24.6.'10

Postoji bitna osoba u mom zivotu, koju cijenim, postujem i dajem znacaj i vrijednost 10 puta vise nego samoj sebi, osoba koja je apsolutno posvecena muzici, mogu vec sada reci strucnjak, koja toliko dobro poznaje tu sferu zivota, i uz to itekako talentovana za to. Za nju nikad ne bih ni pomislila da ce biti osoba s kojom cu se posvadjati, ili u najmanju ruku razici po pitanju turbofolka.

 

Poceli smo od turbofolka, kao fenomena, problema, necega o cemu treba razgovarati, polemisati, dati mu znacaj, posmatrati ga kroz toliko aspekata izmedju ostalog i „filozofskog“ zbog „razloga iz kojih nastaju takvi stihovi“. !!!! AAAAaaaa! Nema tu nista filozofsko, metafizicko, a ponajmanje umjetnicko! I onda, meni „ponajbliza i srodnija osoba“, dodje i zauzme suprotna stav do te mjere da….

 

Ma koliko bili drustvena bica, ljudi su jedinke koje ili kliknu ili ne, ili se daju potpuno i sazive jedna s drugom, ili se tolerisu i zive zivot. Od danas, veceras, sam definitivno jedinka koja nije kliknula ni sazivjela i kojoj ne preostaje nista drugo nego da tolerise i zivi svakodnevnicu…Mrzim svakodnevnicu. Mrzim supljiranja. Ljenost. Neorganiziranost. Najgore je kad pod suptilnim pritiskom i oblikovanim zivotnim pravcima izaberete ono sto nikad „in teh bottom of your heart“ ne biste izabrali. I da, slobodni ste kao ptica, pametni, lijepi, obrazovani, drustveni, komunikativni, inteligentni i bla bla bla, ali birate ono sto vi kao vi nikad ne biste izabrali…

 

Normalno je da ljudi zauzimaju razlicite stavove. Da imaju drugacija misljenja. Ali biti covjek znaci popeti se na stepenicu vise uvazavajuci i ono misljenje i onaj stav sa kojim se ne slazete. Dati mu prostora u razumijevanju, ne nuzno i u prihvatanju. Rijetke su osobe u mom zivotu s kojima sam to iskusila. Za jednu znam sigurno. Trazila sam je danas u haremu begove dzamije, na jednom mjestu, mom mjestu gdje odem kad mi je tesko, prizivala je, i prizvala veceras, na 5 minuta u prolazu…

 

Tramvaj. Na dva sjedista sjede dvije pokrivene djevojke koje nemaju vise od 20 godina, ne nose nikakav nakit (znaci ne nose nikakvo prstenje). Iza njih sjede dvojica mangupcica, koji mentalno nisu izasli iz puberteta, ali fizicki imaju minimum 25. Na rukama nose burme. Sve cetvero vrlo slobodno, ugodno i prijatno razgovaraju, smiju se, koketiraju. Njen pogled dok ga slusa podjednako pada kako na oci, tako i na njegove usne koje zaista nisu vrijedne toga, no nije to kljucna stvar. Ako su vjencani, zar ne bi partneri trebali zajedno sjediti? Ako nisu vjencani (sto ce prije biti slucaju tim vise sto na rukama djevojaka nema burmi) sta rade dvije mlade pokrivene djevojke u koketnom razgovoru s dvojicom ozenjenih mus….htjedoh reci muskaraca, ali bih skrnavila pojam muskarca nazivaju tu dvojicu nezrelih tim pojmom.

Malo dalje od njih dvije djevojke. Crnka i plavusa. Plavusa sjedi, crnka stoji. Na sebi ima usku bijelu majicu bez rukava i crnu jaknu, imitacija koze. Zakopcana do 3 cm maximalno, tako da se pushup efekat pijacnog grudnjaka uveliko primijeti, sa spustenim ramenom crne jakne da da sexy efekat golog ramena. Jedini efekat je onaj jeftini, jadne i ofucane djevojke koja ocajnicki trazi jos jednu musteriju…

Be First to Comment

Komentariši