žena zna

čovjek čovjeka znanjem oplemeniti ne može

30.06.2018.

Ostah žedna svoga vremena

Srce mi je ostalo u tom nekom drugom vremenu.
Kojeg se ne sjećam.
Svaki novi pokušaj je poput talasa
Koji divno krene prema meni,
ali samo me raspršene kapljice dotaknu po
Člancima i malo iznad do koljena.
Ostajem žedna u svako predvečerje
Kad talasi svoj ples započinju. 
Gledam ih zaigrane i daleke
Kako započinju svoj ples i
Kako zorom bivaju tiši
Dok potpuno ne utihnu zamirući
U buđenju još jednog novog dana.
U pogledu neko drugo vrijeme,
U duši neki dugi uzdah
Koji ne mogu čuti ni razumjeti,
na usnama tišina i u srcu želja
Da se probudim u tom nekom drugom vremenu, 
zaboravom daleko od ove prolaznosti
Što do kosti boli.

30.06.2018.

Mani... iranski Buda?

Citam o manihejstvu. Religiji iz treceg stoljeca nove ere. Dakle pojavila se prije Islama. Religija koja u osnovi ima dualizam ali s primjesama ranog krscanstva. Religija koja i nije klasicna religija jer njeni pripadnici mogu biti pripadnici bilo koje religije, a istovremeno ne pripadati nijednoj. Religija koja priznaje i Zaratustru i Isusa i Budu i mnoge druge. Pitam se kako Islam gleda na taj naizgled miroljubivi i pomirljivi metod ujedinjenja ljudi... u osnovi je vjerovanje koje se u potpunosti krsi s islamskim, a koje vjerovanjem i u Isusa i Budu i Zaratustru takodje biva u klincu s Islamom.

S druge strane, Crkva bosanska je nastala na ostacima ili osnovama manihejstva. Mozda je zato tako blagonaklono gledala na Islam? Mozda je zato Islam napitomije primljen u Bosni...

22.06.2018.

Grehota

"Imati dobar sex, a nemati djecu je grehota."

22.06.2018.

Cekam let za Sarajevo, a sve mi leti na usne "Let za Pariz" :)

Cesto putujem. Najcesce poslovno. Udji/izadji. Brzinski. Znam napamet raspored svog kofera za svako putovanje. Spisak vec odavno ne pravim jer znam napamet sta na spisku pise.

I tako u toj rutini zaboravim da u svemu tome moze biti i lijepih trenutaka. Ne sjecam se slike iskrenog doceka na aerodromu. Sto kaze ova jedna moja, "da dodje, plati parking i kupi ruzu da te doceka, sve skupa 8 maraka". Ali skupo je to. A najskuplji je osjecaj, ideja i zelja da nekome priustis lijep trenutak. Danas ljudi, cak i kad poklanjaju poklon, to urade tako hladno i rutinski da se jos osjecas krivim sto si primio poklon.

Sjecam se da me je tata prije koju godinu cekao u prostoru gdje ljudi cekaju jedni druge, a ja sam samo dala mu kofer i pozurila ka autu. Bojim se da ne bih znala prepoznati neciju zelju i ideju. Bojim se svoje rutine i hladnoce. Bojim se da nisam postala "jedna od njih". Ali valjda dok sam jos uvijek svjesna, ima nade.

Veceras ponovo dolazim u svoj grad. I razmisljam o tome "da dodje, plati parking i kupi ruzu". Ma jok. Nista od toga. Ali lijepo zvuci :)

21.06.2018.

"Daleko vam kuća od moje bila" :)

Volim nauku. Oduvijek sam voljela brojeve, bila najbolja i najbrža u računanju, nalaženju nepoznate itd. I nekako prirodno se nalazila u tom okruženju. Druge grupe bi bile zanimljive s vremena na vrijeme, ali mi je nedostajala intellectual intrigue. I onda sam se pronašla u jednom takvom okruženju i jedva sam čekala proljeće i naša "prinudna" druženja. I sama sam duhom rasla u jednoj takvoj atmosferi. Ali mi je u nekom trenutku "zafalila" i ona druga strana. I onda sam "prešla na drugu stranu", "prešla u drugi klan". I bilo je opuštajuće za promjenu, Ali, prokleti čovjek, želi ono što ga istovremeno i boli i voli.

I onda shvatih čitajući njegove riječi na dalekom sjeveru: volim nauku, volim naučni metod, traganje za smislom, ali ne volim taj bosanski šićar što ga oni prave. Ne volim te klanove i nadri-kvazi-elitu koju puč na silu pravi. Šta ću - naopaka sam.

Eto, neka vam je sveta ta vaša zajednica, i meni je moja sloboda misli i osjećaja. Hvala Bogu pa ima nauke i dalje od našeg "merhametli" svijeta. Hvala Bogu pa smo različiti i na "narode i plemana podijeljeni"...

"O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali." (539-XLIX/11)

19.06.2018.

Oslo

Trenutno odredište: Oslo. Iako sam pretrpana obavezama i pomalo sam se umorila od putovanja, opet kada negdje dođem, uživam u novoj sredini i otkrivanju ljepota toga mjesta. Krenula sam u grad bez karte i spiska muzeja i važnih trgova za obići. Jednostavno sam se prepustila gradu i njegovim ulicama, muzici uživo, rijeci turista i suncu koje nikad ne zalazi.

Pomalo neobičan i pomalo drugačiji skandinavski grad. Prohladan u osvit ljeta, vjetrovit kao Pariz u proljeće, a opet topao i osunčan kao nijedan drugi.

Na ulicama su veliki baloni u obliku medvjeda s porukama ljubavi i optimizma (npr. Hug life). Cvijecće u velikim betonskim kružnim i polukružnim saksijama prosto mami svakog prolaznika. A veliko crveno srce poput lizalice u dvorište glavne crkve daje sliku savršenog spoja moderne umjetnosti i tradicije i religije.

I onda me neka tuga uhvati pri pomisli na Bosnu... Tako nam malo fali, a tako veliko to bude... U svemu! U ljubavi, u vođenju države, u životu... Nisam muškarac, ali volim vidjeti lijepu žensku osobu. I od toliko država, gradova i kontinenata, nigdje ljepših žena nego u Bosni. Prirodnih, iskrenih, sa sjajem u očima. A one za koje kažeš da ne znaju za sebe poslije 35te, da se opuste, udebljaju i ni na šta ne liče od trke za djecom i kutljačom, pa na to ti mogu samo reći da je zato kriv balkanac bosanac koji ne zna šta ima. Koji ne zna cijeniti, voljeti i poštovati, prvo sebe, a onda sve drugo. Jer da sebe poštuje, poštovao bi i svoju suprugu i dao joj mjesto koje zaslužuje. Bio bi ponosan što ima lijepo i njegovano žensko, a ne bi klicao od sreće što je on dasa, a ona jadnica crče radeći po kući, oko djece i još trči da mu šta dodatno zaradi.

I ne znam šta je to sitno i jeftino u balkancu, šta je to prokleto u njemu što mu tako malo ne da i od tako malo napravi tako puno da upropasti cijeli naraštaj generacija i onda se pitamo što ne može bolje, što smo nesretni, što nema ljubavi, što ljudi varaju i šta sve još se ne pitamo...

18.06.2018.

Mmm... miriše na ljubav :)

U vremenu kad ljubav ostaje skrivena

pod velima iskrenih duša

i kad ljepota ostaje uspavana

za one koji ne osjećaju

volim što volim

i kad osmijeh i tuga se smjenjuju

jer znam da sam živa

ma gdje bila i koga upoznala.

Sretna sam zbog svake duse

koja moju dotakne glasom, riječju, tišinom

Sretna sam i kada odu i svoj put pronađu drugdje

jer su bili dio moga puta i dio moje priče.

Imati bogatstvo u rukama je poput prašine

što jednim uzdahom nestane

a bogatstvo sjećanja je veće i od sunca i mjesečine

i obasjava dušu i noću kad zaspim

i jutrom kad ugledam novi dan na horizontu.

Ljepše je buditi se uz ljubav

nego uz želju za drhtaj duše.

Ljepša je i želja od racija

koji objašnjava neobjašnjivo

Jer nekad jednostavno treba zaćutati i ne misliti -

samo voljeti...

 

17.06.2018.

Najljepša

Ljepota je u oku posmatrača -
Tako kažu.
A ja znam da si najljepša
Ne jer moje oko takvom te vidi
Već što tvoj osmijeh i
Miris tvoje mliječne puti i
Baršunaste zlatne niti tvoje
I slijepac bi najljepšim vidio.
A ja se zagledam u tvoje oči
I vidim rijeku vremena u njima
Sve do trenutka kad nestajem
A one me prate zajedno s dobrima
Na bolji svijet.
Ostanem dugo na tvojim mednim usnama
Pa ne znam da l' bih ih gledao il' ljubio
Sočnije od zrelih trešanja u proljeću.
Onda te uzmem za ruku
I držim je dugo u svojoj
Da ne odeš nekud drugdje
Nekom tamo ko neće znati
Ljubiti te pogledom
I ko neće znati milovati tvoje ruke, vrat i lice
Poljupcima i jagodicama prstiju
Kao behar u proljeće.
Eto to si meni ti,
Behar, bijel, crven i ružičast
Sve odjednom
Kao otisak raja u mome zagrljaju
Dok te gledam snenu zaljubljenu.

15.06.2018.

Noć uoči Bajrama

Noć uoči Bajrama u Sarajevu
Miriše posebnim mirisom
Kao kad se miris somuna razlije
Sarajevskim ulicama u Ramazanu.
Lišće u krošnjama tiho šušoće
Kao da neku svoju zadnju teraviju klanja
I cvrčci tiho cvrče
Poput ponizne molitve skrivene u tmini
Od urokljivog ljudskog oka
Pa sve što diše zahvaljuje svome Gospodaru
Na milosti i blagodati da živi i osjeća
Tu ljepotu skrivenu u tišini i tmini
A otkrivenu u iskrenosti od bića do Boga jedinoga.
Volim noć uoči Bajrama u Sarajevu
Kada duše se sreću u nekom drugom halu
Gdje progovaramo kroz povjetarac
U krošnji zrelih trešanja
I kroz šušot djetelina.
Noć kad tijela spavaju, a duša se budi
Da osluhne istinu tišu od mjesečine
Sjajniju od augustovskog sunca
Pa ipak, to se jasnije vidi u ovoj noći
Nego za sve dane osvijetljene do ove večeri
Kad živim kao da prvi i posljednji put volim i živim
Pa mogu već u zoru biti bilo šta i bilo gdje
Poslije ove noći ljepše od svih dana
Ove noći uoči Bajrama u mome Sarajevu.

15.06.2018.

Topla junska noć

U jednoj junskoj noći
Bili smo ti i ja
Zaigrani riječima
Pomalo nespretni
Malo više zaljubljeni
A preskromni
Da si priznamo želju
Da bismo sve te riječi
Zamijenili poljupcima
I sve te poglede
Onim dugim zagrljajima
Poslije kojih utonemo u san
S mirisom onog drugog na koži
U jednoj junskoj noći
Kad se tvoj i moj parfem
Miješaju s mirisom lipa
Čeznutljivo mi golicajući sjećanje na tebe
Kao da svaka noć je baš ta junska
Kad voljeh te do ušiju
Kao djevojčica s maslačkom u kosi.

14.06.2018.

Hvala vam, dragi moji! :)

Lijepo je nekome pozeljeti laku noc i lijepe snove. Lijepo je poceti dan porukom za dobar pocetak dana i lijepom mislju. Lijepo je dijeliti lijepe misli i ideje s dragim ljudima. Drago mi je da imam takve ljude oko sebe. Danas sam provela dan s dvoje takvih prekrasnih ljudi koji svijet oko sebe cine ljepsim mjestom za zivot. S ljudima koji nisu bezbrizni i besposleni, vec nalaze lijepo i dijele lijepo s ljudima u svojoj okolini. Koji su bogatiji svojim duhom od svih onih s mnostvom nula iza prirodnog broja na racunu u banci. Koji su prije svega ljudi, a onda biciklista, aktivista, majka ili profesor.

12.06.2018.

Povratne karte za snove - by Dragana Stanić

Pomisliću jednom da nije bilo sasvim uzalud. Prelepiću sećanja veselijim kolažom i pustiti da svaka neostvarena želja samu sebe ispriča. Ali znam, uplašiću se pred sopstvenom maskom; niz kičmu će militi svaka laž kojom sam te pred drugima kitila, kako bih uspravno pred samom sobom stajala. Jer sam u toj poteri za tvojim osmesima, zasigurno, pola duše izgubila, prodala, bezglavo trampila… Za siću?

Pomisliću jednom, smešeći se… Da čudesno je to zbivanje života što nas je spajalo i razdvajalo. Da drugačije nije moglo biti, te da mi je sva esencija mladosti venama nabusito jurila velikim delom zbog tebe, pogrešnog. Ali ko je mogao znati? I ko je trebalo da zna?

Nesumnjivo ću, najednom, sa nekim drugim, potpuno drugačijim i novim, buditi jutra i uspavljivati noći, sa prizvukom onog „zauvek“ u koje ti i ja verovali nismo. Govoriću mu svaku misao svoju, sve dok jednom ne nauči da ih prepoznaje po boji mog pogleda, po veličini mog osmeha… Saznaću negde usput, da smo istim ulicama godinama koračali, da smo ista mesta rado i nerado posećivali, i da sam možda kao mala raspuste provodila baš nadomak stare kuće nekog njegovog rođaka, koju je on svakog leta posećivao. Ponosno će me držati za ruku, znam; i onda kad je do ljubavi i onda kada nije. I tako… Ostatak znaš i sam.

Pomisliću jednom da baš je blesavo i detinjasto to što sam nekada davno, nekada pre, mislila da si sva svitanja poneo sa sobom kad si otišao. Pitaću se zdušno kojim si putem krenuo i jesi li ipak pronašao tu jednu, pravu, tako drugačiju od mene… I veruj, želeću da jesi.  Govoriću sebi da sve ono što smo propustili da učinimo baš i nije trebalo da se desi, i pitaću se pamte li svedoci naše priče još uvek svaki obrt, svaki zaplet, svaki sjaj…

Uspeću čak da naučim da se sećam samo lepog; onako slučajno, dok usnulo budem gledala kišu sa nekog tuđeg prozora. Srce će lupati neke druge, finije taktove, zaboravljajući kako je jednom pre poskakivalo, i kako je umelo da izlazi iz grudi gde se kasnije jedva vraćalo. Jutra će mirisati na marmeladu i na trajanje. I ubrzo će već taj devojčurak što sa tobom sam bila postati samo mit; upitna legenda koju ću sebi ponekad prepričavati, iznova se čudeći njenim ludorijama. Iznova je doživljavajući kao stranca, sa sumnjom da je nekada zaista živela život moj.

I naravno, kao što to obično biva, srešću te najzad; u nekom od onih spokojnih nedeljnih popodneva, što tišinama svojim mame oblake i oluje, pa ih onda podmetnu ponedeljku. I mislim da znam gde, mislim da znam i kako…

Da ideš mi u susret shvatiću kasno. Tako uhvaćena na prepad, neću uspeti da se prisetim davno uvežbanog nastupa iz pažljivo smišljenog priručnika za slučajne susrete sa tobom. Zbuniće te slika mene koja prilazim i zastaćeš u trenu, pomičući usnama kao da nešto samom sebi govoriš sasvim tiho. Ne znam šta ćemo jedno drugom reći; verujem, ne mnogo toga. Zateći će me tragovi godina na tvome licu, a još više, čini mi se, onaj isti žar u očima, za koji ću verovati do tog trena da je davno iščezao. Gledaću čežnjivo delove mene koji će se još uvek po tebi gnezditi i odbijati da mi se vrate… A kad pogledi već prestanu da liče na poglede dva obična poznanika, te kad se poput tajnih ljubavnika na dnevnom svetlu počnemo okretati sa strahom da nas ne vidi neko ko ne sme, užurbano baciću pogled na sat i dati kartu za izlaz oboma. I kada zakoračim dalje, neću se okrenuti nijednom. Svaki ću korak odmeriti i svaki uzdah primiriti, iako delovaće kao da ugao iza koga želim zamaknuti sve mi je dalji. Ti ćeš koračati naizgled ležerno i tek kad odmakneš dovoljno daleko usudićeš se da se osvrneš i uveriš da zaista to sam bila ja.

Pomisliću tad, još samo tad, poslednji put, da potpuno je suludo što smo se propustili ipak, ti i ja. U tvoje zdravlje popiću čašu crnog vina u sred popodneva, pevušeći neku staru, tako prokleto poznatu pesmu. Pitaću se da li znaš koliko sam te volela… A kada već sebi priznam da sam te željna ostala, noć će doneti san, a naredno jutro obećanu kišu. Biće jasno ubrzo da ipak mi nisi potresao temelje novog života i da nisam ni ja tebi ništa slično učinila. Ubediću se da nisi primetio kad sam ti poslala signal da me ukradeš. Uverićeš se da nisam mogla znati da si na uglu kasnije stajao dugo, čekajući da za tobom krenem. I tako, skoro sasvim lako, nastaviće svako svoj život da živi; daleko od onog drugog, bez previše kajanja i žala…

Neko će možda nekad opsovati sudbinu ili život sam.

Zasviraće opet tamburaši pesmu sa imenom mojim nekadašnjem redovnom gostu.

I kiša će možda malo duže padati.

Sanjaću da devojčica koja je nestala iz mene negde po belom svetu za ruku vodi dečaka koji je nestao iz tebe. I da naša ljubav negde tamo svoj sopsteni život živi od vajkada…

Nije li to i više nego sasvim dovoljno od nas?

Sa povratnim kartama za snove, uvek ćemo moći dopričati sebi neki drugi rasplet, neki srećniji kraj. I kad se zamisliš, videćeš da bolje i nije moglo; ipak je stvarni svet oduvek bio pretesan za nas…

Jednom, ja te više neću čekati. Jednom ću te zaključati u san i pustiću život da mi otkrije neke drugačije mirise i boje. Tad ću znati da ništa nije uzalud kad se bezgranično voli, čak i kad se ovako sumanuto gubi. A mi smo se baš sumanuto izgubili, zar ne?

10.06.2018.

Kasnoproljetna

Bas na ovom mjestu u ovo doba godine
Crtao si mi osmijeh na licu
Kao djecak djevojcici u zitnom polju
Bez teskih razmisljanja i rijeci o onom
Prije i poslije
Bilo smo zaigrani u krosnji simpatije
Jedno za drugo
S leptiricima i maslaccima u kosi
Kao da ne postoji niko i nista drugo
Osim nas, djetelina i bubamara.
Bas na ovom mjestu u ovo doba godine
Zeljela sam te voljeti zauvijek
Onako djecije i nevino
Kao prvi put.
Tako si ostao bilo gdje i bilo kada
Sjecanje na ljubav u kasno proljece
Kad lipe cvjetaju, bubamare sire krila
A djeca se vole
Kao da nista drugo ne postoji.

10.06.2018.

Voljela bih te ponovo sresti

Voljela bih te sresti u nekom drugom zivotu.
Gdje vrijeme je slucajan parametar.
Tada bih ti pruzila ruku i rekla svoje ime.
Bila bih iskrena kao sto ovdje nisam.
Rekla bih ti da ima nesto ludjacko
U tvom intelektu
Sto me privlaci i golica mastu
Nesto sto ne mogu odgonetnuti
Pa mu se uporno vracam kao
Neslozenoj Rubikovoj kocki.
Znam da bih ti istovremeno bila
I smiraj i izazov u vremenu prelomljenom od mene do tebe.
Voljela bih igrati tu ljubavnu igru s tobom
U labirintu skrivenih istina
Gdje bi se otkrivali jedno drugom
Daleko od tradicije, obicaja i uroka.
U tom nekom drugom zivotu bih te voljela
Bez krivice, sutnje i knedle u grlu
I ti bi u tom nekom drugom zivotu znao
Da sam iskrena do otkucaja
Koji ne cujes ali osjetis
Kao drhtaj u uzdahu od mene do tebe.
Voljela bih te sresti u nekom drugom zivotu
I ostati s tobom u bezvremenu neprolaznih istina.

06.06.2018.

Pod maskama van karnevala

„Baš ste dobar par! Zaista lijepo izgledate zajedno!“

„Ma hajde molim te! Znaš i sama kako se danas „izgleda lijepo“ za okolinu. Obavljaš zadatke dnevne, sedmične, mjesečne i godišnje. Tuspasim se na svaku obavezu i tako vrtim godine. Ispunjavam ono što se od mene traži. Bez ikakve emocije. A ti si nešto drugo. Kao talas koji uzburka ustajalu vodu. Talas koji mi prija i jedini koji nešto znači.“

Jedan ili nijedan će priznati da igra igru ispunjenja očekivanja (nerijetko tuđih) i kroz ispunjenje tuđih normi vjerovati da je taj dan bio vrijedan i dobro ispunjen. I mjesec takođe. I godina za godinom. Niko ne pita za emocije. Prema brojci u banci i prema ispunjenu društveno očekivane kvote (zavisno od klase riječ je o broju nekretnina, vrsti nekretnina, broju djece, broju objavljenih radova/knjiga, broju posjećenih zemalja i sl) se mjeri zadovoljstvo drugog. Zadovoljstvo koje nema veze ni sa čim od toga. I onda postajemo taoci ispunjavanja normi koje ništa ne znače.

Gledam ljude koji rađaju djecu i onda se trude vjerovati u idilu koju prodaju drugima, vješto skrivajući nepodnošljivost stresa i osjećaja krivice zbog nedovoljne ljubavi ili nedostatka ljubavi za izrođenu djecu. Gledam ljude u dijaspori koji kritikuju BiH i sve u njoj na sva usta hvaleći svog hladnog šefa, satnicu, nacrtano voće i povrće bez mirisa u xafsima dok jedva potkožno skrivaju nostalgiju, čežnju ili neki drugi oblik normalne emocije. Gledam ljude u BiH koji kritikuju hladnog zapadnog čovjeka i njegov rad, red i disciplinu želeći biti dio toga, bar na trenutak u kojem osjete pod rukom te evriće.

I ne bih ni obraćala pažnju na te maske niti bih posvećivala pažnju tome da mi se slični dušebrižnici ne ukažu svako malo s pravom da se bave mojim životom i da me uče životnim lekcijama. Da budem odmah jasna, nemam ništa protiv usvajanja novih znanja, ali imam protiv usvajanja znanja od onih koji ga ni sami nemaju.

Zar nije ljepše i poštenije da ko ljudi onako otvoreno priznamo da nas muče iste stvari, bez uljepšavanja?

Zato toliko volim, cijenim i poštujem one rijetke koji bez ikakve maske kažu pravo stanje. Kad mi D. kaže da je Amerika čemerika i da možeš zaraditi i imati super zdravstvenu zaštitu, ali Bosne i ovog rahatluka nigdje. Kad mi A. kaže da živi, al ne živi. Da je ta veza samo privid za one što vole baviti se tuđim životima. Kad mi A. kaže da ne voli svog muža i ne želi više imati nijedno dijete i da je ovo koje ima sasvim dovoljno od 5 do 9 naveče, poslije vrtića a prije spavanja. Kad mi T. kaže da je pobjegao od američke nauke i smjene pidžame i zaštitnog odijela. Kad mi K. kaže da je fizika bullshit i da je život (za njega) negdje drugdje.

Ja zato ne volim maske. Volim šešire. Dovoljno velike da sakriju od znatiželjnih pogleda i da ugoste onog koga žele pod klobukom s cvjetnim gajtanom.

 

06.06.2018.

Iz srca u srce postoji ćuprija

Kada ono što pišem budi emociju kod drugog i kad postoji drugi koji voli i želi da pročita, onda vrijedi pisati. Jer riječi bez čitaoca su prazne.

I ma koliko značilo kad znanac (pro)čita, kritika i komentar neznanca znače više jer su objektivni bez skrivenih namjera i interesa.

Alejkumu selam, voljena i hvala ti na emociji koja je danas rijetka.


04.06.2018.

Te sam te večeri samo želio zagrliti

Te sam te večeri samo želio zagrliti.
Osjetiti kako dišeš blizu
Bliže nego moje srce
Držati te u rukama
I znati da si moja.
Te sam te večeri volio više nego sebe
Čini mi se.
Bila si poput sna ljetne večeri
Snena i nježna kao tek ubran cvijet.
Tvoje oči su govorile više od poljubaca.
Tvoje usne sam žudio
Kao sladoled u augustu.
Tvoje ruke su izgledale kao na slici
Nekog francuskog impresioniste.
Želio sam svoje prste ispreplesti s tvojima.
A opet, čini mi se da bih se svega toga odrekao
Samo da te zagrlim
I ostanem u tom zagrljaju dugo
Toliko dugo
Da znam da uvijek ćeš biti samo moja.
04.06.2018.

Neke stvari samo ti i ja razumijemo

Zaboravila sam koliko sam te voljela.
Zaboravila sam sitne radosti koje si stvarao.
I snove o nama u nekim drugim gradovima.
Zaboravila sam tvoje gradove.
I sve ono što ih čini baš tvojima.
I sebe u toj nekoj mjesečini ukradenoj od stvarnosti
razdaljine od tebe do mene.
A onda sam oživjela u historiji jednog grada
Kao feniks u potisnutom sjećanju.
Kroz svaku historijsku priču koju smo razmijenili.
Bivali smo više vezani daleko od opipljivog
A kroz svako iskustvo i misao od tebe do mene
Bili smo mi dalje od njih
Bivali smo dio historije
Odigrane daleko iza nas
Ali smo oživljavali
zajedno kao u nekom crno-bijelom filmu.
Voljela sam taj naš nestvarni svijet.
Samo se bojim da je nekad bio toliko nestvaran
da se nije mogao ostvariti.
I da zato mi nismo mogli biti mi
U Berlinu, u Beču
Ili bilo gdje drugdje.
A čini mi se da smo ostali jedno drugom
Kao čežnja i neostvarena želja
Koja uskrsne daleko od drugih
Daleko od velikih riječi
Tek onako u tišini i punoći historije
Kad poželim da si tu i da zajedno ćutimo
I dišemo neki drugi zrak
Koji baš samo ti i ja razumijemo.
04.06.2018.

Tu me manques...

Tu me manques
Avec chaque regard sur les chemins qu'on a pris
Avec chaque rayon du soleil au-dessous duquel on a ri
Tu me manques au printemps a travers les parfums des fleurs
Tes mots, tes yeux, ton visage
Les bavardages et l'echange
Des messages au minuit
Lorsque chaque bruit s
S'eteint
Et seul le vent
Nous entend
Dans cette histoire mille moments apart
Et pourtant
Tu surgis contre le temps et toute autre contraint...
04.06.2018.

Ljubav ne pita

Ljubav ne pita za datum rođenja
Ni mjesto prebivališta
Ušeta na mala vrata
I ostane na velikim prozorima
Ne traži dopuštenje da uđe u svaki sobičak
Ni da se zadrži bez sata i kalendara
Tako si ostao duže od ideje o tebi takvom
I jače od pulsiranja kad se misli sretnu
Ostao si kao protuteža balkanskoj logici ljubavi
Kao podsjetnik na leptiriće u stomaku
Koje sanjam budna
I koje usnula osjećam
U pogledu, u poljupcu
Nedosanjanom u želji
Da ostaneš duže i jače
Od zaigranih godina iza nas
Zaboravljenih u halu nečeg nedorečenog
Prećutanih u maglici iskrenih osmijeha.
Jer ljubav ne pita za adresu i broj
Samo traži osmijeh i obećanje bez riječi
Da trajaće u vremenu nakon sjećanja,
daljina i tuđina.

Noviji postovi | Stariji postovi

žena zna
<< 08/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI LINKOVI

mail:
sadržaj
Početkom i krajem isheklana vječnost
A onda preseliš
Bajka
Božijim dermanom
Bujrum
Bez kraja
Bijeg
Bliža no ikad
Da zadržim još zehru sna
Djevojčicin san u svijetu odraslih
Juznije nista novije
*** cuvam (...)
*** Da sam (...)
Disem
Dok nas smrt ne rastavi
Dova za esenciju onog sto nismo
Drvo zivota
Enchante
Et tout c'est toi
Hajdemo publiko amateri
Homo homini
Hvala
*** i sta ako (...)
Ja nisam
Jedan
Jer to nisam ja
*** jos uvijek (...)
Kandzama vremena fetus zove
Kojeg cutim
kratka je nit pocinka
La ilahe ilallah
Laku noc
Lambada tvojih kaplji
Lopoc
Lucifer luci venit cornicem homini fit
Ljiljan
"Ljubav"
Majka
Mrezama slobodna se radjam
Mrvice na putu ka tebi ptice su pojele
Nazdravimo
*** Ne mogu da pisem (...)
Ne zelim da pisem
Nebo nad Berlinom
*** Necu ti traziti (...)
Nemoj
Nesto bih vas zamolila...
Nikad
Utihnucem zelje
Djetetu od djeteta
Pogresna opklada
Nevinosti u ocima zapisanoj
Bivstvovanje tobom
Zivot bez zivota
Zena
*** znam da si tu (...)
Zar sada?
Zaboravi
Wicked game
VR.
*** volis (...)
Ulicna svjetiljka
Ukradena mladost
Tren
Tragom vlastite misli
Ti postojis
Tek toliko
Tebi, kojeg nisam voljela
tako cesto prave ljude zamijenimo pogresnim izborima...
Spektar
Slagalica
Sat budilnik na kraju je stola
Sarajevska
San
Sa stapom u izboranoj ruci
S cetvrt vijeka u dzepu
rijecju...glasom...dahom...
Retiens-moi
Razlivene boje u zlatnom ramu
Ravnoteza
Ravnodusnost u raljama erosa
Prokletstvo uspavanosti jos dolinom tumara
Prnjice u kandzice
Pocetkom i krajem isheklana vjecnost
*** Pitas me (...)
Pathetique
Otrov kroz ljudske puzavice
On laisse aller le temps
Odvise ljudsko
Odvise cudno
Ocuti
Nutrine na policama
Noc te mojom kraljicom krunise

Neotudjiv dio
Neotkidiv dio mene je muzika. Neki od onih koje volim su:

Boris Novkovic, posebno
"U dobru i zlu"
"Ajša"
"Mi smo jači i od sudbine"
"Šta je sa princezom moje vrele mladosti"
"Emily" - izuzetno draga
Olivia Newton John, pa cini mi se sve od nje :)
Kelly Family, posebno
"Nanana"
"Mama"
"An angel"
"I can't help myself"
Roxette, posebno
"Listen to your heart"
"It must have been love"
"Spending my time"...
Cindy Lauper, posebno
"I drove all night"
"Girls just wanna have fun"
"Time after time"
"True colors"
Celin Dion, posebno
"Because you loved me"
"Think twice"
"All by myself"
"The Power of Love"
"It's all coming back to me"...
Severina
"Nedostajes mi"
"Tvoja prva djevojka"
"To je moja stvar"
"Broš"
"Pogled ispod obrva"
"Poželi me"
"Prijateljice"
"Dalmatinka"...
Oliver Dragojević
"Magdalena"
"Cesarica"
"Žuto lišće ljubavi"
"Dženi"...
Kemal Monteno
"Pismo prijatelju"
"Sarajevo, ljubavi moja"
"Nije htjela"
MAGAZIN
"Kako sam te voljela"
"Tri sam ti zime šaptala ime"
"Ti si želja mog života"
"Ginem"
"Minut srca tvog"
...
Roy Orbison
"Love hurts"
"It's over"
"In dreams"
"Goodnight"
"Pretty Woman"
Zana:
"Vejte snegovi"
"Dodirni mi kolena"
"Rukuju se rukuju"
"Ozenices s ti"
Piloti i Kiki Lesandrić
sve :)
Oliver Mandić
"Odlazim a volim te"
i jos poneka...
...

BROJAČ POSJETA
228170

Powered by Blogger.ba