beats by dre cheap

Pod maskama van karnevala

„Baš ste dobar par! Zaista lijepo izgledate zajedno!“

„Ma hajde molim te! Znaš i sama kako se danas „izgleda lijepo“ za okolinu. Obavljaš zadatke dnevne, sedmične, mjesečne i godišnje. Tuspasim se na svaku obavezu i tako vrtim godine. Ispunjavam ono što se od mene traži. Bez ikakve emocije. A ti si nešto drugo. Kao talas koji uzburka ustajalu vodu. Talas koji mi prija i jedini koji nešto znači.“

Jedan ili nijedan će priznati da igra igru ispunjenja očekivanja (nerijetko tuđih) i kroz ispunjenje tuđih normi vjerovati da je taj dan bio vrijedan i dobro ispunjen. I mjesec takođe. I godina za godinom. Niko ne pita za emocije. Prema brojci u banci i prema ispunjenu društveno očekivane kvote (zavisno od klase riječ je o broju nekretnina, vrsti nekretnina, broju djece, broju objavljenih radova/knjiga, broju posjećenih zemalja i sl) se mjeri zadovoljstvo drugog. Zadovoljstvo koje nema veze ni sa čim od toga. I onda postajemo taoci ispunjavanja normi koje ništa ne znače.

Gledam ljude koji rađaju djecu i onda se trude vjerovati u idilu koju prodaju drugima, vješto skrivajući nepodnošljivost stresa i osjećaja krivice zbog nedovoljne ljubavi ili nedostatka ljubavi za izrođenu djecu. Gledam ljude u dijaspori koji kritikuju BiH i sve u njoj na sva usta hvaleći svog hladnog šefa, satnicu, nacrtano voće i povrće bez mirisa u marketima dok jedva potkožno skrivaju nostalgiju, čežnju ili neki drugi oblik normalne emocije. Gledam ljude u BiH koji kritikuju hladnog zapadnog čovjeka i njegov rad, red i disciplinu želeći biti dio toga, bar na trenutak u kojem osjete pod rukom te evriće.

I ne bih ni obraćala pažnju na te maske niti bih posvećivala pažnju tome da mi se slični dušebrižnici ne ukažu svako malo s pravom da se bave mojim životom i da me uče životnim lekcijama. Da budem odmah jasna, nemam ništa protiv usvajanja novih znanja, ali imam protiv usvajanja znanja od onih koji ga ni sami nemaju.

Zar nije ljepše i poštenije da ko ljudi onako otvoreno priznamo da nas muče iste stvari, bez uljepšavanja?

Zato toliko volim, cijenim i poštujem one rijetke koji bez ikakve maske kažu pravo stanje. Kad mi D. kaže da je Amerika čemerika i da možeš zaraditi i imati super zdravstvenu zaštitu, ali Bosne i ovog rahatluka nigdje. Kad mi A. kaže da živi, al ne živi. Da je ta veza samo privid za one što vole baviti se tuđim životima. Kad mi A. kaže da ne voli svog muža i ne želi više imati nijedno dijete i da je ovo koje ima sasvim dovoljno od 5 do 9 naveče, poslije vrtića a prije spavanja. Kad mi T. kaže da je pobjegao od američke nauke i smjene pidžame i zaštitnog odijela. Kad mi K. kaže da je fizika bullshit i da je život (za njega) negdje drugdje.

Ja zato ne volim maske. Volim šešire. Dovoljno velike da sakriju od znatiželjnih pogleda i da ugoste onog koga žele pod klobukom s cvjetnim gajtanom.

 

žena zna
http://enchante.blogger.ba
06/06/2018 15:19