beats by dre cheap

Cekam let za Sarajevo, a sve mi leti na usne "Let za Pariz" :)

Cesto putujem. Najcesce poslovno. Udji/izadji. Brzinski. Znam napamet raspored svog kofera za svako putovanje. Spisak vec odavno ne pravim jer znam napamet sta na spisku pise.

I tako u toj rutini zaboravim da u svemu tome moze biti i lijepih trenutaka. Ne sjecam se slike iskrenog doceka na aerodromu. Sto kaze ova jedna moja, "da dodje, plati parking i kupi ruzu da te doceka, sve skupa 8 maraka". Ali skupo je to. A najskuplji je osjecaj, ideja i zelja da nekome priustis lijep trenutak. Danas ljudi, cak i kad poklanjaju poklon, to urade tako hladno i rutinski da se jos osjecas krivim sto si primio poklon.

Sjecam se da me je tata prije koju godinu cekao u prostoru gdje ljudi cekaju jedni druge, a ja sam samo dala mu kofer i pozurila ka autu. Bojim se da ne bih znala prepoznati neciju zelju i ideju. Bojim se svoje rutine i hladnoce. Bojim se da nisam postala "jedna od njih". Ali valjda dok sam jos uvijek svjesna, ima nade.

Veceras ponovo dolazim u svoj grad. I razmisljam o tome "da dodje, plati parking i kupi ruzu". Ma jok. Nista od toga. Ali lijepo zvuci :)

┼żena zna
http://enchante.blogger.ba
22/06/2018 17:24