmljavine

 

A onda, samo jedan i posljednji

tihi počinak udahnula zauvijek

15.12.2006.

* * *

znam da si tu

pogled kroz prozor

kroz granje drveća

preko oronulih zgrada

seže do tebe

znam da sinoć si bio tu

i da je i tebi stalo

i da želiš

i da strahuješ

i da misliš

želim da vjerujem

u sve te bajkovite riječi

i tako silno želim

a tako me

sumnje i strahovi dozivaju

jer večeras mi trebaš

i večeri

i jutrom

treba mi krajičak tvog oka

da me prati

da znam da ti si uz mene

treba mi krajičak tvog srca

da me čuva

da znam da sam sigurna

treba mi krajičak tvoje misli

da me vodi

da znam da cilj je naš

a jeste

zar ne

15.12.2006.

Zar sada??

Usne se razvlače u osmijeh

na bljedolikom licu

 

Zjenice glume radost

u zastakljenim očima

 

Samoljepljive stvari ispadaju

iz hladnih ruku

 

Bojim se i drhtim

kad vidim te da dolaziš

 

Preznojavam se i ledim

kad vidim te da smješkaš se

 

Nesvjestim se

pred tvojim pogledom obećanja

 

Plačem

nad tvojim klicima sreće

 

Bojim se

Drhtim

Ledim

Nesvjestam

 

Jer

 

Sretan si

Dolaziš

Smješkaš se

Ostaješ

 

A ja to/e više ne želim

15.12.2006.

Zaboravi

Ni ne pomišljaj da pričaš o ljubavi

pa ti o tome pojma nemaš

 

I ne pomišljaj da me osuđuješ

ti nemaš prava na to

 

I ne usuđuj se prići mojoj riznici

bio si tu i nisi to znao cijeniti

 

I ne usuđuj se čitati moju pjesmu

bar nek stihovi ostanu nepovrijeđeni

 

I ne pokušavaj biti požrtvovani prijatelj

kad žrtva ne bijaše, a prijatelj već odavno nisi

 

I ne pokušavaj glumiti zainteresovanost

pa ja sam ta koja te najbolje poznaje

 

I zaboravi na zastarjele sentimentalne bljuvotine

jer nijedna više ne dolazi do mene

 

I zaboravi na stare požutjele slike

one niti čine sadašnjost, niti hrane budućnost

 

I zaboravi i na mene

i pusti mene da zaboravim

15.12.2006.

Wicked game

 

Oprosti

što sam uplašena

sve će biti uredu

 

Oprosti

što vrištim

ne sikiraj se

 

Oprosti

što plačem

sutra će biti bolje

 

Oprosti

što mrzim

ljubav je duboko u tebi

 

Oprosti

što bježim

nasmiješi se povratku

 

«sjekiru među oči

kao posljednji pokušaj preobraćenja»

15.12.2006.

*VR.

večeras glumim sreću

večeras glumim budućnost

 

gledaj kako plešem

kako vrtnji se predajem

s desnom prema gore

i lijevom ka dolje

 

u bjelini što pogled ti grebe

u brzini što dah ti trga

u (o)smijehu kojeg nema

 

gledaj kako ćud čupam

i dlaku ližem

kako oštricu zarivam i bijela ostajem

 

vrteškom se vrtim i vrtnju vršim

 

rez po rez

riječi sve manje

osjećaj još jači

huk još veći

 

otrov

otvor

svjetlo

 

publika i dalje gleda –

 

sviće

zora sviće

još jedna noć

samo

iscenirana

 

*VR. – lat. versus - PROTIV

15.12.2006.

* * *

voliš ismijavati ali ne voliš biti ismijan

voliš kad ne voliš ali ne i kad te ne vole

voliš kad pišeš ali ne i kad pišu

voliš umrijeti ali ne biti mrtav

 

mrziš laž ali ne i kada lažes

mrziš arogantnost ali ne i kada si takav

mrziš igru riječi ali ne i kada je praviš

mrziš glupe farse ali ne i kada si u njima

15.12.2006.

Ulična svjetiljka

Tako gorda i ponosna

moćna pred stotinama pahulja

što igraju igru

i gube se

u njenoj svjetlosti

 

tako snebljivo i snuždeno

poput ostarjele, brižne majke

gleda duge i kratke

sigurne i izgubljene

korake nijemih prolaznika

 

Tako blaga i nježna

poput povjerljive prijateljice

krije i čuva

ukradene i poklonjene

poljupce zaljubljenih

 

Tako godinama stoji

i igra igru pahulja

i sanja snovima ljudi

i gleda očima vječnosti

ta stara ulična svjetiljka

15.12.2006.

Ukradena mladost

 

osluhnem tu staru pjesmu

I glavom mi prozuji misao

da i ti ćeš biti stari

kao i sve druge sjene

 

novi je igrač već u džepu

uže u ruci

ja na sedlu

konji upregnuti čekaju

 

ali...

 

zar tako je teško?!

 

tamo gdje treba

tamo dokle treba

tamo u šta treba

ne dolazi ta prava misao

 

to nije bio mjesec

niti period

niti godina

 

bili su to

rođendani

osmijesi

koncerti

strahovi

pogledi

seanse

zadaci

ljutnje

koraci

šutnje

riječi

noći

suze

 

ljubav

 

zar tako je teško?!

 

iščupati

isjeći

otkinuti

zaklati

 

ukradena je jedna mladost

uzeta je lukavo i podmuklo

u zamjenu

za svijet na dlanu

15.12.2006.

Tren

ne mislim o kišobranu

jesenjih kisa oktobra što trči

ne mislim o šeširu

ljetnih vrelina jula što čeka

ne mislim o kaputu

zimskih snjegova januara što se sprema

 

ostavljam strahove

nemire

brige

 

ostavljam zastakljene oci

drhtave usne

hladne ruke

 

ostavljam sve titraje u staklenu bocu

nošenu olujama i vjetrovima pučine

 

samo ovaj tren

mišlju i djelom zadržim

samo ovaj tren

nama hoću da živim

 

sehara je otvorena

sve one teške riječi

zbrisane su tobom kraj mene

svi gorući upitnici

iskrenošću ugašeni

 

i kad si ti onaj kojeg osjetim

i kad sam ja ona koju živim

i kad stapanje kockice boji

slagalica se smješi

i ništa mi više

nije potrebno

jer ti si tu

15.12.2006.

Tragom vlastite misli

U početku bijaše dogma

i jedan put

Odgovori bez ijednog pitanja

moraše biti tačni

Duga nije bila spektar

duga je sivilo

Nebo nije plavo niti sunce žuto

samo manje crno

od onog noću

 

Ali...

Nema ali

Dobio si odgovore servirane

u srebrnom posuđu

Što želiš više

 

Nisam tražio svećenika

želio sam učitelja

I vidio toliko puteva

a nigdje taj vaš

 

Starac je morao da igra

igru djeteta

Mora je da stvori

novi početak

 

Da bi našao put do kraja

Jer

Na kraju bješe sloboda i smisao

 

15.12.2006.

Ti postojiš

 

Pojaviš se

Pronikneš

Iz te blagorodne zemlje

Pružaš ruke nebu

Poklanjaš osmijeh suncu

Nudiš sebe zvijezdama

Predaješ se crnoj noći

Druguješ sa njom

Da bi sutra prevario dan

 

Postojiš

Prelaziš

Taj dugi, nesagledivi put

Svaki dan postaje noć

I svaka noć postaje dan

I vjeruješ

Samo ono što sekund tvog uma

Vidi

I boriš se

Za ono što milijarde tvog uma

Osjete

A voliš ih oboje

 

Nestaješ

Budiš se

Iz kratkog, nedosanjanog sna

Spoznaješ nebo

koje nikada nisi udahnuo

Vidiš sunce

koje nikada nisi osjetio

Dosežeš zvijezde

koje nikada nisu bile tvoje

I vraćaš se onoj blagorodnoj zemlji

I nastavljaš postojati nematerijalnim

15.12.2006.

Tek toliko

nisam mehlem tvojim ranama

ni knjiga tvoje biblioteke

ni sazvijezđe tvog neba

ni baklja na tvom putu

ni tinta tvog pisala

ni ukras tvoje sobe

ni ruža tvog vrta

ni muzika tvoja

ni sahat tvoj

ni život

 

i neću

i ne želim

i ne tražim

da budem sve to

niti nešto

niti išta

ništa

 

nešto -

...ipak...molim

da ne budem so tvojim ranama

i da budem slovo tvoje biblioteke

i da budem zvijezda tvoga svoda

i da budem šibica tvoga puta

i hartija tvoje tinte i tvog pisala

i mošus tvog bivanja

i latica tvog cvijeta

i nota

i sekund

i dah

 

tek toliko

da živiš me sobom

bez mene

 

 

15.12.2006.

Tebi, kojeg nisam voljela

Sjetiću se noćas tebe

sjetiću se svake naše noći

svakog pogleda, dodira

i svega što sam tada voljela

osim tebe

 

I mogla sam biti sretna

i sigurna

i voljena –

ali ne i da volim

Još je samo to nedostajalo

tako tanahno i neprimjetno –

ljubav

 

I imala sam tvoje nježnosti

tvoju pažnju i tvoje misli

i sve si to mogao imati i ti,

samo sam jedno čuvala

skriveno i sebično u sehari –

ljubav

 

I sjetiću se noćas tvog mirisa,

naših zvijezda

i skrivenih klupa u noći

i sjetiću se noćas svake

majušne niti što na tebe sjeća –

i tebe, dragi,

tebe, kojeg nikad nisam voljela

15.12.2006.

tako često prave ljude zamijenimo pogrešnim izborima...

biserje

za kukuruzna zrna u kokošinjcu

lavandu

za opijajuće arome gradske deponije

 

toliko mjeseci

za javu bajkovitih palata

taj momenat

za kišu poplavljenih domova

 

posvećenost

za prosute hrapave poglede

bljesak

za mrkle januarske noći

 

i još podzemljenog toga

i još poklonjenog toga

i još željenog toga

za okrnjeni dodir

za zaparani dah

za sljepoću

za gluhoću

 

njih zamijenjene

rijeka odnese

ove uzete

rijeka ispljunu

 

i što može dijete

što plivati ne zna

i što može zemlja

što teći ne umije

 

mogu još samo u proplanke i stijenje

da o tebi tako kratkom i dubokom

rječju krunu stavim

vjetrom ehom tvom jugu otpozdravim

15.12.2006.

Spektar

Crna je crna

i ne može biti siva

niti manje ili više crna

 

I crnu vidim i ja

vidiš je i ti

i ugleda je svako

bar na trenutak

ako je već ne živi

na mramornoj stepenici

 

I daltonista vidi crnu

kao crnu,

možda ugleda plavu ili zelenu

kao crnu

ali crnu uvijek kao crnu

 

Ljubav vidim prema Bogu

ti prema njemu

on prema njoj

 

Jabuka je crvena

možda malo narandžasta

a možda se nazire i malo žute

 

On ima plave oči

iako kaže da su zelene

a majka mu tvrdi da su

modrozelene boje

 

Nebo je plavo

i bijelo

i svijetlo-plavo

i plavo sa bijelim oblacima

 

Crna je crna

duga je spektar

15.12.2006.

Slagalica

Učili su me da slušam

ali nikada da pričam,

da pričam o sebi

o svom danu

i svom trenutku

 

Učili su me da čitam

ali nikada da pišem,

da pišem o sebi

o svojim junacima

i svojim princezama

 

Učili su me da gledam

ali nikad da vidim,

da vidim sebe

svoju zamrljanu sliku

i svoje boje

 

Učili su me da trčim

ali nikad da hodam,

da hodam svojim sokakom

svojom avlijom

svojim koracima

 

Učili su me smrti

ali nikada da živim,

da živim ovdje i sada

svojim sjećanjima i nadama

svojim bićem

 

Učili su me svemu

i sve sam naučila

ali slagalicu nisam uspjela složiti

Žao mi je...

15.12.2006.

Sat budilnik na kraju je stola

poliću tvoje blaženo lice

krčagom hladne vode

a ti ni pokreta nećeš napraviti

 

u tvoje nevine oči

uperiću snopove bijele svjetlosti

a tvoje zjenice umrtvljene će ostati

 

pred oronulu prloču mrtve majke

dovući ću tvoje živo truplo

a tvoje srce ni treptaja načiniti neće

 

i što to ja mogu

tvojim blijedim očima

tvojim pjenušavim ustima

tvom prašinom zamandaljenom srcu

 

ne čitaš krvlju napisane

riznice tvojih podruma

ne čuješ plačom odsvirane

najpotresnije evergreen-e

 

ne osjetiš suhu zemlju

kojom napuniše usta tvoje majke

ne sjećaš se svojih suza

kojim si molio da prestanu je silovati

 

zaboravio si očeve oči

u crvenom bazenu njegovih ruku

zaboravio si sestrine oči

koje u tebe vječno gledaše na hladnom kamenu

 

i što to ja mogu

tvojim blijedim očima

tvojim pjenušavim ustima

tvom prašinom zamandaljenom srcu

 

15.12.2006.

Sarajevska

Kako samo poželim

prošetati Titovom i Ferhadijom

udisati tople ljetne noći

osjećati zavodljive muške mirise

i znati da jedan pripada meni

 

Kako samo poželim

ponovo živjeti Baščaršijske Noći

upijati ko nekad sarajevski dah

i sretati draga, poznata lica

 

Kako samo poželim

sjediti na kamenu Žute tabije

i gledati svjetla posuta po gradu

kao zvijezde po tom vječnom svodu

 

Kako samo poželim

Bembašu i vodoskoke na Miljacki

te oronule kućice i mahalsku džamiju

pa i zbunjene turiste s blicevima unaokolo

 

I u silnoj želji i čežnji

zateknem se u još silnijoj ljubavi

prema svakom kamenu grada

i samo s jednim pitanjem:

Pobogu, gdje sve to nestade?

15.12.2006.

San

Strasti i struje nose te dolje,

iluzija postaje stvarnost

i ponovo si na dnu

 

Opet si u bezličju svega,

prolaziš kroz staru rutinu

i ne pričaš o snu

 

Zaboravljaš da si izašao,

da spoznao si stvarnost

i jedinstvo samog sebe

 

Ponovo postaješ pijun

u dosadnoj igri laži

nepopravljivoj za tebe

 

I sve je u neredu i kaosu

i duše su zarobljene

u tijelima neosviještenih

 

Najluđi san je java

i tu nema raspoznaje

dobrih od zlih

 

Otvori srce i um

i zaboravi sve što znaš,

osvijesti se

 

Nahrani svoj razum

i pokucaj na vrata intelekta,

probudi se...

15.12.2006.

Sa štapom u izboranoj ruci

iako hologramski postojana

iako pameti razriješena

iako morala siromašna

iako napola truhla

tijela njihova

uspjela su

taknuti me

 

iako mladošću (do)življena

iako zauvijek pozdravljena

iako nepovratno puštena

iako vječno sklopljena

sjećanja njihova

uspijevaju

naći me

 

iako kazaljkama zaustavljene

iako zaboravom okačene

iako pričama uokvirene

iako čađama okićene

te slike njihove

uspijevat će

ovlažit me

 

i kupiću maramicu

i kupiću paketić maramica

i kupiću paket paketića maramica

i najtanja nitna bit će skvašena

 

a neće znati to on

a neće znati to ona

a neće znati to ni njih dvije

a ni ono dvoje iz predzadnje klupe

 

još samo ona misli

još samo ona odluta

još samo ona međ' prste proplete

grubu vunu prošlih zima promrzlih

 

još samo ona

jer ne stigoh odsanjat

jer ne stigoh (od)živjet

a kuca kucavica s naočarima na očima...

15.12.2006.

S četvrt vijeka u džepu

S četvrt vijeka u džepu

S naočarima varljive dioptrije

S tetovažama od godova

S kalajisanim licem

S brdovitim dlanovima

S pepeljastim nitnama

S koljenima smočenim

S tarot kartama u porama

S preštampanim slovima u zjenama

S gužvanim papićima od bombona

Sa zamagljenim kartama od kina

S prigušenim smijehom komedija

S prigušenim plačem tragedija

S blanko portretima

S neulovljenim rukovanjima

S uzdahnutim poklonima

S izdahnutim nagonima

S četvrt vijeka u džepu

S vijekom četvrt njega van džepa

15.12.2006.

rječju..glasom..dahom...

sa njim sam ja ona koja ležaše stotinu godina

sa njim sam ja ona koja plače ali od smijeha

sa njim sam ja ona koja se sunča bez rešetki

sa njim sam ja ona koja govori što misli ne misleći o riječima

sa njim sam ja ona koju slušaju a ne koja sluša

sa njim sam ja ona što slatkoću slatkoćom zna

sa njim sam ja ona što horore samo kroz filmove zna

sa njim sam ja ona što tugu samo u knjigama pozna

sa njim sam ja ona što nedođijom leti

sa njim sam ja ona što na zrnu graška spava

sa njim sam ja ona kojoj zimi kaput ne treba

sa njim sam ja hErMINA koja

i pleše i ljubi i voli i živi

jer tobom bivajući ono što jesam

i vuk prestaje biti vukom

i ostaje čovjekom.

 

15.12.2006.

Retiens-moi

kad poželim se skriti pod tvoju košulju

ne zakopčavaj je tada

bar ne do vrata

 

kad poželim se ušunjati međ' tvoje prste

ne skupljaj ih škrto

bar ne do kraja

 

kad poželim krstariti tvojim azurom

ne širi crne zjene

bar ne do ruba

 

kad poželim uploviti u kaplje tvoje arome

ne presušuj ih naglo

bar ne do zadnje

 

al' kad poželim nove staze osvajati

zadrži moje korake

sve od prvog

 

al' kad poželim ukrasti zvijezdu padalicu

zadrži moje ruke

sve od prsta

 

al' kad poželim s lastama jugu (od)letjeti

zadrži moja krila

sve od pera

 

al' kad poželim novo korijenje vrtu pokloniti

zadrži moje cvijeće

sve od polena

 

jer kad poželim novi naslov zapisati

zemlja zemlji u zagrljaj hrli

i još samo na tren poželim...

14.12.2006.

Razlivene boje u zlatnom ramu

 

Nacrtaću ti oči

boje hladne rijeke

da bih se mogla napojiti

da bih se mogla ogledati

da bih se mogla rashladiti

 

Nacrtaću ti nos

ozbiljan k'o dijete na tuti

da bih mogla odgovoriti

da bih se mogla namrštiti

da bih samo mogla odbrusiti

 

Nacrtaću ti usne

i pune i sočne i slatke

kao šampita

da bih se mogla topiti

da bih se mogla maziti

da bih se mogla pojiti

i još nadati

i još smijati

i još čitati

 

Nacrtaću ti bradu

jer znam da je voliš

jer znam da je želim

nositi na vratu

osjetiti na licu

ni nepošumljenu

ni prorijeđenu

tek koji dan staru

 

Nacrtaću i tebe

tamno plave naravi

jarko crvenih snova

livadsko zelenih želja

i prošlost boje crvene djeteline

i budućnosti sunca poslije kiše

 

I samo još sebe da nacrtam

pa možda kogod i urami

14.12.2006.

Ravnoteža

Previše je praznih pogleda i neizrečenih misli

Previše je onih koji ne misle

Previše je dosadnih razgovora

Malo je smijeha

Malo je slobode

Malo je truda

Malo je vjetrova koji pušu istočno

Previše je brzih oluja

Previše je loših vijesti i teških riječi

Previše je sjećanja

Malo je zadržanih trenutaka

Previše je nepročitanih knjiga

Previše je izgubljenih duša

Previše je izgubljenog vremena

Malo je odigranih partija šaha

Malo je iskrenosti

Malo je prijatelja

Malo je ljubavi

Previše je drskosti

Previše je onih koji trče

Previše je onih koji mole za sekund, mrvu, kap

Malo je zadovoljnih

Previše je nezainteresovanih

Malo je snova

Malo je nadanja

Previše je stvarnosti

Previše je propuštenih vozova

Previše je neriješenih zadataka

Previše je neispričanih priča

Malo je konačnih planova

Malo je otpjevanih pjesama

Malo je zapisano

Malo je shvaćeno

Malo je komedija

Previše je nepotrebnog

Previše je onih koji čitaju s praznih listova

Previše je onih koji ne pišu

Previše je ovog života, a malo onog tamo

Ili obrnuto?

 

A dovoljno je....

14.12.2006.

Ravnodušnost u raljama erosa

mogu te voljeti

ali to neće biti ljubav

mogu te željeti

ali to neće biti požuda

mogu te se sjećati

ali to neće biti nostalgija

 

bit će to nešto poput onoga

što dva poznanika strancima ne čini

i nešto poput onoga

što dva djeteta

zaigranim čini

bit će to nešto poput onoga

što mi kao nama nismo dali

 

A čak se ni ne poklanja

tek tako biva dodijeljeno

i vuče se uskom stazicom

za stopama drugih

 

Možda da smo malo vukli na početku?

U sridi ipak nema mjesta

Tuđe ipak nema smisla

Samo nas naše

hramljući

stiže

 

I voljeh i bijaše

I željeh i bijaše

A ne sjećah se jer bješe

 

I mogu te voljeti

ali to neće biti ljubav

I mogu te željeti

ali to neće biti požuda

mogu te se još samo sjetiti

al' ni na tren to neće biti nostalgija

14.12.2006.

Prokletstvo uspavanosti još dolinom tumara

riječi ne dolaze do stomaka

ali dolaze do želuca

riječi ne dolaze kroz krv

ali dolaze do srca

 

one nisu u čaši vode

al' su kap na pijesku

one nisu u svodu nada mnom

al' su gràd nad povrćem

 

a one koje pišem

i one koje brišem

i svaku koju pomislim

i svaku koju usnijem

i koju ispljunem

i koju progutam

- moja je -

 

ni rob ni gospodar

ni prikovani ni dželat

a i dalje vidiš slamku

kao svaku

 

snovi su lijepi

maštanja još ljepša

nadanja još iluzionarnija

 

no palate na seljakovom pedlju zemlje

ne grade se

no plitkim potočićem veće mahale

ne krstari se

 

pružiću ruku

ali ne i riječ

pustiću poljubac

ali ne i riječ

 

ova dolina još je škrto nepohođena

 

14.12.2006.

Prnjice u kandžice

mrve od izrezanog hljeba

zadrži u grkljanu

dovoljno dugo

da osjetiš

grčenje

 

praznu metalnu kašiku

zadrži u ustima

dovoljno dugo

da osjetiš

gađenje

 

ustajali žućkasti urin

zadrži u nozdrvama

dovoljno dugo

da osjetiš

trulež

 

dobro naoštren nož

zadrži na rukama

dovoljno dugo

da osjetiš

oštricu

 

dovoljno dugo

jer u mom grkljanu

jer na mojim usnama

jer u mojim nozdrvama

i na venama mojih ruku

 

i grčenje

i gađenje

i trulež

i oštricu

ostavio si predugo

 

molimo vas

pokupite svoje bljuvotine

nalazimo se u zaštićenoj zoni

rezervat za nesvrstane životinjske vrste

nalazi se četiri godine dalje

desno, lijevo, gore, dolje

bilo kako

bilo gdje

ali sad

14.12.2006.

Početkom i krajem isheklana vječnost

dok krvca tvoja mnome kola

dok vapaj tvoj mnome huči

dok treptaj tvoj sobom osjetim

dok dio tebe sobom nosim

 

dok srce matericom kuca

dok ručice posteljicu dotiču

dok glavica pore osvaja

dok nožice miluju mi

tvoju ruku na stomaku

 

kako tebe da ne mislim

kako tebe da ne dišem

kako tebe da ne snivam

kako tebe da ne ljubim

 

kad prvim treptajem oka

pred tobom sklopih oči

kad prvim milovanjem

pred tobom svila me ogrnu

 

jer prvi poljubac

tebi je vjetrom poklonjen

jer prva nježnost

tebi je mjesečinom spuštena

 

i zato ne prosi za sumnju

i zato ne prosi za slutnju

niti za pravila

niti za racio

 

jer prvim pokretom

jer prvim šumom

prvim osjetom

prvim

 

na sve ostalo zavjesa pada

ona što skrije staro

ona što nosi staro

što briše staro

 

i kraj nam vječnošću slika

vječnošću rijeka i plodova

vječnošću blagog hlada

vječnošću tebe i mene

iskonskih

14.12.2006.

* * *

Pitaš me da li sam zaljubljena

i da li volim

Pitaš me da li sam zbunjena

i da li osjećam

 

Ja se smijem

Ja plešem

Ja sam sretna

 

Gledam vedrinu neba

i znam da svod je u meni

Osjećam iskušenje što vreba

i znam da ostaje u sjeni

 

Ja se divim

Ja udišem

Ja sam ispunjena

 

I ne pitaj me da li sam zaljubljena

i da li volim

I ne pitaj me da li sam zbunjena

i da li osjećam

 

Jer zaljubljena sam u život

i volim da živim

Jer znam ono što vjerujem

i znam da (ja) Mu se divim

14.12.2006.

Pathetique

Pourquoi attandre

Pourquoi etre ici

quand il ne vient pas

quand il n'importe pas

 

Mais

il y a une esperance

encore

je ne sais pas pourquoi

je ne sais rien

 

Le jour passe

a l'eternite

pour disparetre

et ne revient jamais

 

Le soleil se couche

les gens vont

seulement moi

je reste

j'attands

j'ecoute

mais

je n'entends rien

c'est la realite

et moi

encore

je ne comprends pas

je ne sais pas

 

Je cherche

mais

je ne trouve pas

les mots

lesquelles j'ai besoin

pour m'aider

maintenant

 

Toujours est comme ca

mais

je ne vois pas

qu'est-ce que se passe

devant moi

 

Je n'ai pas

encore le temps

je dois aller

je dois oublier

toi et notre place

et tout ce que se passe

Aurevoir

pour toujours

 

14.12.2006.

Otrov kroz ljudske puzavice

Tebe, koja vjeruješ

Tebe, koja Bogu kucaš

Tebe, koja Bogu moliš

Tebe, koja čistija si

(ili bi bar trebala biti)

Tebe, koja poniznija si

(ili bi bar trebala biti)

 

Tebe kumim

da strijele za tuđa srca

u svom zadržiš

Tebe molim

da omče za tuđe vratove

od svog ne odvezuješ

Tebe preklinjem

da trnje svog ružičnjaka

mojim rukama ne polanjaš

 

lisicu u sebi

prepusti ženi

vuka u sebi

prepusti čovjeku

zadrži glas slavuja

zadrži pokret labuda

predanost pčele i mrava

i ne zaboravi esenciju duše –

zmiju je potrebno vlastitim rukama ubiti

14.12.2006.

On laisse aller le temps

Osjećam da mogu da zaboravim,

i da nastavim dalje,

ali ne želim da nađem snage

da napustim ovu mrtvaju

 

Osjećam da još si tu

čujem tvoje riječi i tvoj korak,

posvuda vidim tvoj trag

i (sve to) polahko, čežnjivo ranjava

 

Osjećam da s tobom sam zavoljela

i patnju i suze krasotice

što čine ovu dušu i ovo lice

gubeć' bez traga ono što imali smo

 

Osvrćem se, sjećam

onog što bješe u našem vremenu

što na sebi nemaše koprenu

koja tjera na strah i bijeg

 

Sada smo samo prolaznici

jedne sive ulice u nepoznato

s teretom u nama

manjim ili većim

14.12.2006.

Odviše ljudsko

Gledam te

Postaješ ono od čega bježim

Navlačiš taj stereotip

kao najtopliju bundu

u ovoj sibirskoj zimi

 

Tvoje lice je isto

i tvoje ruke i tvoj hod

ali ne i ti

Tebe više ne vidim

samo odraz onog oko mene

zaštićen tvojom opipljivom pojavom

 

Čitaš te nove knjige

stranicu po stranicu

oblačiš kao suho zlato

i postaješ kitnjava

kao novogodišnja jelka

 

Samo...

kad nestane struje

i lampice prestanu svjetlucati

ostaje sagorjela ona

sagorjela ljudskom odvratnošću

sagorjela ljudskim četveronošcima

i ljudskim čeljustima

i tobože ljudskim zakonom jačeg

 

Ostaje ona

samo jedna od svih

presahlih pred svim onim

ljudskim u nama, ljudima

 

14.12.2006.

Odviše čudno

Čudno je to

kako ćeš me voljeti

kad ne budem tu

 

Čudno je to

kako ćeš me željeti

kada ne budem željela ništa

 

Čudno je to

kako ćeš me tražiti

kad se pronađem

 

Čudno je to

kako ćeš me trebati

kad mi više ništa ne bude trebalo

 

Čudno je to

kako ćeš mi pisati

kada ne budem mogla čitati

 

Čudno je to

kako ćeš trčati stazom

kojom ja više nikada neću

 

Čudno je to

kako ćeš misliti na mene

kad se oslobodim svih misli

 

Čudno je to

kako ćeš čuti moj glas

kada ga ni sama ne budem čula

 

Čudno je to

kako ćeš baš tada imati vremena,

volje i želje da budeš sretan

no ja ću već odavno biti daleko

14.12.2006.

Oćuti

Slušaj

samo slušaj

osluhni samo jednom

 

Ne tražim ti presvetu mudrost

Ne tražim ti savjete

Niti riječi

 

Samo

 

slušaj

osluhni

samo budi

 

Ne tražim ti zajedničke snove

Ne tražim ti uspomene

Niti sjećanja

 

Samo

 

oćuti

poslušaj

samo budi

 

Kada ne mogu završiti knjigu

Kada ne mogu riješiti zadatak

Kada ne mogu da plešem

Kada ne mogu da pišem

 

I kada ni pjesmu

ne mogu da napišem

ti saslušaj

poslušaj

slušaj

 

oćuti

te nezavršene stranice

neriješeni zadatak

riječ

ples

14.12.2006.

Nutrine na policama

neko sakuplja poštanske markice

neko stare kovanice

neko osmijehe

 

neko čuva požutjele slike

neko stara pisma

neko trenutke

 

ja čupam, otimam i presujem

nove mirise starih

u bočicama

 

ja trljam kamen u svakom

i grkćem taj vonj

u sebe

 

da bih ispljunula do posljednje graške

vonj njihov i krv svoju

u kristalnu bočicu

 

Sad je već prva izložba spremna

kroz šarenilo kristala

i jednoličnost sadržaja

 

Jer otrov jednoliko boli

a ukusi i ljepota variraju

14.12.2006.

Noć te mojom kraljicom kruniše

noćas te volim

noćas volim tvoju kožu

razlivene mjesečine

noćas volim boju tvojih usana

crno uzrelih ribizli

noćas volim svjetlo tvoje beonjače

mliječnog puta otisak

noćas volim tvoje savršeno izvajano tijelo

mikelanđeoski dodir

noćas volim svaku nitnu tvoje zlatanosti

mošusom lavande udahnutu

noćas te volim

noćas

jer jutrom

ukrade se noćca

i noćcom i ljubav utihne

14.12.2006.

Nikad

Ne diraj u moju pjesmu

tako ti vremena

ne diraj

kad pojma nemaš o mom mravinjaku

 

Ne diraj u moje riječi

tako ti sjećanja

ne diraj

kad ne znaš nijednu polomljenu grančicu

 

Ne diraj u moja slova

tako ti daha

ne diraj

kad ne poznaš nijednu sušu

 

Ne diraj u moje misli

tako ti sna

ne diraj

kad još ni koraka napravio nisi

 

I ne diraj mi ono najsvetije

ne diraj mi moju borbu

ne diraj

kad kao niko nikakva prava nemaš

14.12.2006.

Nešto bih vas zamolila...

 

Molimo vas da ne pušite

molimo –

ne zagađujte duše

 

Molimo vas da ne pijete

molimo –

ne isušujte život

 

Molimo vas da ne gazite travu

molimo –

ne skrnavite snove

 

Molimo vas da ne pravite buku

molimo –

ne lomite mir

 

Molimo vas da sačekate

molimo –

 

još jedan život

još jedan tren

još jedan dah

samo još jedan

 

Jer poslije neće biti

ni trena

ni daha

 

tek jedan potrošen život

14.12.2006.

Nemoj

 

Ne ubijaj me

nakon što sam rođena

 

Ne budi me

nakon što sam zaspala

 

Ne zatvaraj mi oči

nakon što sam progledala

 

Ne uvodi me

nakon što si me izveo

 

Ne traži mi suze

kad već vidiš osmijeh na meni

 

Ne pružaj mi ruku

koju si mi davno uskratio

 

Ne zovi me

kad nikad mi ime izgovorio nisi

 

Ne pričaj mi lijepe riječi

kad za mene ih nikad nisi imao

 

I ne pokušavaj mi prići

jer odavno si i previše blizu...

14.12.2006.

* * *

 

Neću ti tražiti osmijeh

ni za sebe ga nemaš

 

Neću ti tražiti pogled

visoko je na tronu

 

Neću ti tražiti šapat

šutnja među nama caruje

 

Neću ti tražiti suzu

vrijeđala bih gordi kamen

14.12.2006.

Nebo nad Berlinom

rođen si u srijedu

rođena sam u srijedu

ali srijeda je njihov dan

 

odrastao si tu

odrasla sam tu

ali to je njihovo mjesto

 

gledao si to nebo

gledala sam to nebo

ali to je njihov svod

 

ušmrkavao si te redove

ušmrkavala sam te redove

ali to su uzdasi njihovog tijela

 

vijugao si tim tunelom

vijugala sam tim tunelom

ali to su njihovu neutrti puti

 

zar je tako teško biti svoj

i zar još teže biti svoja

kad je potrebno da budemo Njegovi

14.12.2006.

* * *

Ne želim da pišem jer moram

ne želim da pišem jer oni to traže

 

Ja gradim i rušim

i zemlja postaje voda

 

Svi su oni u meni

a ja sam u nikom

 

Njihovo je kamenje na grudima

dozvoljava mi samo tihe krike

14.12.2006.

* * *

Ne mogu da pišem

a potrebno je

 

Ni riječi više

ne obraćaju pažnju na me

 

Niti jedna neće da olakša

niti jedan pravi stih da nastane

 

Da li zato možda

manje volim

 

Da li mi je zato možda

manje stalo

 

Da li zato možda

manje vjerujem

 

Oh, kako bih voljela

vjerovati u lakrdijaške krilatice...

14.12.2006.

Nazdravimo

Samo taj zastor ne otkrivaj

i samo me za to ne pitaj,

nazdravimo.

Nazdravimo tvom gradu vilenjaka

tvom novom životu,

tebi.

Pričajmo o tim sretnim ljudima

pričaj mi o toj dalekoj zemlji

pričaj mi i o sebi.

Počasti me novim putevima spoznaje

donesi mi šoljicu nadanja i snova

ponudi me svojim kolačem sreće.

Obradovaću se kao dijete novoj igrački

skrnuću malo onog o čemu sanjaš

i okusit put kojim se krećeš.

I tako ćemo pričati, smijat' se,

nazdravljati, pa i zaplesati,

a ja ni tada ništa o tebi neću znati.

 

Upitaćeš me sva ona dosadna pitanja

i izreći ćeš sve one šablone jednog prolaznika

i pojavit će se ona slika, i sjećanje

Ali molim te –

samo taj zastor ne otkrivaj

i samo me za to ne pitaj,

nazdravimo.

14.12.2006.

Mrvice na putu ka tebi ptice su pojele

idealiziranje zadrži u džepu

brzopoteznih slatkorječivosti

osmjehivanje zaustavi u fazi

neodoljivog šarmera

zavođenje presijeci na pola

zrakaste sujete

 

ni brđanin

ni šarmer

ni filozof

ni veseljak

ali čovjek

 

ni poljubac u ruku

ni poruka za laku noć

ni stotinu crvenih ruža

ni poklon za zaboravljeni rođendan

ali ljubav

 

ni tepanje

ni divljenje

ni idealiziranje

 

samo -

 

jedna riječ

jedan ushit

jedan kompliment

 

trčiš

od sebe ka životinji

od sebe ka Aristotelu

od sebe ka Heraklu

od sebe ka Don Juanu

 

a niti jednog od njih ne volim...

 

draži mi je ilijander

draži mi je Sokrat

draži mi je Odisej

draži mi je Jusuf a.s.

 

ako nisam

homo sapienski otiđi

ako jesam

homo sapienski budi

 

ali budi čovjekom

kojeg razumijem

koji učini da razumijem

kojem povjerovah

koji učini da vjerujem

kojeg zavoljeh

koji učini da volim..

 

sve ostalo oteći će poplavom otkucaja

14.12.2006.

mrežama slobodna se rađam

i juče me ljubio tvojim usnama

i u tvojoj je ruci držao moju

i tvojim glasom udvarao mojoj sujeti

i tvojim mirisom dojio moju kožu

 

i danas kockama leda tvoj mozaik kroji

i praznim listovima tvoju knjigu piše

i tromim notama tvoju melodiju pjevuši

i sobom mene tvojom čini

 

ali mi nije mrsio kosu kao ti

jer ti je nikad ni omirisao nisi

ali mi nije doticao usne kao ti

jer ti ih nikada kušao nisi

 

i ne poznaš moje usne

i ne poznaš moje ruke

i ne poznaš moje rame

 

ali znaš mene

onu od jučer

onu od danas

onu od sutra

 

i čitaš nezapisano s usana

i čitaš sudbinu s dlana

i plačeš na ramenu

 

jer pogledom me dodiruješ

i riječima ljubiš

i sobom -

voliš

 

14.12.2006.

Majka

Danas ćeš sići u klanac

već sutra biti na brdu

i vidjećeš moj lik u dnu bunara

i u svodu nad tobom

 

Danas ćes nositi kamen grudima

već sutra disati pokošenu travu

i vidjećeš moju siluetu u brazdama

i u travkama pod nogama

 

Danas ćeš kliještiti oči među prstima

već sutra svjedočiti dugu

i vidjećeš moje obrise u suzama

i u božanskom spektru

 

Sutra ćeš hodati rastrešenom zemljom

mjesec poslije lomiti travke

godinama iza klati mladolike margarite

a ja ću opet biti duboko dole bez majke

14.12.2006.

«Ljubav»

duša hrli k njoj

duša hrli k njemu

hrle jedno drugom

u ime Istine

 

razgovori duša njihovih

isuviše su uzvišeni

cjelina je pred vama, publiko

a sada aplauz

 

oh, žalosna je ta farsa

gdje ljubavi nema

tragična je ta drama

gdje junaka nema

jalova je ta ljubav

bez trunke Uzvišenosti

 

čemu? kome?

 

no zar je uopće bitno

kad uši su odsječene

oči povađene

jezici iščupani

 

oh, koliko je samo bitno...

14.12.2006.

Ljiljan

Otrgli su ljiljan

zgulili kožu da bi strgli ljiljan

a ne znaju da ljiljan nije list

a ne znaju da ljiljan nije trska

ne znaju da ljiljan

esencija

moja

je

 

Otrgli su ljiljan

sjekli su žile da bi isušili ljiljan

a ne znaju da ljiljan nije kap

a ne znaju da ljiljan nije prah

ne znaju da ljiljan

krvca

moja

je

 

Otrgli su ljiljan

kao majčinu dojku s djetetove usne

a ne znaju da ljiljan nije stešen

a ne znaju da ljiljan nije kalemljen

ne znaju da ljiljan

pramajka

moja

je

 

Otrgli su ljiljan

i podmuklo turili zvijezdu truhlu

a znaju da svaki krak grebe

a znaju da svaki krak reže

znaju da zvijezda

obzorja moga

nikad

neće

biti

 

I treba još da znaju

da ljiljan ne mre s platnom u sarkofagu

da ljiljan ne mre s kamenjem u ruinama

da ljiljan ne mre s krvlju u njoj što teče

Da živi u pradjedima čijom zemljom hode

Da živi u kostima koje posijaše

Da živi u pokoljenjima što ih rađa

a plodi ih i rađa

jer vječnom a ne svetom

vodicom je stvoren

jer ruhom a ne vatrom

đavoljom je stvoren

ljiljan

što ga

kolju

 

14.12.2006.

Lucifer luci venit cornicem homini fit

jeftine trikove zamijenismo olako

asovi skriveni u dubine poderanih džepova

skriveni škto i od samih vlasnika

 

rajfešlusi zakopčani sve do kraja stisnute usne

osmijesi sluzavim buđama obljubljeni

i božanski ruhovi muljem okupani

 

riječi ostaše ukliještene rudimentom evolucije

gramzivošću častimo djecu našu

i vranama oči ne vadimo

 

samo još svinja pred svinju biserje baca

14.12.2006.

Lopoč

zavedena bistrinom

kojom sve pokožice svoje lukovice čitah

zavedena šûmom

kojim sve ćutnje svoje razgovorih

zavedena slapom

kojim sve kaplje svoje nasuh sebi uzdravlje

 

žuborih i ja nekad

nošena zvucima njega

umivah se i ja nekad

nošena njegovim tokom

plutah nekad

dolima blagog vijutka

 

I sad još žuborim i umivam i plutam

al' žuborim

hukom brzaca što vrijeme mi krade

al' umivam

muljem prave nutrine što ego je sakri

al' plutam

u raljama nepotkrešenih kandži drugog

 

I ne gulim kožu da bi narasla nova

I ne puštam vodu da bi natekla nova

I ne čistim mulj da nikad više ga ne bude

 

Još samo poput lopoča

ploča sam tog toka

Još samo poput gejzira

vezir sam novi što se lomi

s pitanjima

da l' čovjek kao potok

maljava rijeka postane

da l' čovjeka kao potoka

vrijeme ispere

14.12.2006.

lambada tvojih kaplji

oš jedan osmijeh dobro ostrugan

još jedan ushit dobro sasušen

i još jedan san dobro zgužvan

i još jedna želja dobro zgažena

 

praznične zastave viore

još samo u jarcima

svečani zvuci skladaju

još samo u olucima

 

rominjaju pletena maštanja

rominjaju skrojeni poleti

rominjaju isheklani snovi

slivajuć' se u tvoje pute

 

još jedna lambada –

žutog listja apstrakcija

smeđeg listja konkrecija

crvenog listja zadržanih strasti –

zaustavljena turpijom po ploči

 

ne igram se više brojkama

sad još samo nižem perle nove ogrlice

perle ispovraćanih zrna

perle pobuđalih zrna

perle izmetskih zrna

perle ogrlice –

tvog jedinog iskrenog poklona

tvog jedinog poklona

tvog poklona

tvog

14.12.2006.

Laku noć

Ja nemam prijatelja

a jos manje to umijem biti

 

Zato ne traži u meni popa ni Freuda

kad ni uloge im ne znam dovoljno

 

Sjena koju vučem za sobom

postaje još teža pred tobom

 

Smijeh se prolama tvojim ogledalom

a ti i dalje gledaš i slušaš unaokolo

 

Svršeni činovi postoje samo tamo

zato ovdje dovršavaš, a ne završavaj!

14.12.2006.

La ilahe ilallah

 volim vjernika u tebi

što od mene sumnju otklanja

volim poniznog u tebi

što mene skrušenom čini

volim zadovoljnog u tebi

što osmijehom me krasi

 

Hvala na sigurnosti

Hvala na zadovoljstvu

Hvala na miru

Hvala na ljubavi

Hvala na predanosti

Hvala na zikru

 

Njemu Koji dove prima

Njemu Koji milost daje

Njemu koji prašta

i upućuje

 

strahujem od grješnih misli

strahujem od pogrešnih riječi

strahujem od usplamtjelih strasti

 

strahujem i dovim za oprost

dovim za tvoj i moj iman

tvoj i moj moral

 

za naše sutra

mošusom Ramazana ispunjeno

šehadetom na usnama vođeno

zvucima zikra prožeto

 

i jučer i sutra

i sada i uvijek

i u postelji i na travi

i ovdje i tamo

 

Hvala Njemu Koji vodi

Njemu Koji određuje

Njemu Koji daje

Njemu Koji zna

 

La ilahe ilallah

 

14.12.2006.

kratka je nit počinka

(do)pusti da prstom ti taknem usne

ne da bih znala što nemam

ne da bih mogla da sanjam

ne da bih (do)takla -

da zaustavim

da zaustiš

 

(do)pusti da rukom ti taknem rame

ne da bih sigurnom se osjećala

ne da bih mogla se nadati

ne da bih (do)takla -

da ne (od)gurneš

da (od)gurnem

 

(do)pusti da pramenom kose taknem ti oči

ne da bih tvoj pogled čuvala

ne da bih miris osjećala

ne da bih (do)takla -

da ne pogledaš

da (od)gledam

 

zatvori

zaćuti

otiđi

 

tako je kratka nit

od sebe do sebe

do tebe od mene

a koraci tromi i stari

 

propusti me

i pusti me

da dopustim -

tišinu

tačku

i san.

 

14.12.2006.

Kojeg ćutim

sanjam

o strancu sitnih sati

o strancu dalekih krajeva

o strancu južnog voća

 

o strancu čije korake ne znam

o strancu čiji glas nikad ne čuh

o strancu čiji pogled nikad ne uhvatih

 

o strancu

sanjam

o neznancu

 

o neznancu mojih minuta

o neznancu kratkih kilometara

o neznancu sezonskog voća

 

o neznancu čije ime mi je znano

o neznancu čiji ukus htjedoh kušat

o neznancu čije riječi mogadoh čitat

 

o neznancu

o strancu

učim

 

14.12.2006.

Kandžama vremena fetus zove

plamičci vatre u kaminu

buktinje vatrice u kaminu

drvo na drvo

gori

 

kapi vode na prozoru

vodurina kapljica na prozoru

kap po kap

pije

 

porodična idila u toplom

saputnička idila u sigurnom

idila na idilu

djelâ

 

kroz idiličnu prizmu

promrzlih plamičaka

uzavrelih kaplji

 

negativi

krčkaju se

u kupki rastočenog voska

 

osjenčane konture naslaganih cigli

odsustvo ljudskih obrisa

zvjerske oči

i ona

 

s jabukom svoje vrbe

u naručju

s dugom svoje kiše

u naručju

s bebom

 

s prvim plačem

ukomponovanim s psećim zavijanjem

s prvim pogledom

ukrštenim s mačjim bljeskovima

s prvim dodirom

stopljenim s januarskim ugrizom

 

cigle izgubiše sjenke

zvjerstvo nesta s danom

i januarski ugriz bješe blaži

i živi fetus progutan noću

 

14.12.2006.

* * *

još uvijek tragam za stihovima

koji će mi dati snagu

u čijoj dubini ću zaboraviti na svoju površinu

 

Čitam i ponirem

al' ne nalazim srcu mira

još su tu

čujem glasove što progone me

14.12.2006.

Jer to sam ja

Prizivam dva gusarska poveza

Prizivam dv'je grube šake

Prizivam pisak

 

Da ne gledam

Da ne pričam

Da ne slušam

 

Jer vidim

Jer vrištim

Jer čujem

 

Šunjam se na petama tavana

Kucam na vrata cirkusa

Lupam po staklenim prozorima

 

Da ne budim duhove

Da ne budem sama

Da ne budem

 

Jer bojim se mraka

Jer užasavam se samoće

Jer krv je moja nepresušna

14.12.2006.

Jedan

Pusti jedan tih krik

da još jednom zaboli onako strasno

Pruži jedan sumoran pogled

dok još nije postalo kasno

 

Napiši jedan okamenjeni stih

da traje u vremenu kojeg nema

Pročitaj jedan zaboravljeni redak

prije nego postane osiromašena uspomena

 

Ugosti jedan neuspjeli pokušaj

da biserna ogrlica gordo zablista

Poslušaj jedan prigušeni mol

dok još nije postalo uklesano ništa

 

Osjeti jedan gorki uzdisaj

da bi znao kako se gubi

i zadrži jedan sekund tebe i mene

jer samo još to se nudi

14.12.2006.

Ja nisam

Ja nisam dio tvoje galerije

nikad nisam ni bila

 

Ja nisam dio tvoje zbirke

to je samo hologram mudrosti

 

Ja nisam dio tvog života

i previše sam živa za to

 

Ja nisam dio tvog osmijeha

sve je to samo farsa

 

Ja nisam dio tvog pogleda

i suviše sam prozirna za njega

 

Ja nisam dio tvog uma

samo provalija bez dna

 

Ja nisam dio tvoje suze

beznačajna sam za nju

 

Ja nisam u tvome glasu

moje note su samo loša kopija

 

Ja nisam dio tebe

i nikada neću ni biti...

14.12.2006.

* * *

i šta ako umiješ mudrovati

i ako smješkati se znaš

i šta ako ljepotom si počašćen

i ako noću na dušecima spavaš

i šta ako šetalištima si šetao

i mirise istoka i zapada kušao

i šta ako osmijesima častiš

i ako igraš se riječima

i šta ako pjesmom pozdravljaš

i ako lediš kistom i platnom

i šta ako brojevima si carovao

i ako aplauze si žnjeo

 

šta -

kad ljudskost

ti je nepoznanica

 

šta -

kad krznom

sebe ogrćeš

 

šta -

kada  voljeti

ni pojmiti ne možeš

 

14.12.2006.

Hvala

Ne želim mudrovati, i neću

jer mudrost se ne može saopštiti

jer tebi već odavno ne treba

i drago mi je

 

samo želim reći hvala

jedno veliko hvala

i još jedno

i još mnogo takvih

za trenutke koji su mogli biti mnogo veći crnjaci

a nisu jer si ti bila tu

i za one koji su mogli biti dragi

a bili su još draži jer si ti bila tu

 

Vaga ima dva tasa

Čovjek dva ramena

Pravac dva smjera

Zlo ne briše dobro i obratno

 

Hvala!

14.12.2006.

Homo homini

svileni dušeci tvog šumstva

miomirisi tvojih poljina

smaragdi tvojih korita

ne stanu u kašiku

ne stanu u čašu

 

vazovi tvojih pradjedova

metafizike grka

psihoze frojdista

ne stanu u kašiku

ne stanu u čašu

 

haremi istočnjačkih velova

simpoziji zapadnjačkih umova

pagode prosvijetljenih budista

ne stanu u kašiku

ne stanu u čašu

 

no srebrenaste pločice

k'o kišne kapi padaju

no prošuštale liske

k'o proljetnim ruhom niču

 

i kroz grmlje i trnje

i kroz huke i muke

tvog siromaštva

gmižem tebi

 

i kroz drvlje i zrnevlje

i kroz vrane i rane

tvog siromaštva

hramljem tebi

 

da ušuškam misli

u tvoje uho

da spustim suze

u tvoje zjene

da izdahnem

na tvoje usne

14.12.2006.

Hajdemo publiko amateri

U noći punog mjeseca

molim za svijeću

 

Na livadi u proljeće

molim za polen

 

U vrelini ljetnog dana

ogrćem se ćebetom

 

Na promrzlom proplanku

ogrćem se izvorskom vodom

 

Kroz jesenje zlato

behar me opija

 

Kroz suze na usnama

osmijeh se prolama

 

Groteska je na sceni

Publika je na sceni

svaki je čin

završni

 

Aplauz još dugo odjekuje

Smijeh još dugo odjekuje

svaki je usklik –

krik

 

Hajdemo

još jednom

samo još jednom

Naklon

14.12.2006.

Et tout c'est toi

Želja pred kojom su sve druge

samo dugo nakupljana prašina

čak jedan život vremena

 

San pred kojim su svi drugi

samo tragovi blijedih noći

tek jednim uzdahom

obrisani

 

Glas pred kojim su svi drugi

samo treptaji uzdrhtalih koraka

 

Et tout c'est toi

14.12.2006.

Enchante

lješkarim ne misleći o bilo čemu

ušuškana u zrnca pijeska

okupana toplim zrakama

 

kao lopoč plutam vodom

ljubim ju svakim prstom

nježno i nježnije

 

poskakujem dok udaram loptu

adrenalin mi kola tijelom

snažno je udaram i –

 

OH NE! Slomila sam nokat!

 

Stani…

 

Ali…

 

Stani

 

Moj nokat…

 

Stani!

 

Za suho grlo koje ne znaš

Za prazan stomak koji ne znaš

Za sakate i deformisane koje ne znaš

Za ljubav Boga

 

Stani

 

Upali svoj televizor

i ne MTV već CNN

sjedi i pogledaj

upoznajmo se

 

Ne, ovo nije sastanak na slijepo

niti su usamljena srca

ovo je stvarnost

 

Da, to sam ja

mala deformisana djevojčica

sa svojih sedam godina gorkog života

 

Ne, ja ne trčim ne misleći o bilo čemu

ja trčim nogama dok ih ima

ja trčim nosilima dok ih ima

ja trčim rukama ljudi dok ih ima

 

a kad ih nema

 

onda sa svojih nekoliko prstića na rukama

probijam se do prve pomoći

ali ne hitne, već bilo kakve

 

Ne, nemam majku

ubili su je na putu do bolnice

trebala sam dobiti brata

 

Ne, nemam ni oca

njega su oteli i –

načinili hranu za životinje

 

Ko zna, možda tvoje štene ili kuče

bude pojilo svoj stomak

mesom mog oca

 

Ne, ja ne plutam vodom kao lopoč

ja se vučem zemljom kao pašče

jer nemam nogu ni snage da hodam kao čovjek

 

Ne, ja ne ljubim vodu svakim svojim prstom

ja ljubim usnama, onako kako treba

ali goli kamen i prašinu u navali vojnika

 

Ne, ja ne poskakujem

to još čini samo moje srce

svaki put kad čuje prolamajući zvuk

 

granate

bombe

mine

 

Ne, mojim tijelom ne kola adrenalin

samo gorčina, bol, strepnja, nemir

(od apstrakcija)

samo pokoji zalutali metak

(od konkrecija)

 

 

I evo, ja ti se smješim

tebi i tvojima

i tvojoj državi

i tvojoj demokratiji

 

Smiješim se u ove kamere

jer ne nosim mržnju

smiješim se u ove kamere

jer nosim samo nadu

 

a nosim samo nju

jer sve ostalo je umrlo prije nje

 

*franc. – DRAGO MI JE (pri upoznavanju)

14.12.2006.

Drvo života

Kupujem drvo života
bez ideje o sebi kao životu
zemlju mu mijenjam i čistim
u svoju smeće zakopavam
radujem se nad svakom novom liskom
a svoje cvjetove brstim
noći bdijem nad tragom žutila
svoje munje s neba čupam
suncu ga okrećem
sebe pomračenju

tvoje sam drvo
ni prodato
ni poklonjeno
ni trampljeno
možda -
pokupljeno
još ne
pogubljeno

pružam grane prozoru
čađavo je ovo sunce...
puštam korijenje zemlji
okamenjeno je ovo tlo

listaš i pustošiš
plodiš me i mrtviš
pojdi
i oplodi

tvoje sam drvo života
tebe
bez ideje tebe
kao života

 

14.12.2006.

Dova za esenciju onog što nismo

po meni tvoje kletve padaju

slikajuć' muzejske kratere

 

morska pjena krvari usnama

uz odsjaje punog mjeseca

 

dvadeset godina odlaganja smeća

mišlju o semiramidinim vrtovima

 

dvadeset godina visokih tonova

mišlju o slavujevom treptaju

 

dvadeset godina ukošenih obrva

mišlju o labuđem jezeru

 

i da,

ona nije slavuj

niti palčica

niti ti

 

i da,

ona ne spravlja gurmanske menije

niti dom čini domom

niti živi tebe

 

ali joj tvoja krv žilama kola

ali je iz tebe plačem izašla

ali je u tebi stvorena

 

i moli te za nježan dodir

i moli te za blagu riječ

i moli te za majku

 

i moli te za majku

jer ja druge nemam

 

14.12.2006.

Dok nas smrt ne rastavi

slatke pričice vrijeme je progutalo

ttvoje riječi još samo prinudno uhu prilaze

nježni dodiri otupjeli su noćima

još samo ruka u ruci poštovanje znači

note na pločama polomile su svoje nožice

još samo duhovna muzika dopire

ideologija mre i krsne i bez nas

još samo na izbore nekad odem

igra dana i noći iz ruku knjige nosi

još samo se sjetim trnoružice i pepeljuge

jer još jedna ponoć odzvoni

i princ na bijelom konju

u mišju rupu se vrati

a ne volim miševe

a tek smo se vjenčali

14.12.2006.

Djevojčicin san u svijetu odraslih

u bijelom

u izlogu bez stakla

s nepoznatim lutkama

sa uštimanim cirkusantima

 

u bijelom

u napukloj satiri

s pokislim očima

s prostrtim usnama

 

u bijelom

u tuđim koncima

s prodatim počincima

s potkresanim sjećanjima

 

u najsunčanijem danu

u najljepšem ruhu

s najuglednijim

s najpoznatijim

s njim

 

u prerezanoj želji

u iscijeđenoj nadi

s rijetkim zvucima

sa zalutalim slikama

mene

 

pod bijelim velom

zamagljenom sutra

pod vječnom ljubavlju

prepečenim riječima

 

da, uzima premiju

da, uzimam spermu

da, živjeli sretno i zadovoljno

do prve pogrešne sinapse

14.12.2006.

Dišem

Pročitaću te stare knjige

i nijedna neće biti moja

 

Sanjaću te umiruće snove

i nijedan neće biti moj

 

Pisaću pjesmu za pjesmom

i nijedna neće biti moja

 

Praviću te ustreptale korake

i nijedan neće biti moj

 

I pjevaću svoju melodiju

i smijaću se kao niko kasnije

i boriti dahom što na počinak ide

i živjeti život koji sam zaboravila

 

I da,

voljeću

tiho i čežnjivo

nježno i nježnije

jedino(g) što bilo je moje

14.12.2006.

Da zadržim još zehru sna

Prespavaću uzburkano more

talase što huče o stijenje

Prespavaću podivljalo nebo

munje što sijeku granje

 

Prespavaću tvoj zaborav

zrnca kroz koja ne tečemo

Prespavaću tvoje zvjerstvo

bitke kroz koje nismo

 

Odsanjaću zdrave ljude

one bez zatrovanih utroba

Odsanjaću iskrene ljude

one bez tuđih grijeha

 

Odsanjaću velike džepove

dovoljno velike za malo vremena

Odsanjaću presovana sjećanja

ona kojima suze su nepoznanica

 

Probudiću se u proljeće

prekriveno snijegom

Probudiću se u boljem vremenu

koje nije bolje

 

Probudiću se tada

jer mi je obećan raj

za prespavani pakao

Probudiću se tada

jer su mi obećane kupine

za prespavano zelje

 

Probudiću se

i zimskim snom

dosanjati prespavanu javu

14.12.2006.

* * *

Da sam neka druga

možda bih se bolje snašla

u raspodjeli uloga

Da sam negdje drugdje

možda bih sigurnija bila

Da sam neki drugi put

možda bih i uspjela

Da sam nekad nešto drugo

možda bih drugačije oblikovala

Da sam nekog slučajnog prolaznika

možda bih i priču sačuvala

Da sam nekud se zaputila

možda bih makadam izbjegla

Da sam neku pomilovala o glavi

možda bih znala za godišnja doba

I možda bih još toliko toga

na drugom mjestu

u drugo vrijeme

sa drugim ljudima

na drugačiji način

raspodijelila

oblikovala

sačuvala

ali nikako izbjegla

14.12.2006.

* * *

čuvam tvoje strahove

u ruci kojom te grlim

u onoj iza tebe

čuvam tvoje greške

u unutrašnjem džepu

u onom na desnoj strani

čuvam tvoja priznanja

u unutrašnjem džepu

u onom na lijevoj strani

čuvam tvoja sjećanja

u ruci kojom te mazim

u onoj na usnama

čuvam tvoje pute

u očima kojim te pratim

u kojim tražiš sebe

čuvam tvoje krivine

u svakoj crti lica

u svakoj koja pamti

čuvam i tebe

od tebe samog

ni u očima

ni u džepu

ni u ruci

ni na licu

malo bliže

malo niže

negdje oko sjećanja

i slučajnih priznanja

tamo gdje u trenu prestajem

tamo gdje kuca najglasnije

čuvam

svaku slutnju

svaki trzaj

svaki tren

tebe

14.12.2006.

Bujrum

Prodajem staklaste trikove

zastakljene zaleđenim kapljicama

zastakljene zgusnutim dahom

zastakljene nepromišljenim mislima

 

Prodajem prve ljubavi

povoljno i jeftino

ljubazno osoblje s osmijehom

i besplatna dostava nedođiji

 

Prodajem najčvršće maske

učvršćene gipsanim albumima

učvršćene tvrdim riječima

učvršćene debelim amnezijama

 

Prodajem iskrena prijateljstva

iskreno i srdačno

s garancijom do smrti

i upotrebom u dobru i zlu

 

Ne prodajem lutajuće duše

one su gratis

u svakom paketu

ove specijalne ponude

 

Bujrum,

još puno

pa ne nestalo

14.12.2006.

Božijim dermanom

očiju izvorskih

usana umornih

s rukama k Tebi

 

kože prostrugane

kostiju propuklih

s rukama k Tebi

 

s Tvojim darom

hrđama poroka premazanim

štakorima vremena pojedenim

 

s još ovo malo njega

da štakore udaljim

i hrđu stanem

 

i jutrašnjom zorom

posljednjom, možda

i danom današnjim

posljednjim, možda

i noćcom ovom

možda posljednjom

 

molim za milost

molim za blagost

za kabur lahak

 

preklinjem već suhom suzom

za grijeh sevapom otopljen

preklinjem već okorjelim jezikom

za iskren šehadet

 

ne znadoh dovoljno

ne činih dovoljno

ne voljeh

 

Oprosti moj nemar

Oprosti moj zaborav

Oprosti moje neznanje

 

još ovu mi dovu posljednju primi

i magfiret duši učini

jer dara Tvog još malo osta

u bolovima što jenjavaju

i on polahko posljednje niti upreda

k'o svilenu omču

što krunom

mrtvaca

kruniše

14.12.2006.

Bliža no ikad

obučena u bijelo

pažljivo spremljena

s punom pažnjom

svaka nitna upredena

ležim pred tobom

bijelih šavova

i đavolje crvenih proreza

 

lica umornijeg no ikad

vlati suhljih no ikad

siluete jadnije no ikad

nikad ti bliža bila nisam

 

sklopljenih usana infuzijom počašćenih

zubi stešenih grubom igrom

jezika zakrčenog krvlju

nikad ti više govorila nisam

 

i ne bijah više obasuta

tvojim mislima no tad

i ne bijah više obgrljena

tvojim prisustvom no tad

 

otišla sam zauvijek

a nikad ti bliža bila nisam

14.12.2006.

* * *

Bježim

u samoću,

al' već sam tu

Bježim

u ljubav

a davno sam joj put zaboravila

Bježim

u svoj svijet

no njega nikad nisam ni imala

14.12.2006.

Bez kraja

da, mogu da volim
al ne tjeraj da robujem
da, mogu da letim
al ne po tvojoj krletci
da, mogu da se mazim
al ne u blatu tvojih strasti

s usana razvučenih u osmijeh
čitaćeš prećutnost...
s očiju zastakljenih radošću
gledaćeš promrzlost...

i čitaćeš me kao rimsko pravo
i gledati kao obavezni dokumentarac

onda
kad znojem okupana zatrebam kap
kad injem zagrljena zatrebam dlaku
kad mrakom preplašena zatrebam ruku
kad ljudima zaboravljena zatrebam glas

ali ne
još jednu kap znoja
i još jednu dlaku s glave
i još jednu nepoznatu kandžu
i još jedan vrišteći glas njihov

ali ne -
i ovaj put ćeš živjeti
patrijarhat domino efekta
i ovaj put ćeš gnijezditi
muškost jaja na iglama
i ovaj put ćeš voljeti
ne mene

i da,
bilo je simpatično
čak i potrajalo duže
no sva zrnca su prošla
i sve kapljice otekle
idemo još jednom
ispočetka
od početka
sa početkom
al bez kraja

14.12.2006.

Bajka

podrhtavanje u tvojim slovima

oprez u tvojim pogledima

nemir u tvojim mislima

a ja?

ne, ne smeta mi

što ne nosiš me

na usnama

očima

sebi

ne, ne smeta mi

što sinoć nisam

sjedila s tobom

slušala pjesmu

prisjećala se

i smijala

- s tobom

što sinoć nisam

mrzla i kisla

- s tobom

samo...

grkće nešto u meni

grkće zbog odsustva

zbog tuđih slova

pogleda

i misli

a tuđe je sve

jer zaključana ostajem

dok vojnici marširaju

dok toalete se šepure

dok noć se umara

i jutro lijeno diže

ključaonica je mala

i prašnjava

kašljem zaključana unutra

a kašljem i vani

na prašinu

koja se slegla nakon svega

da, zatekla sam samo prašinu

i ne znam da li je uvijek tako

i da li će uvijek biti

učini da ne bude

podigni taj štapić s poda

obriši prašinu nakupljenog vremena

i izgovori čarobne riječi

ponoć je daleko

zli dusi, demoni i vještice

sve je

u nekom drugom svijetu

u nekom drugom vremenu

jer ovo je (samo) naša bajka

ovdje i sada!

14.12.2006.

A onda preseliš

Pero pjesnika

mač ratnika

majka djeteta

kazaljke sata

 

Kako

pisati kad slomili su

a drugog nema

boriti se kad oteli su

a drugog nema

voljeti kad ubili su

a drugog nema

oticati kad stale su

a drugih nema

 

čovjek

borba

ljubav

Bog

 

žena zna
<< 12/2006 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

MOJI LINKOVI

mail:
sadržaj
Početkom i krajem isheklana vječnost
A onda preseliš
Bajka
Božijim dermanom
Bujrum
Bez kraja
Bijeg
Bliža no ikad
Da zadržim još zehru sna
Djevojčicin san u svijetu odraslih
Juznije nista novije
*** cuvam (...)
*** Da sam (...)
Disem
Dok nas smrt ne rastavi
Dova za esenciju onog sto nismo
Drvo zivota
Enchante
Et tout c'est toi
Hajdemo publiko amateri
Homo homini
Hvala
*** i sta ako (...)
Ja nisam
Jedan
Jer to nisam ja
*** jos uvijek (...)
Kandzama vremena fetus zove
Kojeg cutim
kratka je nit pocinka
La ilahe ilallah
Laku noc
Lambada tvojih kaplji
Lopoc
Lucifer luci venit cornicem homini fit
Ljiljan
"Ljubav"
Majka
Mrezama slobodna se radjam
Mrvice na putu ka tebi ptice su pojele
Nazdravimo
*** Ne mogu da pisem (...)
Ne zelim da pisem
Nebo nad Berlinom
*** Necu ti traziti (...)
Nemoj
Nesto bih vas zamolila...
Nikad
Utihnucem zelje
Djetetu od djeteta
Pogresna opklada
Nevinosti u ocima zapisanoj
Bivstvovanje tobom
Zivot bez zivota
Zena
*** znam da si tu (...)
Zar sada?
Zaboravi
Wicked game
VR.
*** volis (...)
Ulicna svjetiljka
Ukradena mladost
Tren
Tragom vlastite misli
Ti postojis
Tek toliko
Tebi, kojeg nisam voljela
tako cesto prave ljude zamijenimo pogresnim izborima...
Spektar
Slagalica
Sat budilnik na kraju je stola
Sarajevska
San
Sa stapom u izboranoj ruci
S cetvrt vijeka u dzepu
rijecju...glasom...dahom...
Retiens-moi
Razlivene boje u zlatnom ramu
Ravnoteza
Ravnodusnost u raljama erosa
Prokletstvo uspavanosti jos dolinom tumara
Prnjice u kandzice
Pocetkom i krajem isheklana vjecnost
*** Pitas me (...)
Pathetique
Otrov kroz ljudske puzavice
On laisse aller le temps
Odvise ljudsko
Odvise cudno
Ocuti
Nutrine na policama
Noc te mojom kraljicom krunise

Neotudjiv dio
Neotkidiv dio mene je muzika. Neki od onih koje volim su:

Boris Novkovic, posebno
"U dobru i zlu"
"Ajša"
"Mi smo jači i od sudbine"
"Šta je sa princezom moje vrele mladosti"
"Emily" - izuzetno draga
Olivia Newton John, pa cini mi se sve od nje :)
Kelly Family, posebno
"Nanana"
"Mama"
"An angel"
"I can't help myself"
Roxette, posebno
"Listen to your heart"
"It must have been love"
"Spending my time"...
Cindy Lauper, posebno
"I drove all night"
"Girls just wanna have fun"
"Time after time"
"True colors"
Celin Dion, posebno
"Because you loved me"
"Think twice"
"All by myself"
"The Power of Love"
"It's all coming back to me"...
Severina
"Nedostajes mi"
"Tvoja prva djevojka"
"To je moja stvar"
"Broš"
"Pogled ispod obrva"
"Poželi me"
"Prijateljice"
"Dalmatinka"...
Oliver Dragojević
"Magdalena"
"Cesarica"
"Žuto lišće ljubavi"
"Dženi"...
Kemal Monteno
"Pismo prijatelju"
"Sarajevo, ljubavi moja"
"Nije htjela"
MAGAZIN
"Kako sam te voljela"
"Tri sam ti zime šaptala ime"
"Ti si želja mog života"
"Ginem"
"Minut srca tvog"
...
Roy Orbison
"Love hurts"
"It's over"
"In dreams"
"Goodnight"
"Pretty Woman"
Zana:
"Vejte snegovi"
"Dodirni mi kolena"
"Rukuju se rukuju"
"Ozenices s ti"
Piloti i Kiki Lesandrić
sve :)
Oliver Mandić
"Odlazim a volim te"
i jos poneka...
...

BROJAČ POSJETA
181890

Powered by Blogger.ba