On laisse aller le temps
Osjećam da mogu da zaboravim,
i da nastavim dalje,
ali ne želim da nađem snage
da napustim ovu mrtvaju
Osjećam da još si tu
čujem tvoje riječi i tvoj korak,
posvuda vidim tvoj trag
i (sve to) polahko, čežnjivo ranjava
Osjećam da s tobom sam zavoljela
i patnju i suze krasotice
što čine ovu dušu i ovo lice
gubeć' bez traga ono što imali smo
Osvrćem se, sjećam
onog što bješe u našem vremenu
što na sebi nemaše koprenu
koja tjera na strah i bijeg
Sada smo samo prolaznici
jedne sive ulice u nepoznato
s teretom u nama
manjim ili većim
