beats by dre cheap

I na kraju opet dvoslozna rijec od pet slova...

(Verbalna) komunikacija je ono sto karakterise i odvaja covjeka od drugih sisara. Komunikacija je preduslov sporazumijevanja. Bez komunikacije ne zivimo vec samo egzistiramo.

Ipak, komunikacija u danasnje vrijeme je izuzetno otezana. Kao da po nekom inverznom zakonu imamo situaciju u kojoj sto je vise pomagala i nacina za ostvarivanje komunikacije, to je komunikacija teza. I nije vise rijec o generacijskom sukobu ili nerazumijevanju, niti o spolovima. Problem je postao sveprisutan i ne zavisi od vrste odnosa niti od sudionika u njemu.

-----------------

Rodjena sam i odrasla u Sarajevu. Tu sam. Nisam emigrirala. Ono sto primjecujem je bolje razumijevanje situacije u BiH od strane onih koji su emigrirali 90tih i ranih 2000tih nego onih poslije. Ove "moje" generacije s kasnijom godinom emigracije, kao da su u trenutku preseljenja promijenile cip u glavi i postale "proeuropske", kosmopolitske "zen" individue koje ne znaju za rat i posljedice rata u BiH, korupciju, probleme u zdravstvu i obrazovanju itd. Ne, oni su veseli, nasmijani, optimisticni i sabrani i ne razumiju zasto "smo mi koji smo i dalje tu tako negativni i zaustavljeni u vremenu i prostoru kad je svijet pred nama". Mi smo krivi (mi koji ostajemo da se intelektualno borimo) za izostanak promjene, jer dovoljno je ujutro ustati i odluciti da ce dan biti divan i s tom pozitivnim odlukom dolazi i pozitivna energija i svijet odmah postaje ljepsi. Ne bas. Ne tako davno, i vi ste bili dio ovoga. I niste otisli jer ste kosmopoliti ciji dom je cijeli svijet vec jer ste morali.

I onda mi nije jasno kako bolju sliku i osjecaj i komunikaciju o tome je moguce imati od strane onih koji su otisli prije dvadesetak (give or take some) godina, nego od onih koji prije desetak (give or take) godina odose. -----------------

Zivot je takav da dok jedni odlaze, drugi dolaze da ih se upozna i da upoznaju. Ali ono sto me rastuzuje je da ma koliko novih lica upoznavala i ma koliko me odusevljavali necim pozitivnim sto nose, nista od toga ne premasuje zadivljenost koju sam osjecala prije mnogo godina. Kao da vise nema onih nadrealno zanimljivih i pametnih ljudi zbog kojih sam bila sretna da zivim i odrastam u Sarajevu. Posljednja osoba koju sam upoznala a da je bila jedna od onih posebnih je E.B. 2015. godine na kursu njemackog jezika. Mislim da smo nas dvoje bili jedini koji su isli na kurs bez ideje o emigraciji, vec onako, radi licnog zadovoljstva i intelektualne sirine.

Nedostaju mi takvi ljudi u mome gradu. Nedostaju mi spontani i jednostavni ljudi bez komplikacija u komunikaciji. Nedostaje mi neposrednost odnosa i bezrezervnost u prijateljstvu. Nedostaje mi prijateljstvo bez radnog vremena, otvoreno i u deadlinu, i u 5 do 12, i u spici i bilo kada. Nedostaje mi covjek bez skrivenih interesa i motiva, bez zapadnjackog osmijeha, maske i kurtoazije iza koje vidim odsutnost i nezainteresiranost jer ne postoji projekat, konferencija, simpozij ili bilo koja druga korist i interes u tom nasem odnosu.

Prije desetak godina sam pisala da su jedine stvari koje ne iznevjere vjera i nauka. Nisam mnogo promijenila misljenje. I zaboli me pomisao da se nije mnogo toga promijenilo u posljednjih desetak godina. Da je tada postojao zivot, a danas zivotarenje (u duhovnom i intelektualnom smislu).

U posljednjih desetak godina sam upoznala nekoliko mladjih (<35) muskaraca koji su imali jako naglasene psihopatske crte licnosti. Dok to pricam djevojci koja ide vec 6 godina kod psihologa i procitala je vise knjiga iz te oblasti nego pola Odsjeka za psihologiju na Filozofskom u Sarajevu, pita me a kako to znam i zakljucujem i koji su simptomi. Odgovaram da ne znam strucno odgovoriti jer to nisam izucavala ali sam se na vlastitoj kozi uvjerila u to. Sigurna sam da su takvi ljudi sami i slobodni u Americi, da bi dosad izvrsili visestruka krivicna djela. U Bosni su sputani tradicijom i vjerom i to ih drzi "pod kontrolom", pa samo povremeno ispoljavaju tu svoju stranu licnosti. Pitam se da li je to posljedica rata ili je genetsko?

--------------------

Kazu da je ljubav preuvelicana na Balkanu. Kazu ne pravi od ljubavi nauku. Ali u sveopcem ludilu i haosu, jedino jos ljubav moze da zamirise iznad cumura i golfa dvice, da zapjeva nad plagijatima svakodnevnice, da bude ziva, vatrena i slobodna od svih ex-patrijatskih dobronamjernih savjeta i daljinske pomoci. Bar me o ljubavi bas niko uciti i popovati ne mora.

┼żena zna
http://enchante.blogger.ba
04/02/2018 20:47