žena zna

čovjek čovjeka znanjem oplemeniti ne može

13.11.2018.

Prijatelju koji to nisi

Ti nisi moj prijatelj
Baš kao što ni ja nisam tvoja prijateljica
Ti ne znaš moje noći
Ni besciljne dane
Baš kao što ni ja ne znam tvoje borbe
Za komad tuđeg neba
I što je najtužnije
Pa mi nikada i nismo bili prijatelji
Tek poznanici koji su imali slične teme
Tek vršnjaci dovoljno obrazovani i učtivi
Da se prijateljski nasmiješe jedno drugom
Počaste i vide
I primijene po nekoliko naučenih manira
Pri svakom susretu.
Imamo dovoljno godina za poznavanje istine
Za otvorenost samih pred sobom
I previše godina za novi početak
Dvoje starih poznanika.
Znamo se dovoljno dugo i dovoljno dobro
Da znamo da ovo nije dovoljno dobro
Za ono što želimo od drugog
Ono za čim žudimo u pogledu i riječi drugog.
Moj dobri poznaniče,
Hvala ti za ovo poznanstvo
Šo preživjelo je i nadživjelo
Mnoga strastvenija prijateljstva i ljubavi.
Hvala ti za tvoju učtivost i manire
Kojih se uvijek rado sjetim i spomenem.
Ali, budimo iskreni i otvoreni o nama.
Mi nismo prijatelji
I to je uredu.

13.11.2018.

Za uspomenu

Uvijek sam ti s putovanja donosila
Privjeske za ključeve.
S toliko putovanja da ih je postalo
Preteško nositi sa sobom.
I putovanja i privjeske.
I tu noć kad sam odlazila
Na najdalje putovanje
S kartom u jednom smjeru
Imala sam poklon za tebe.
Privjesak u obliku potkovice.
Jer one nose sreću.
Bar tako kaže jedno baltičko vjerovanje.
Samo si rekao hvala
I da ti je žao
Što mi nisi uspio pokazati koliko voliš.
I koliko smo sretni mogli biti.
Pretpostavljam.
Ipak život ispisuje riječi drugačije od sanjanih.
I tako mi u svom sivilu izroni jedan privjesak.
Iz Grčke. S malom metalnom maskom na kraju.
Kao paradigma.
Tebe i mene. Nas. Drugih i drugačijih.
Tako sam ti sve poklonila.
Osim maske na metalnoj uzici.
Osim maske na srcu.
Jer samo pod maskom može da putuje
Od uzdaha jednog krajolika
Do osmijeha nekog drugog neznanog.

05.11.2018.

Nešto je truhlo u državi Bosni....

O užasnim uslovima radima u Bosni i Hercegovini se ne piše u mjeri u kojoj bi trebalo. I ne, nije riječ (samo) o privatnom sektoru već generalno o sektoru rada.

Društvo u Bosni i Hercegovini (date 5.11.2018) je tako iskonstruisano i postavljeno da uništava svaki oblik dobra. I ne radi se više (samo) o sistematičnom postavljanju nesposobnih, neinteligentnih, neobrazovanih ljudi na važne pozicije u društvu, bilo da je riječ o profesoru, ljekaru, policajcu ili političaru. Ne radi se o problemu nacionalizma u BiH. Problemi su mnogo veći i ozbiljniji.

Naše društvo obiluje mandžurijskim kandidatima koji su programirani za destrukciju u svakoj formi. Obrazovanog čovjeka nije dovoljno ne postaviti na adekvatno mjesto ili ukloniti s pripadajućeg mjesta, već se radi na psihičkom uništavanju. Radi se na sveobuhvatnom mentalnom uništenju. Nešto poput mentalnog logora. Ono što nije moglo biti uništeno u ratnom periodu, uništava se na mnogo gori način s dugotrajnijim posljedicama.

Ljudi su konstantno izloženi mobingu svih vrsta u radnom okruženju. Nebitno je da li je žrtva mlađa, starija, žensko, muško. Bitno je šta nosi u sebi i koliko je njen potencijal opasan za bolesno društvo koje se stvara.

Svako s dovoljno pameti u glavi, sposobnosti i vještine u mozgu, optimizma, volje i želje za rad i razvoj; predstavlja problem za društvo koje vlada. Čak više ne navodim sintagmu "vladajuća struktura", jer problem je mnogo širi i opasniji od vladajuće strukture. Problem je podanička mreža sastavljanje od mandžurijskih kandidata koji (ne)svjesno rade na tome. Žive s jedinim ciljem destrukcije.

Kao neko ko je imao pregršt energije, snage, volje, ambicije, elana, znanja, vještine, da nešto učini, da stvori, da oplemeni, na vlastitom primjeru osjetim dugoročne posljedice truleži bosanskog društva.

Uvijek sam govorila - najlakše je otići, ali ne možemo svi otići. Neko mora ostati da se bori. Ali borba protiv vjetrenjača nije borba za dobro, već borba protiv samog sebe. Sa svakim pokušajem da napravim nešto dobro ili bolje u bilo kojem segmentu života u ovoj, nažalost, istruhloj Bosni, samo sam dobila trajne ožiljke da podsjećaju da pravda na ovom svijetu ne postoji, da nas sviju čeka vječni svijet i sud za dobro i loše koje smo napravili.

Voljela bih još preći ovu dunjalučko-bosansku sirat ćupriju i doći u fazu da mi nije stalo, da pustim svo zlo od sebe i da živim svoj život. Kažu da živim život kroz ružičaste naočale. Ako su ovo ružičaste naočale, pitam se koliko je stvarno truhlo i zlo bosansko društvo?
žena zna
<< 11/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

MOJI LINKOVI

mail:
sadržaj
Početkom i krajem isheklana vječnost
A onda preseliš
Bajka
Božijim dermanom
Bujrum
Bez kraja
Bijeg
Bliža no ikad
Da zadržim još zehru sna
Djevojčicin san u svijetu odraslih
Juznije nista novije
*** cuvam (...)
*** Da sam (...)
Disem
Dok nas smrt ne rastavi
Dova za esenciju onog sto nismo
Drvo zivota
Enchante
Et tout c'est toi
Hajdemo publiko amateri
Homo homini
Hvala
*** i sta ako (...)
Ja nisam
Jedan
Jer to nisam ja
*** jos uvijek (...)
Kandzama vremena fetus zove
Kojeg cutim
kratka je nit pocinka
La ilahe ilallah
Laku noc
Lambada tvojih kaplji
Lopoc
Lucifer luci venit cornicem homini fit
Ljiljan
"Ljubav"
Majka
Mrezama slobodna se radjam
Mrvice na putu ka tebi ptice su pojele
Nazdravimo
*** Ne mogu da pisem (...)
Ne zelim da pisem
Nebo nad Berlinom
*** Necu ti traziti (...)
Nemoj
Nesto bih vas zamolila...
Nikad
Utihnucem zelje
Djetetu od djeteta
Pogresna opklada
Nevinosti u ocima zapisanoj
Bivstvovanje tobom
Zivot bez zivota
Zena
*** znam da si tu (...)
Zar sada?
Zaboravi
Wicked game
VR.
*** volis (...)
Ulicna svjetiljka
Ukradena mladost
Tren
Tragom vlastite misli
Ti postojis
Tek toliko
Tebi, kojeg nisam voljela
tako cesto prave ljude zamijenimo pogresnim izborima...
Spektar
Slagalica
Sat budilnik na kraju je stola
Sarajevska
San
Sa stapom u izboranoj ruci
S cetvrt vijeka u dzepu
rijecju...glasom...dahom...
Retiens-moi
Razlivene boje u zlatnom ramu
Ravnoteza
Ravnodusnost u raljama erosa
Prokletstvo uspavanosti jos dolinom tumara
Prnjice u kandzice
Pocetkom i krajem isheklana vjecnost
*** Pitas me (...)
Pathetique
Otrov kroz ljudske puzavice
On laisse aller le temps
Odvise ljudsko
Odvise cudno
Ocuti
Nutrine na policama
Noc te mojom kraljicom krunise

Neotudjiv dio
Neotkidiv dio mene je muzika. Neki od onih koje volim su:

Boris Novkovic, posebno
"U dobru i zlu"
"Ajša"
"Mi smo jači i od sudbine"
"Šta je sa princezom moje vrele mladosti"
"Emily" - izuzetno draga
Olivia Newton John, pa cini mi se sve od nje :)
Kelly Family, posebno
"Nanana"
"Mama"
"An angel"
"I can't help myself"
Roxette, posebno
"Listen to your heart"
"It must have been love"
"Spending my time"...
Cindy Lauper, posebno
"I drove all night"
"Girls just wanna have fun"
"Time after time"
"True colors"
Celin Dion, posebno
"Because you loved me"
"Think twice"
"All by myself"
"The Power of Love"
"It's all coming back to me"...
Severina
"Nedostajes mi"
"Tvoja prva djevojka"
"To je moja stvar"
"Broš"
"Pogled ispod obrva"
"Poželi me"
"Prijateljice"
"Dalmatinka"...
Oliver Dragojević
"Magdalena"
"Cesarica"
"Žuto lišće ljubavi"
"Dženi"...
Kemal Monteno
"Pismo prijatelju"
"Sarajevo, ljubavi moja"
"Nije htjela"
MAGAZIN
"Kako sam te voljela"
"Tri sam ti zime šaptala ime"
"Ti si želja mog života"
"Ginem"
"Minut srca tvog"
...
Roy Orbison
"Love hurts"
"It's over"
"In dreams"
"Goodnight"
"Pretty Woman"
Zana:
"Vejte snegovi"
"Dodirni mi kolena"
"Rukuju se rukuju"
"Ozenices s ti"
Piloti i Kiki Lesandrić
sve :)
Oliver Mandić
"Odlazim a volim te"
i jos poneka...
...

BROJAČ POSJETA
239669

Powered by Blogger.ba