beats by dre cheap

Čitaj!

Naiđoh na link s televizijskim prilogom o događaju koji će se održati u BiH u narednim danima. I za tv prilog, intervjuisani su određeni profesori, studenti, asistenti, doktori nauka, inžinjeri i slično. Međutim, već nakon prvog intervjua je postalo mučno to slušati i gledati. Zbog čega? Najprije zbog artikulacije. Ili zbog odsustva artikulacije. Jedno je biti "šaner" i "kulirati" i praviti se važan među učenicama završnih godina u sarajevskoj gimnaziji, a sasvim nešto drugo davati intervju za televiziju. Tu nema prostora za gutanje slova (i samoglasnika i suglasnika jednako), gledanje u novinarku niže od njenih očiju itd. Ne može se reći "iz cijelih krajeva BiH", jer ne postoje "necijeli" krajevi Bosne i Hercegovine. Takođe, pri navođenju gradova, ako se pokušava u jednakom broju spomenuti broj gradova iz Federacije BiH i iz Republike Srpske, onda se ne može reći, nakon nabrajanja svih gradova, "čak i iz Prijedora". Po čemu je Prijedor značajniji od Banja Luke, Teslića, Tuzle, Zenice ili Stoca?

Kad sam imala 13 godina, prvi put sam predala knjigu pjesama na recenziju. To je bilo u vrijeme kada je u BiH još bilo kvalitetnih ljudi koji se ne boje reći svoje mišljenje, i kada je kvalitet, istinski kvalitet, nalazio svoj put do mjesta koje mu pripada.
Ferida Duraković mi je napisala recenziju, ili bolje reći kritiku, u kojoj me nimalo nije štedila. Kritika me je mnogo pogodila. I danas je pamtim, čini mi se svaku riječ. Dvije pune stranice A4 su bile svrsishodne, detaljne i s mnogo konstruktivne kritike. Suština napisanog je bila: Čitaj! I u zadnjoj rečenici kritike je napisala tu istu riječ tri puta: Čitaj, čitaj, čitaj! Tako je završila svoj komentar na moju početničku zbirku poezije.

Tad me je sve to mnogo pogodilo. Bila sam ponosna na ono što sam radila i uradila, a onda sam dobila takvu kritiku. No, u godinama koje su uslijedile, ta je kritika bila nešto najbolje što mi se desilo. Mnogo sam čitala, i čitanje me je oplemenilo, produhovilo, učinilo boljom osobom, proširilo vidike, učinilo moj svijet mnogo većim od 7 kontinenata i 8 planeta Sunčevog sistema.

Želim reći da je čitanje kao hobi ili povremena aktivnost jedna od najvažnijih stvari koje ispunjavaju nečiji život, neovisno o tome da li je čovjek nobelovac ili komunalac.

Uspjeh se ne mjeri brojem "prekucanih" zbirki zadataka, ni brojem petica, ni brojem članaka, ni javnih pojavljivanja. Uspjeh je mnogo širi i veći pojam od površne "milenijumske predstave".

Stoga, molim Vas, ko god bili, čime god se bavili, koliko god godina imali, čitajte, čitajte mnogo, čitajte na svim jezicima koje govorite, kad god imate priliku za to. A kad nemate, stvorite je sami sebi. Jer nerijetko prilike smo prinuđeni sami sebi stvarati, i izboriti se za svoj komad plavog neba.

žena zna
http://enchante.blogger.ba
22/11/2018 09:57